– Grozno sam, a kako drukčije i mogu biti? Drži me još samo pomisao na trenutak kad ću zagrliti kćer, zeta i njihova dva dečka. Samo da ih vidim i zagrlim – drhtavim nam je glasom rekla jučer rektorica Zagrebačkog sveučilišta prof. dr. Helena Jasna Mencer, čija je unuka, trogodišnja Vivian, poginula u tsunamiju kod mjesta Krabi na Tajlandu. Mlađa rektoričina kći, Helene Mencer Slot udana je za Nizozemca Stevena s kojim, osim nesretno stradale Vivian, ima i dva sina. – To je prestrašno, to je užasna tragedija... Moja starija kći Martina, koja je otputovala u Tajland pomoći sestri i njezinoj obitelji, kaže da nije mogla zamisliti da se takvo što može dogoditi. Strašni prizori potresli su Martinu Mencer Salluzzo, koja se uključila u pružanje pomoći stradalima na području Krabija.
– Jadna moja kći, ne mogu zamisliti kako joj je, ne mogu zamisliti kako je izgubiti dijete – potreseno je kazala Helena Jasna Mencer, zahvaljujući bogu što tragedija nije i veća i što je njih četvero ostalo živo, što su zajedno. Očekuje da bi se u idućih nekoliko dana trebalo znati kad će i kako biti organiziran povratak članova njezine obitelji iz Tajlanda. Prema informacijama koje imamo, sprovod male Vivian trebao bi biti u Zagrebu. Kad će se to dogoditi, ovisi ponajprije o diplomatskim kanalima jer su dokumenti stradalih, kao i ostale stvari, nestali u podivljalom moru.
O užasu koji je proživio, Steven Slot govorio je za CNN, a prijatelje i rodbinu s mailling liste potresnim pismom obavijestio je o proživljavanju najtežih trenutaka u svom životu. Otac, koji je već tada, prije nego što je tijelo nađeno, znao da djevojčica nije mogla preživjeti, pismo je završio riječima: Molim vas, molite za našu malu Vivian, imala je samo tri godine... (I. K.)
Otvori KEKS Pay
