Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 68
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Na “zeleni” način

Ribafish u akciji za čišći planet: “Trebamo našem planet vratiti stari sjaj”

Dusko Jaramaz/PIXSELL
25.10.2023.
u 12:22

Domagoj Jakopović Ribafish, osim što je okorjeli hedonist, isto tako svim srcem živi “zeleno”, pogotovo kada se radi o našem Jadranu. Zato smo ga zagnjavili da odvoji 15 minuta za nas kako bi nam ispričao što ima novoga u njegovom životu.

Prošlo je nešto više od pola godine od Dana planeta Zemlje, dana kada smo se udružili i zajedničkim snagama čistili Lijepu Našu kako bismo vratili “stari sjaj” našem planetu i okolišu. No jedna vrijedna ribica trudi se cijele godine biti aktivna u čišćenju, a pošto svi mi uključeni u projekt Rezolucija Zemlja volimo takve priče, razgovarali smo s uvijek dobro raspoloženim Ribafishem o tome što trenutačno radi i kako je postao ambasador zaštite morskih pasa u Jadranu.

Nedavno si sudjelovao u velikoj akciji čišćenja, u kojoj si zajedno s tridesetak volontera čistio otpad razbacan po parkiralištima i uz obalu ispod hotela “Amphora” na splitskom Žnjanu. Kako je sve izgledalo i kako si zadovoljan akcijom?

Kao prvo, htio bih zahvaliti braći i sestrama iz Čistećih medvjedića na podršci, organizaciji i dolasku na odredište na kraju radnog dana, i još k tome u ponedjeljak, tako da je brojka od tridesetak ljudi stvarno sjajna. Ovo je bila samo jedna od desetak akcija Medvjedića i moje udruge RokOtok u kojima kroz čišćenje u želimo educirati mlade i stare, turiste i mještane, sve živo i poluživo o svim opasnostima koje nam donosi previše otpada bačenog na kriva mjesta – bolje reći, u prirodu.

Dočekao nas je prekrasan dan, bistro more puno kupača i jezivo prljav okoliš, pa smo u samo dva-tri sata sakupili s ceste, iz grmlja i uz obalu gotovo pola tone otpada. Strašno među kakvim ljudima živimo, ali sjajno da neki od nas shvaćaju te probleme i malo pomalo se s njima hvatamo u koštac. Svijet danas ide u jako krivom smjeru i ako ubrzo nešto ne poduzmemo, ne piše se dobro našem jedinom Planetu.

Znamo da u sklopu projekta RokOtok puno boraviš u moru. Što te više živcira, kad staneš na čep od piva na plaži ili kad naiđeš na plastičnu vrećicu u moru dok plivaš?

Najgore je kad plivaš satima i onda zagrizeš opušak, plastičnu „kerumašicu“ ili, najgore od svega, na plivačkom maratonu Šilo – Crikvenica – tetrapak od mlijeka. Prastari, onako već poluraspadnut, ufff… Isto tako, kad vidiš da neko lijepo mlado biće zapali cigaretu, sunčajući se na plaži, i onda je ugasi u pijesak, ili zapikne među oblutke... Strašno, ali takvi su ljudi vjerojatno svinje i unutar svoja četiri zida, tako da je to teško više ispraviti. Dakle, nekad ti stvarno dođe da digneš ruke od svega i pustiš da svi bacaju smeće u šume i mora, ali ako svi tako odlučimo, za 50 godina više neće biti života na Zemlji. I zato su tu udruge koje volontiraju i pomažu da svijet bude ljepše mjesto.

Foto: Dusko Jaramaz/PIXSELL

Napravio si CRO TRASH enciklopediju koja se bavi našom glazbenom scenom. Imaš li materijala i za enciklopediju o smeću, tj. popis svega što si s volonterima uspio pronaći na našim plažama?

Ajme, najdublja isprika svima koje sam tamo prozvao, odnosno što su drugi pisali o trećima, mladost – glupost, neće se ponoviti, iako je prije dvadeset godina to i imalo nekih dobrih strana... Enciklopedija otpada bi mogla imati nekih deset tomova i stalno bi se pisala nova izdanja jer naši nesavjesni sugrađani i suseljani smatraju da je legitimno zgužvati kutiju cigareta i baciti je na livadu, izbaciti opušak iz auta na cestu, ostaviti limenku ili bocu pokraj klupe, ali i puno gore od toga. Tu su televizori, seksualna pomagala, pa čak i wc-školjke. Neki je kralj krkana bacio skupu, 30 kilograma tešku wc-školjku na tri metra od kupališta na Žnjanu. Kod Barbarige u Istri postoje ilegalna odlagališta građevinskog materijala, odnosno svaki šumarak je ogromno smetlište. U Zagrebu smo na 20 metara od Zavrtnice i brojnih ureda fine ekipe u pola dana izvukli dvije tone otpada, a da ne pričamo kakvih čuda pronađemo u svakom kutku Hrvatske... Jednostavno, većina ljudi smatra da je potpuno legitimno baciti smeće u okoliš jer će netko to već pokupiti. I to treba ispravljati. Na svakoj akciji čišćenja uspijemo „evangelizirati“ nove ljude i nadamo se da je to pravi put...

Jednom prigodom si rekao da je kasno mijenjati one od 20 godina, ali da su klinci ti koji će čuvati naš planet. Kako da ih naučimo da budu bolji od nas?

