Indija je zatvorila svoj zračni prostor za pakistanske zrakoplovne kompanije u srijedu, priopćila je vlada, nekoliko dana nakon što je susjedna zemlja i nuklearna sila zabranila indijskim zrakoplovnim tvrtkama letove iznad svog teritorija nakon napada na turiste u Kašmiru. Zabrana pakistanskim zrakoplovima trajat će do 23. svibnja, prema Obavijesti zrakoplovnim vlastima (NOTAM) koju je izdala indijska vlada. Podsjetimo, u napadu 22. travnja ubijeno je 26 ljudi u turističkom mjestu Pahalgam u Kašmiru, a Indija je identificirala dvojicu od trojice osumnjičenih militanata kao Pakistance. Islamabad je zanijekao bilo kakvu umiješanost i pozvao na neovisnu istragu.
Napad je izazvao ogorčenost i nezadovoljstvo u Indiji, gdje većinu stanovništva čine hinduisti, uz pozive na akciju protiv islamskog Pakistana, kojeg New Delhi optužuje za financiranje i poticanje terorizma u Kašmiru, regiji na koju obje zemlje polažu pravo i zbog koje su vodile dva rata. Nuklearno naoružane zemlje poduzele su niz mjera jedna protiv druge, a napetosti se ne smiruju. Pakistanski ministar informiranja Attaullah Tarar rekao je u srijedu da njegova zemlja posjeduje vjerodostojne obavještajne podatke prema kojima Indija namjerava uskoro pokrenuti vojni napad na Pakistan.
Povijest odnosa između Indije i Pakistana, susjednih nuklearnih sila, neraskidivo je povezana i obilježena stalnim napetostima još od stjecanja neovisnosti od Velike Britanije 1947. godine. Vodili su niz ratova, uglavnom oko već spomenute sporne regije Kašmir. Indija je postala nuklearna sila 1974., a Pakistan joj se pridružio 1998., čime je Južna Azija postala jedno od najopasnijih potencijalnih žarišta na svijetu. Iako nijedna zemlja nikada nije upotrijebila nuklearno oružje u sukobu, nedavni događaji, poput smrtonosnog terorističkog napada na turiste u Pahalgamu u Kašmiru u travnju, ponovno su podigli tenzije i strahove od eskalacije koje bi mogle nadići konvencionalno ratovanje. Indijski premijer Narendra Modi dao je oružanim snagama punu operativnu slobodu u odabiru odgovora, dok Islamabad negira umiješanost, ali izražava strah od neposredne indijske vojne akcije, tvrdeći da posjeduje obavještajne podatke o tome.
VEZANI ČLANCI:
Prema procjenama neovisnih organizacija poput Arms Control Association, obje zemlje posjeduju približno jednak broj nuklearnih bojevih glava – oko 170 svaka. Međutim, dok indijski arsenal ostaje relativno stabilan, neke projekcije sugeriraju da bi Pakistan, ako nastavi trenutačnim tempom razvoja, do 2025. godine mogao povećati svoj arsenal na 220 do 250 bojevih glava, značajno premašujući ranije procjene američkih obavještajnih službi. Vjeruje se da Pakistan svoje nuklearne bojeve glave tijekom mirnodopskog razdoblja drži rastavljene, s fisilnim jezgrama odvojenim od ostatka sklopa, što produžuje vrijeme potrebno za njihovu eventualnu upotrebu, ali i dalje predstavlja latentnu prijetnju s obzirom na političku nestabilnost i prisutnost ekstremističkih skupina u zemlji, iako pakistanski i američki dužnosnici opetovano tvrde da su nuklearna postrojenja sigurna.
Indija posjeduje sposobnost nuklearnog udara s kopna, iz zraka i s mora, čineći takozvanu nuklearnu trijadu koja joj daje fleksibilnost i veću šansu za preživljavanje prvog udara te mogućnost uzvratnog udara. Kopnena komponenta oslanja se na mobilne balističke projektile serije Agni, pri čemu Agni-V ima impresivan procijenjeni domet između 5.000 i 8.000 kilometara, sposoban dosegnuti duboko u teritorij potencijalnih protivnika. Pomorska komponenta uključuje balističke projektile lansirane s podmornica (SLBM), dok zračnu komponentu čine zrakoplovi prilagođeni za nošenje nuklearnih bombi. Ključni element indijske nuklearne strategije je deklarirana politika "zabrane prve uporabe" (No First Use - NFU), što znači da se Indija obvezala da nikada neće prva upotrijebiti nuklearno oružje u sukobu. Međutim, ova je politika pod preispitivanjem od kolovoza 2019., a Indija je ranije naznačila da bi mogla nuklearno odgovoriti i na napad kemijskim ili biološkim oružjem. Indija nema deklariranu sposobnost korištenja taktičkog nuklearnog oružja.
