U ranim jutarnjim satima 24. veljače 2022., stojeći na ledenom krovu hotela u Kijevu, ideja da će Rusija pokrenuti potpuni napad na Ukrajinu, unatoč gomilanju vojske na granici, i dalje se činila gotovo nemogućom za zamisliti. Invazija na drugu najveću zemlju u Europi, odmah nakon same Rusije, bila bi potencijalno katastrofalna perspektiva koja bi, zasigurno, natjerala hladnog stratega poput Putina na razmišljanje, piše CNN-ov reporter i glavni dopisnik za vanjsku politiku Matthew Chance.
No, i on je kao i mnogi drugi analitičari pa i vojni stratezi po Europi krivo tada procjenjivao. Putin je ipak učinio i ono najgore i pokrenuo invaziju na Ukrajinu. Chance sada piše kako su protekle četiri godine sukoba razotkrile više od jedne pogrešne pretpostavke, ponajprije ranije rašireno uvjerenje, čak i među saveznicima Kijeva, da će Ukrajina biti preslaba i previše neorganizirana da se odupre potpunoj invaziji. Isto tako, narušen je i ugled nepobjedivosti koji je okruživao golemu rusku vojsku.ž
Prema istraživanju jednog think tanka, Kraljevskog instituta za obrambene studije (RUSI), kada je Kremlj pokrenuo ono što je nazvao „specijalnom vojnom operacijom“, očekivao je da će njegove snage preuzeti kontrolu nad Ukrajinom u samo deset dana. Više od 1450 dana kasnije, taj se vremenski okvir čini beznadno naivnim i pokazao se kao temeljna pogrešna procjena koja je imala razoran danak u patnji, razaranju i krvoproliću. Prava cijena, naravno, pažljivo se prikriva u Rusiji, gdje su informacije pod sve strožom kontrolom. Službeni podaci o žrtvama drže se strogo izvan dohvata javnosti, iako procjene iz više izvora upućuju na gubitke koji su zastrašujuće visoki.
Najnovija istraživanja američkog Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS), primjerice, procjenjuju da je gotovo 1,2 milijuna ruskih vojnika poginulo ili ranjeno od početka potpune invazije. Taj užasan broj žrtava – koji ne uključuje zapanjujući ukrajinski danak, za koji se smatra da iznosi između 500.000 i 600.000 ljudi – veći je od svih gubitaka koje je „bilo koja velika sila pretrpjela u bilo kojem ratu od Drugog svjetskog rata“, navodi se u izvješću CSIS-a.
Od te procjene, dodaje se u izvješću, čak 325.000 Rusa ubijeno je u protekle četiri godine – radi usporedbe, to je trostruko više od ukupnih gubitaka američkih snaga u svim ratovima koje je Washington vodio od 1945., uključujući bojišta Koreje, Vijetnama, Afganistana i Iraka. A kako rat u Ukrajini ulazi u petu godinu, vojno krvoproliće – kako često ističe predsjednik Donald Trump – samo se pogoršava, postojano rastući iz mjeseca u mjesec.
Ponovno, Kremlj nije potvrdio te brojke, no ukrajinski su se dužnosnici nedavno pohvalili da su samo u prosincu ubili 35.000 ruskih vojnika. Deklarirani cilj vojnih planera u Kijevu sada je ubijati ruske vojnike brže nego što se novi regruti – koji su zasad uglavnom dobrovoljci – mogu obučiti i poslati u borbu. „Ako dođemo do 50.000, vidjet ćemo što će se dogoditi s neprijateljem. Oni ljude doživljavaju kao resurs, a nestašice su već vidljive“, rekao je ukrajinski ministar obrane Mihajlo Fedorov novinarima na nedavnoj konferenciji za medije.
Na više načina, ovaj se rat pretvorio u ružnu igru brojki. CNN-ov dopisnik ističe kako je u Moskvi upadljivo koliko se brutalni rat u Ukrajini čini udaljenim. Barem na površini, blještava ruska prijestolnica, sa svojim trgovinama, kafićima i prometnim gužvama, dobro je zaštićena od užasa bojišnice, osim povremenog presretanja ukrajinskih dronova, na što malo koji Moskovljanin, iskreno, obraća pozornost. Nakon kratkotrajnog šoka zbog sankcija nakon invazije 2022., ruska vojna potrošnja naglo je porasla, a gospodarstvo je procvjetalo. Potaknuta izvozom nafte i plina, Rusija je prkosila zapadnim predviđanjima gospodarskog kolapsa te je, prema Međunarodnom monetarnom fondu, 2025. postala deveto najveće gospodarstvo na svijetu, ispred Kanade i Brazila. To je napredak s 11. mjesta koje je držala prije početka rata u Ukrajini.
