Posljednjih godina može se primijetiti fenomen otežanog fakultetskog obrazovanja za studente iz županija s nižim prosječnim primanjima koji visoko obrazovanje žele steći u Zagrebu. Prosječna neto plaća izrazito je manja u slavonskim županijama i Lici pa je platežna moć roditelja koji žele omogućiti svom djetetu zagrebačke fakultete često nedovoljna. Studirati u Zagrebu može biti financijski izazovno za mnoge studente iz Slavonije, što ovisi o nekoliko faktora.
Cijena života u metropoli viša je u odnosu na manje gradove, pa i Slavoniju. Troškovi najma stana, hrane, prijevoza, zabave i drugih osnovnih potreba mogu biti teško premostiva prepreka. Stanarina je drastično porasla, osobito u središtu grada i popularnijim kvartovima. S druge strane, studentski domovi često su premali ili pretrpani pa su studenti bez obzira na cijenu primorani živjeti u unajmljenim stanovima. Putovanje iz Slavonije u Zagreb i obratno također može biti skupo, cijene specifičnih proizvoda nerijetko su više zbog veće potražnje i različitih trgovina, a tu su i dodatni troškovi vezani za specifične zahtjeve studija (npr. udžbenici, materijali za studij, izvanškolske aktivnosti). Zbog svega toga mnogi su prisiljeni snalaziti se kako bi pokrili ove troškove.
Izrastanje glavnog grada u metropolizirani centar, centralizacija državne vlasti pa, posljedično tome, porast broja dobro plaćenih radnih mjesta u državnoj upravi, lokacija ministarstava i pratećih službi, prirodno pozicioniranje predstavništava kako domaćih tako i stranih poduzeća... Sve je to dovelo do toga da je život u Zagrebu za prosječnog studenta iz provincije postao vrlo zahtjevan i veliko opterećenje njegovim roditeljima. Mladi se Slavonci zbog širokog spektra fakulteta i studijskih programa, bolje mogućnosti zapošljavanja i kvalitete studija nerijetko odlučuju upravo za Zagreb, no što s onima koji si to ne mogu priuštiti?
Roditelji su i dalje prioritetni nosioci troškova studiranja, jer je stipendijska potpora kao i ciljano kreditiranje školskog usavršavanja koje nude banke ili korporacije kod nas još uvijek zanemariva. Dobro bi bilo da se otvori tema financiranja studenata iz županija s nižom prosječnom plaćom, da se razradi imovinski cenzus za bodovanje i povede rasprava o načinima na koje bankarski sektor i velike i uspješne tvrtke mogu sudjelovati u financiranju visokog školstva za navedene skupine. Razumije se da bi i Vlada mogla donijeti nekakav zakonski okvir o poreznim olakšicama onima koji zakorače u takvu vrstu potpore studentima iz manje bogatih županija.
