Na desnom kuku ima dug ožiljak. A pred njim su još četiri operacije. Pomaknuo je zavjesu i sve je eksplodiralo. Ali zapravo, u ratu nije najteža borba, kaže: najteže je ostati miran. Na oprezu. "U tom trenutku počneš razmišljati. U tom si trenutku sam sa sobom. U Gazi, kada je sve tiho, to je užasno."
Itai Levy ima 22 godine. Dana 7. listopada odslužio je manje od polovice vojnog roka, bio je na dopustu, ali nije imao sumnje: zgrabio je M16 i otišao ravno u kibuc Kfar Aza. Ni nakon toga nije imao nikakve sumnje. I otišao je u Gazu. "Jeste li se osjećali spremnim", pitam. Ne znam, kaže. Ali na kraju, nitko nikada nije istinski spreman za rat. Jer, rat je kraljevstvo neočekivanoga. U Kfar Azi nikada ne bih odustao, kaže. Sada ne zna. Kada ga IDF (Izraelske obrambene snage, op. pr.) ponovno pozovu, ne zna hoće li se vratiti. "Znam povijest. Otac mog oca izgubio je sve u holokaustu. Ali 1948. godine borio se govoreći da na taj način njegova djeca nikada neće iskusiti rat. A umjesto toga, sva njegova djeca bila su u ratu. I djeca njegove djece. I svaki je rat bio gori od prethodnoga."
Talijanska novinarka i spisateljica donosi ekskluzivnu reportažu iz Indije s izraelskim vojnicima: U Gazi isključiš um. Ili poludiš
Moj djed izgubio je sve u holokaustu i 1948. se borio misleći da njegova djeca neće iskusiti rat. Ali sva njegova djeca, i djeca njegove djece bila su u ratu. I svaki je rat gori od prethodnoga
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.