U prvoj sceni Shakespeareova "Kralja Leara", ostarjeli kralj, kojem je dosta vladanja i krune, odlučuje vlast prenijeti i kraljevstvo podijeliti među svoje tri kćeri – Goneril, Regan i Cordeliju. Od njih prije toga traži da ga riječima uvjere koliko ga vole. Prve dvije se za očevu naklonost natječu ulizivačkim riječima punima lažne ljubavi i divljenja. Goneril kaže da ga voli više od očinjeg vida, više od slobode same i svega drugoga na svijetu. Regan kaže sve to isto, ali još i više, jer ne zna za veću radost od služenja ocu. Tada Lear daje riječ najmlađoj, još neudanoj, ljubimici i najvećoj radosti srca svoga Cordeliji. Što ćeš mi ti reći, zlato očevo, pita je? A Cordelia staloženo i mirno odgovara: – Ništa. Kako ništa? – zaprepašten je i uzrujan kralj. Od ništa nastaje ništa, kaže joj, potiče da razmisli, ponovi, dopuni, dotjera i nakiti svoju izjavu ljubavi, kao što su to njene sestre već učinile.
Mnogi su mu godinama poručivali da ode, a Rade Šerbedžija, skupa sa svojom malom biološkom i velikom umjetničkom obitelji je ostajao i ostao. Nije se odrekao jezika, pozornice, publike ni prostora na kojem je odrastao, iz godine u godinu ustrajno dajući svoj veliki doprinos kulturi i jeziku svoje domovine, na način koji nas čini ponosnima pred čitavim svijetom
Otvori KEKS Pay
