U 1893. godini Nikola Tesla bio je opčinjen vibracijama i potencijalnom snagom rezonancije. Međutim, brzo je spoznao i koliko je opasno, pa i pogibeljno, poigravati se tako moćnim prirodnim fenomenima. Zanimljivo je da svako tijelo u prirodi ima neku svoju frekvenciju na kojoj ono titra, čak i u mirovanju. Pri izloženosti tog tijela vanjskim valovima koji imaju jednaku frekvenciju, fenomen rezonancije mnogostruko će uvećati titranje tijela. Posljedično, tijelo se može rasprsnuti ili raspasti. To je razlog zašto čete vojnika ne stupaju preko mosta: izjednači li se frekvencija stupanja s unutarnjom frekvencijom titranja samog mosta, most će se raspasti pod vojnicima. Poznat je i primjer staklene čaše, koja također titra vlastitom frekvencijom kada miruje na stolu. Operna pjevačica koja visokim tonovima proizvede valove zvuka jednake frekvencije rasprsnut će čašu u djeliće stakla.
Tesla je bio fasciniran osjetom vida, od djetinstva su ga mučili bljeskovi u oku, a 1893. godine objavljuje esej
Svoj esej o osjetu vida Nikola Tesla započinje vjerovanjem da svaka slika iz vanjskog svijeta, koja se putem oka projicira na očnu pozadinu, mora tamo podražiti živčane nastavke dovodeći do njihova stresa ili vibracije.
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.