Ne bojim se. Konačnu sam odluku donijela kad sam trpjela velike bolove, a znam da će biti sve gore i gore – rekla nam je Alenka Čurin-Janžekovič objašnjavajući zašto se odlučila na eutanaziju. Bilo je to 2019., posjetili smo je u kući u slovenskom selu Zagorju, gdje nam je ispričala kako su joj kao 12-godišnjoj djevojčici u Klinici za ortopediju na Šalati u Zagrebu postavili dijagnozu – Morquiov sindrom. Riječ je o neizlječivoj nasljednoj metaboličkoj bolesti čiji su simptomi s vremenom bivali ste bolniji jer su se zbog pomanjkanja enzima za razgradnju šećera Alenkine kosti i hrskavica doslovce raspadali. Uz podršku supruga Marijana javila se organizaciji Dignitas u Švicarskoj, jednoj od rijetkih zemalja u kojoj je eutanazija legalizirana. Slovenija nije na tom popisu, pa je Alenka, umirovljena učiteljica, pokrenula inicijativu da i slovenski parlament donese zakon o potpomognutom umiranju. Nije uspjela. Četiri godine poslije, u ožujku 2023., u švicarskoj klinici popila je smrtonosni koktel. Imala je 66 godina.
Spas ili presuda; kraj života uz pomoć asistenata za umiranje
U desetak zemalja u svijetu legalizirani su eutanazija i potpomognuto umiranje, a ovih je dana to izglasano i u Donjem domu britanskog parlamenta
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.