Ispravite me ako griješim, ali mislim da današnje generacije nije toliko briga za druge i okolinu kao kad smo mi bili mladi. Dakle, kako ovo grozno zvuči, a smijao sam se svome djedu i tati kada bi mi to onako važno govorili... Mladi ljudi imaju sve manje opće kulture i kućnog odgoja, sve je manje poštovanja prema nastavnicima, trenerima i roditeljima, a idoli su neki potpuno pogrešni likovi. Moj je osoban stav da s djecom treba više razgovarati, ići na izlete, posjetiti i osjetiti prirodu i zajednički dolaziti do zaključaka o svijetu oko nas. Bombardirani smo s previše informacija, što je u jednu ruku fantastično, ali u drugu jako opasno jer je teško shvatiti što je korisno i istinito. Ja imam 53 godine, Spectrum sam vidio s 15, video sa 16 godina, kad su mi sa 25 rekli da su smislili internet, bio sam malo skeptičan – mislim, pa mi smo ili listali Enciklopediju JLZ-a ili zvali informacije na telefon, a danas u sekundi možeš doznati milijarde podataka. Današnji su klinci u prednosti jer smo mi proživjeli dane i godine bez puno bitnih i nebitnih podataka. Na nama je da ih naučimo koristiti ih.

Radio sam četiri godine kao nastavnik u školama diljem Hrvatske, kasnije sam preko poslova copywritera završio u novinarstvu, i moram priznati – danas je teško biti kvalitetan učitelj. Nakon što sam pokrenuo projekt RokOtok, održao sam više od stotinu predavanja djeci po vrtićima, školama, knjižnicama i nekako zaključio da je šesti razred presudan, odnosno da se klincima još nešto i može objasniti i da će oni to shvatiti s razumijevanjem. Nakon toga smo im svi dosadni i glupi i odlaze u nekim drugim smjerovima. Zato smatram da je važno pričati s manjom djecom i usaditi im nekakve osnovne kulturološke smjernice. Nadam se da sam u pravu i da još nije kasno za našu civilizaciju.

Na čemu sada radiš, imaš li neke nove projekte vezane uz Jadransko more i obalu?

Kad god netko ima neku akciju čišćenja i pozove nas da se pridružimo – mi smo tu. Normalno, ako u to doba nismo na poslu. Udruga RokOtok i njeni pridruženi članovi stalno se odazivaju na sve što ima veze s ekologijom, a tu su najjači naši prijatelji iz Udruge Čisteći medvjedići koji, poput male sekte, vrijedno čiste, pomažu i educiraju. Trenutno smo najponosniji na akciju Čikolov, u kojoj smo oblijepili sve tramvajske stanice u metropoli i pozvali ljude da čikove ne bacaju na pod, nego u koš za smeće. Naravno, da smo sve to kasnije sami poskidali i iznenadili same sebe kad smo u skupljanju opušaka od Glavnog kolodvora do Trga bana Jelačića u samo dva sata sakupili 14.600 čikova. Nas 12! A još smo dijelili i prijenosne pepeljarice...

Također, zbog lošeg vremena nisam išao na akciju Green Sail i njihovo čišćenje obale i podmorja, ali kad god se radi nešto za dobrobit Zemlje, tu smo...

Kako je došlo do tvoje suradnje s White Sharkom, našim gamerskim brandom koji je službeni donator organizacije International Union for Conservation of Nature s naglaskom na zaštiti morskih pasa?

Ne biste mi vjerovali, ali nakon što sam preplivao cijeli Jadran, zaključio sam da je svako peto pitanje znatiželjnika bilo – jesi li vidio morskog psa i je li te napao? Nevjerojatno je što je Steven Spielberg napravio svojim filmom, odnosno kako je jedno prekrasno, normalno morsko biće pretvorio u svjetskog neprijatelja broj jedan. Danas ozbiljni plivači osjećaju nelagodu kad više ne mogu vidjeti dno pod sobom, a da ne pričamo o onima koji nisu na “ti” s plivanjem... pa da odgovorim i stopedeseti put – nisam vidio morskog psa jer niti njega ne zanima masni čovjek u plastičnom omotaču, niti ja idem okolo i izazivam ga na koji god način. U svijetu godišnje od napada morskih pasa pogine manje ljudi nego mjesečno na hrvatskim cestama, tako da bi ovo morsko stvorenje trebalo gledati sasvim drugačijim očima i samo mu se diviti na tome što se nije promijenilo kroz milijune godina. Kada sam čuo da ljudi iz White Sharka odvajaju velik novac za zaštitu ovih životinja, bez puno razmišljanja sam pristao na suradnju, na obostrano zadovoljstvo. Naravno da nije ugodno kad u moru sretnete nešto što je veće od vas, dapače, gavuni i girice su maksimum, ali to nije razlog da ubijamo i uništavamo sve što izgleda opasno, zar ne?

Narednog ljeta krećem u novu avanturu, dvije sezone plivanja oko Istre, uz educiranje djece i roditelja o opasnostima bacanja otpada u prirodu, količine plastike koja polako, ali sigurno sustiže broj živih organizama na planetu, istraživanje, avanturu, igrice, traženje skrivenog blaga i postavljanje Geocachinga, i nadam se da će Udruga RokOtok i White Shark napraviti još puno toga za kvalitetnije provođenje slobodnog vremena djece i odraslih, kao i zaštite morskih pasa. Plivajte s nama!

Sadržaj nastao u suradnji s White Sharkom.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije