Kako Donald Trump ustrajno ponavlja da bi Grenland trebao postati američko vlasništvo, iza te gotovo karikaturalne političke izjave odvija se znatno ozbiljniji i dublji proces u kojem Washington pokušava ponovno uhvatiti korak u arktičkoj regiji, prostoru koji se desetljećima promatrao kao zamrznuta periferija, a danas se sve jasnije otkriva kao buduća linija sukoba, trgovine i energetskih interesa. Upravo u tom kontekstu treba gledati odluku SAD-a da krene u ambicioznu nabavu nove flote ledolomaca, brodova koji nisu simbol prestiža nego osnovni preduvjet za bilo kakvu stvarnu prisutnost u arktičkim vodama, jer bez njih čak i najveća mornarica svijeta ostaje doslovno zaustavljena pred slojem leda.
Za te brodove Amerika se obratila zemlji koja već desetljećima drži apsolutni monopol znanja i iskustva u toj specifičnoj industriji, Finskoj, državi čija je stručnost u lomljenju leda izrasla iz puke nužnosti, a ne strateške ambicije. U laboratoriju za ispitivanje leda tvrtke Aker Arctic Technology u Helsinkiju, na temperaturama ispod nule koje se osjećaju i kroz zaštitnu opremu, makete ledolomaca klize niz dugačke bazene i probijaju se kroz umjetno zaleđenu površinu vode, ostavljajući iza sebe uredan kanal, gotovo školski primjer onoga što ti brodovi moraju činiti u stvarnim uvjetima Arktika. Ondje se ispituje sve, od čvrstoće trupa i snage pogona do samog oblika broda, jer kako objašnjavaju finski inženjeri, led se ne reže i ne siječe, nego se savija i lomi, pritiskom mase broda koji ga tjera prema dolje, piše BBC.
Finska je po tom pitanju bez premca. Oko osamdeset posto svih ledolomaca koji danas plove svjetskim morima projektirano je u finskim uredima, dok je šezdeset posto i izgrađeno u finskim brodogradilištima, što je podatak koji najbolje pokazuje koliko je ta mala sjeverna zemlja postala globalna sila u izrazito uskoj, ali strateški presudnoj niši. Razlog je jednostavan i pomalo brutalan, jer je Finska jedina država na svijetu kojoj tijekom zime mogu zamrznuti sve luke, a gotovo sva roba, čak devedeset i sedam posto, u zemlju dolazi morem. U najhladnijim mjesecima ledolomci nisu pomoć nego nužnost, brodovi koji otvaraju put teretnjacima i doslovno održavaju opskrbne lance na životu, zbog čega se u Finskoj često kaže da je riječ o otočnoj državi, iako se to na karti možda ne čini očitim.
Upravo je to iskustvo potaknulo Trumpa da još u listopadu objavi kako SAD planira naručiti četiri ledolomca iz Finske za potrebe Američke obalne straže, dok bi dodatnih sedam, koje Washington naziva Arctic Security Cutters, bilo izgrađeno unutar SAD-a, ali prema finskim nacrtima i uz njihovu tehničku pomoć. Predsjednik je tada naglasio da Amerika kupuje najbolje ledolomce na svijetu i da je Finska poznata upravo po tome, iako je pritom morao zaobići američki zakon koji inače nalaže da se vojni i obalni brodovi moraju graditi doma, pravilo koje je suspendirao pozivajući se na nacionalnu sigurnost i rastući pritisak stranih sila.
Iza te formulacije krije se vrlo konkretna zabrinutost zbog Rusije i Kine, država koje već godinama sustavno jačaju svoju prisutnost na Arktiku, dok klimatske promjene postupno otvaraju more koje je donedavno bilo gotovo neprohodno. Kako se led povlači, barem sezonski, pojavljuju se nove trgovačke rute između Azije i Europe, bilo sjeverno od Rusije ili preko Aljaske i Kanade, uz Grenland, a istodobno postaju dostupnija i golema nalazišta nafte i plina ispod arktičkog dna. Sve to znači više prometa, više ekonomskih interesa i neizbježno više napetosti, jer onaj tko može fizički doći do tog prostora, taj u njemu i odlučuje.
Američka narudžba ima i vrlo jasnu vojno stratešku dimenziju, jer Rusija trenutačno raspolaže s oko četrdeset ledolomaca, uključujući i osam s nuklearnim pogonom, dok SAD u operativnom stanju ima svega tri. Kina zasad ima nekoliko polarno sposobnih brodova koji formalno ne zadovoljavaju sve kriterije pravih ledolomaca, ali njihova sve češća prisutnost u arktičkim vodama, uključujući i područja koja Washington smatra svojom isključivom gospodarskom zonom, dodatno pojačava osjećaj zaostajanja i ranjivosti.
Zato se ledolomci u američkom diskursu ne promatraju samo kao tehničko sredstvo, nego kao simbol moći i statusa, jer kako ističu arktički analitičari, možete imati nosače zrakoplova i najskuplju mornaricu na svijetu, ali bez broda koji može probiti led, središnji Arktik ostaje nedostupan. U tom smislu ledolomci postaju jedini pravi signal da neka država ima stvarne arktičke sposobnosti, a ne samo političke izjave.
U Finskoj se ta promjena ravnoteže vrlo jasno osjeća. Brodogradilišta u Helsinkiju i drugim lučkim gradovima, u kojima je tijekom proteklog stoljeća izgrađena polovica svjetske flote ledolomaca, ponovno dobivaju na važnosti, dok se radnici u golemim halama bave rezanjem i zavarivanjem čelika za nove, masivne brodove namijenjene Kanadi i potencijalno SAD-u. Zahvaljujući desetljećima iskustva i optimiziranoj proizvodnji, Finci takve brodove mogu izgraditi u dvije i pol do tri godine, što je u toj industriji gotovo nevjerojatna brzina.
Ta kontinuirana povezanost projektanata, operatera i brodograditelja, koja traje više od sto godina, razlog je zašto se Finska danas s punim pravom naziva svjetskom supersilom ledolomaca, državom koja možda nema najveću mornaricu ni najglasniju politiku, ali posjeduje znanje bez kojeg nove arktičke ambicije velikih sila ostaju samo riječi na papiru.
Otvori KEKS Pay
Morate se malo isprsiti, Rusija ima 45 ledolomaca a od toga je 6 na Nuklearni pogon. SAD ima svega 3 ledolomca ako ne brojim ove koje će kupiti, dok cijeli NATO ima svega 25 ledolomaca od kojih jedino članica Finska ima najviše(10-12 ledolomaca)