Tog 20. lipnja 1928. godine u Narodnoj skupštini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca ustrijeljeni su vođe HSS–a, ključne hrvatske stranke toga vremena. Na njih je pucao zastupnik srpskih radikala Puniša Račić koji je potom nesmetano pobjegao. Stjepan Radić preživio je atentat i u srpnju je prebačen u Zagreb na liječenje. Na vijest o atentatu, u Zagrebu su izbile demonstracije i u sukobima s policijom bilo je u sljedećih desetak dana najmanje petero poginulih i veći broj ranjenih. Praktički nije bilo većeg mjesta u Hrvatskoj u kojem unatoč policijskim zabranama nisu bile organizirane komemoracije i žalobne povorke. Situacija je dosegnula kritičnu točku kada je 8. kolovoza od posljedica ranjavanja preminuo Stjepan Radić. Njegov se sprovod pretvorio u veliku političku manifestaciju protiv beogradskoga hegemonizma.
Slavljen i osporavan: Njegovo djelovanje usjeklo se duboke brazde u suvremenu povijest hrvatskog naroda
iako nije bio osobit govornik, Maček je autor nekih značajnih parola, među ostalim i one "Nećemo tuđe, svoje ne damo", što je poslije upotrijebio Tito i tako prisvojio zasluge
Komentara 2
Najveći hrvatski političar 20. stoljeća. Njegov NE nacizmu istinski i pravi hrvatski antifašizam. Prvo su ga proganjali Pavelićevi izdajice, zatim Titovi. I Tito i Pavelić bili su mu silno ljubomorni.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Veliki hrvatski državnik, nije htio biti sluga okupatora i domaćih izdajnika, a i pred banditima iz šume je morao pobjeći.