No sve su vidljiviji znakovi postupne financijske boli, povezane s iskrivljenim ratnim gospodarstvom. Jedan od problema je sve skuplja praksa nuđenja velikih potpisnih bonusa Rusima koji pristanu pridružiti se vojsci, uz još veće isplate ako poginu u borbi. Osim toga, vojna regrutacija i davanje prednosti vojno-industrijskoj proizvodnji doveli su do onoga što je jedan proruski list blizak Kremlju, Nezavisimaja gazeta, nazvao „ozbiljnim nedostatkom radne snage“ u drugim ključnim industrijama. „Gospodarstvu nedostaje strojara i montažnih radnika. Moramo odnekud pronaći 800.000 radnika“, izvijestio je list.
Rastući troškovi prehrambenih proizvoda postali su sve veći izvor nezadovoljstva potrošača, a krastavci su postali najnoviji simbol tog nezadovoljstva. Službena statistika pokazuje da su se cijene krastavaca udvostručile od prosinca, dok se navodi da ih neke trgovine prodaju uz još veće marže – ratne cijene za osnovnu namirnicu u salati, dok se rusko gospodarstvo usporava. „Cijene krastavaca i rajčica su bezobrazne. Nekad su govorili da su jaja ‘zlatna’. Sada su to krastavci“, napisala je na internetu žena koja se predstavila kao Svetlana, u jednom od rijetkih javnih prijekora vlastima.
Drugdje, priče o gospodarskoj tami – od galopirajuće inflacije do zatvaranja restorana i posrednih učinaka oštrih poreznih povećanja – opisuju mnoge načine na koje dugotrajni rat u Ukrajini sada teško pogađa Ruse po džepu kod kuće. Ni u inozemstvu rat nije donio mnogo koristi Kremlju. Zaustavljanje daljnjeg širenja NATO-a bio je jedan od glavnih razloga zbog kojih su ruski dužnosnici tvrdili da je invazija na Ukrajinu uopće pokrenuta. Činjenica da su se Švedska i Finska pridružile savezu kao izravna posljedica potpune invazije jasan je neuspjeh tog cilja, pri čemu je samo ulazak Finske više nego udvostručio kopnenu granicu između Rusije i država NATO-a., piše CNN
Štoviše, zapadne sankcije i politička izolacija prisilile su Rusiju da se okrene istoku, osobito Kini, o kojoj sada sve više ovisi za ključnu trgovinu – od izvoza energije do uvoza automobila i elektronike – što Pekingu daje snažnu prednost nad Moskvom. „Odnos je neuravnotežen jer Moskva više ovisi o Pekingu nego Peking o Moskvi“, navodi se u nedavnom izvješću Centra za europsku političku analizu (CEPA). „Rusija je očito postala mlađi partner, prvenstveno zbog svojih ograničenih gospodarskih alternativa“, dodaje se u izvješću.
Moskva se također pokazala nesposobnom spriječiti slabljenje svojeg tradicionalnog utjecaja drugdje. Godine 2024. Kremlj je bio prisiljen evakuirati i dati azil svom sirijskom savezniku Bašaru al-Asadu, nakon što su ga svrgnule pobunjeničke snage. Novi predsjednik Sirije, u kojoj Rusija i dalje ima dvije vojne baze, više je puta pozvao da se Asad izruči iz Moskve.
Prošlog ljeta Rusija je nemoćno promatrala kako su američki i izraelski ratni zrakoplovi napali Iran, još jednog ključnog partnera Kremlja na Bliskom istoku, ciljajući njegova nuklearna postrojenja. Također nije uspjela zaštititi venezuelanskog predsjednika Nicolása Madura, bliskog saveznika Kremlja, kojeg su prošlog mjeseca američke snage zarobile u raciji iz njegove spavaće sobe u Caracasu. Moguće je da Rusija ionako ne bi mogla spriječiti razvoj tih događaja, čak i da već nije bila rastegnuta i zaglavljena u Ukrajini. No nakon četiri godine iscrpljujućeg rata, koji je Ukrajini nanio stravičan danak, Rusija je ostala iscrpljena kod kuće i oslabljenog ugleda na međunarodnoj sceni.
Skup podrške Ukrajini u povodu 4. obljetnice ruske invazije
Otvori KEKS Pay
Nazalost zbiog iskompleksiranog kepeca stradalo 2 milijuna ljudi s jesne i druge strane ... Ukrajine je razorena ( obnoviti ce ju zapad ) , ali Rusiju nitko nece obnoviti .... oatala je bez EU trzista trajno ... i TRULI ZAPADD ce ih soasavati da ne umru od gladi .... KEPEC PUTKO je nepovratno unistio Rusiju ... tio cemo vidjeti za nekoliko godina