Ako postoji još imalo mislećeg u ovom društvu, ako, uostalom, i samo društvo još postoji i ako postoji globalnog intelektualnog potencijala na razini cijele (ne)civilizacije, već sada bi se morali svi ti potencijali aktivirati na planiranju obnove postfašističkog svijeta. Kako duhovnog tako i materijalnog, jer iza s lanca otpuštenog radikalnog desničarenja ostaju uvijek razvaline koje onda netko treba popravljati.
"Nisu krivci depresivci, lude i psihopate, što su rušili pa sada nama nude lopate..." istina je sadržana u stihu opomene da se nakon svega ne smije ordinarnim zločincima dozvoliti da se prave nevini u ludnici. A svijet jest ludnica i Hrvatska ne može van iz te dijagnoze. Znam, mnogima će ove tvrdnje biti na razini diskvalifikacije, ali, dajte ljudi, prestanite se zavaravati, fašizam ne stiže, one je tu i vlada. On je sadržan u ultimatumu da "sa strankom Srba ne možemo", on je sadržan u pristanku na taj ultimatum, on je sadržan u samoj srpskoj odluci da će polupodržavati polustrukturu, on je sadržan u šutnji HAZU-a, Matice hrvatske, Katoličke i Pravoslavne crkve, u jadnoj impotentnosti ostalih nazovi političkih stranaka koje su kratkovidno i skrušeno i same pristale na ekskluzivitet eliminacije kao nešto posve jasno i prikladno trenutku u kojem živimo. Lako je meni za ovu državu.