Za razliku od Indije, Pakistan nema politiku zabrane prve uporabe nuklearnog oružja. Njegova doktrina "punog spektralnog odvraćanja" naglašava mogućnost uporabe nuklearnog oružja kao odgovor na prijetnju nacionalnoj sigurnosti, uključujući i kao odgovor na masivni konvencionalni napad Indije, čime nastoji kompenzirati indijsku brojčanu i tehnološku nadmoć u konvencionalnim snagama. Pakistan se stoga usredotočio na razvoj taktičkih nuklearnih oružja manjeg dometa i snage, poput balističkog projektila Nasr (Hatf-9) s dometom od oko 70 kilometara, dizajniranog za uporabu na bojištu protiv nadirućih neprijateljskih snaga. Njihovi strateški sustavi uključuju kopnene balističke projektile poput serije Shaheen (Shaheen 3 u razvoju ima potencijalni domet od oko 2.750 km) te krstareće projektile Babur (kopneni) i Ra'ad (zračni). Zračnu komponentu čine modificirani zrakoplovi poput Mirage III/V i F-16. Iako Pakistan razvija i morsku komponentu, testirajući krstareći projektil Babur-3 s podvodne platforme, još uvijek nema operativnu podmorničku balističku sposobnost poput Indije.
Širi strateški kontekst dodatno komplicira situaciju. Indija se suočava s izazovom obrane na dvije fronte – dugom i spornom granicom s Kinom na sjeveru te granicom s Pakistanom na zapadu. Ova situacija zahtijeva značajnu disperziju vojnih resursa i utječe na strateško planiranje New Delhija. S druge strane, pakistanski nuklearni arsenal primarno je usmjeren na odvraćanje Indije i smatra se ključnim jamstvom sigurnosti protiv znatno veće susjedne države s većim vojnim proračunom (indijski vojni proračun od oko 86 milijardi dolara prošle godine bio je više od osam puta veći od pakistanskog). Težak planinski teren u Kašmiru dodatno ograničava opcije za masovne konvencionalne vojne operacije za obje strane, čineći ograničene sukobe i prekogranične udare vjerojatnijim scenarijem eskalacije.
VEZANI ČLANCI:
Obje zemlje su veliki uvoznici oružja i kontinuirano rade na modernizaciji svojih vojnih kapaciteta. Indija je, prema podacima Stockholm International Peace Research Institute (SIPRI), postala najveći svjetski uvoznik oružja, značajno smanjujući svoju ovisnost o Rusiji (s 76 % uvoza u razdoblju 2009.-2013. na 36 % u 2019.-2023.) i okrećući se dobavljačima iz SAD-a, Francuske i drugih zapadnih zemalja u potrazi za najmodernijim sustavima. Pakistan, s druge strane, sve se više oslanja na Kinu kao glavnog dobavljača vojne opreme; uvoz iz Kine činio je čak 82 % pakistanskog uvoza oružja u razdoblju 2019.-2023., u usporedbi s 51 % u razdoblju 2009.-2012. Ova utrka u naoružanju, kako konvencionalnom tako i nuklearnom, održava stalnu napetost u regiji.
Čak i ograničena nuklearna razmjena između Indije i Pakistana mogla bi imati katastrofalne posljedice, s procjenama koje govore o mogućih 20 milijuna smrtnih slučajeva unutar tjedan dana. Potencijalna "nuklearna zima" izazvana takvim sukobom ugrozila bi živote gotovo dvije milijarde ljudi diljem svijeta, prvenstveno u zemljama u razvoju, zbog gladi uzrokovane klimatskim promjenama. Stoga, unatoč vojnim pripremama i povremenim eskalacijama, diplomacija i suzdržanost ostaju ključni za izbjegavanje sukoba čije bi posljedice bile nezamislive, ne samo za Južnu Aziju već i za čitav svijet. Krhka ravnoteža straha koja trenutačno postoji zahtjeva stalnu pažnju i napore za smanjenje rizika od nenamjerne eskalacije.
>>Pitali smo umjetnu inteligenciju koji bi narodi mogli nestati u sljedećih 100 godina, odgovor bi vas mogao zabrinuti>>
Otvori KEKS Pay
Nikud ovo nece eskalirat. Mozda par raketa tamo i ovamo i to je to.. jer obadvije zemlje imaju nuklearno oruzje...