Veliki ured - kažemo potpredsjedniku Sabora i prvom čovjeku Domovinskog pokreta Miroslavu Škori, koji nas je ugostio u svom kabinetu na Markovu trgu.
- Ma dobro, to je ionako sve igrokaz - odgovara nam, upućujući nas da sjednemo. Vodu donosi gospođa iz saborske kantine, za nas i za Škorin čaj. Ceh je 21 kuna. Trideset, veli joj čelnik Pokreta.
- Uvijek ostavite napojnicu? - pitamo.
- To je moja filozofija - odgovara Škoro, a mi krećemo na pitanja.
Ovog se tjedna konačno sastalo Vijeće za nacionalnu sigurnost (VNS) na kojem je “razmotreno pitanje” radikalizacije hrvatskog društva, za što je premijer Andrej Plenković, nakon napada na Markov trg, optužio i vas. Osjećate li se odgovornim u bilo kojem smislu?
Apsolutno ne. Postoje državna tijela zadužena za procjenu stanja sigurnosti u državi, a ako čitate njihova izvješća, sva govore o tome da radikalizacije u Hrvatskoj nema. Je li razlog optuživanja nas taj što se netko u tom trenutku uplašio, uspaničio ili osjetio priliku da nekoga prozove, ne znam. Ali da izađe premijer i kaže da je u tome sudjelovala neka "radikalna skupina" i automatski on bude i tužitelj i porota i sudac, to je vrlo ružno i neodgovorno. Bezobrazno je i da netko sebi uzima za pravo da s jedne strane govori da je legalist, a s druge ne poštuje izvješća svojih vlastitih državnih tijela i ne čeka da završi istraga koja bi trebala pokazati što se uistinu dogodilo. Ono što svi možemo reći jest da se dogodio jedan strašan čin i da nam je svima žao ljudi koji su bili ugroženi, a posebice ranjenog policajca. Ali čelna osoba bi trebala biti ta koja stabilizira, a ne destabilizira društvo.
Znači, nema ni radikalne desnice?
Ne znam tko bi bio radikalna desnica, posebice kada se usporedi situacija s nekim drugim, čak i zapadnoeuropskim zemljama. Mi te vrste retorike i ponašanja jednostavno nemamo. Ne znam, zato, tko je radikalna desnica kod nas, a i ako nekoga optužujete za tako nešto, onda bi bilo dobro imati neki dokaz. Nisam u javnom prostoru od jučer, svašta sam ja radio u životu. Pisao pjesme, knjige, održavao javne nastupe. Ako su Milo moje, Sude mi ili Ne dirajte mi ravnicu radikalne, onda dođeš i kažeš mi razlog zašto. A ne optuživati bez ijednog dokaza, evo sad i mi trošimo vrijeme na to, jer je to netko izvalio. To me podsjeća na onu: "Kad budala baci kamen u bunar, sto pametnih ga ne može izvaditi".
Kako gledate na sukobe premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića? Na sjednici VNS-a dobro su se slagali...
Obično natezanje. To je situacija između dvoje ljudi koji su, kako se da zaključiti, jako dobri prijatelji. Oni su se uzajamno posjećivali u Bruxellesu, u Zagrebu, Parizu, znaju tko je kad jeo kakva peciva, kad je tko kupovao automobile, znaju si dosta o privatnom životu, obiteljima i roditeljima, a ja sam davno naučio da se u takve odnose jednostavno ne treba petljati. Jedino što je žalosno u cijeloj toj priči jest da postoji kolateral, a to je cijela država i oni koji u njoj žive. Volio bih da u politici ima više odgovornosti, međutim, mi smo navikli na situaciju u kojoj neodgovorni ljudi dobro prolaze.
Gotovo svaki dan osnivate neki lokalni ogranak Domovinskog pokreta, koliko ih dosad ima, koliko stranka sada ima članova?
Imamo 119 organizacija trenutačno, možda i već 120 dok mi razgovaramo jer ljudi nam uistinu prilaze. U politici je na djelu negativna selekcija i to pokušavamo izbjeći. Mi pritom pokušavamo biti oni koji su svjesni da 2020. ne možete očekivati entuzijazam i polet kakav je bio 1990. godine. Tada se dogodila situacija kada se, u nacionalnom naboju i želji za stvaranjem države, puno ljudi željelo uključiti u cijelu priču oko politike. Nije, čini mi se, tada bilo sramota baviti se ovim poslom.
A danas jest?
Mislim da je tada na djelu bila pozitivna selekcija. Ali u međuvremenu je jedan dio tih ljudi, koji su grmjeli sa saborske govornice i činili neke stvari za koje sada možemo kazati da su povijesne, odustali i naprosto se dogodila ta negativna selekcija. To je specifikum politike koja vlada Hrvatskom posljednjih dvadeset godina. Bitna je samo matematika, morate imati 76 ruku u zraku na dan glasovanja i to je cijela priča. Sve drugo je apsolutno nebitno. A to ide toliko daleko da ako netko kaže, sad ćemo ići sa serijom interpelacija, većina veli, mi ćemo ih sve odbiti. Unaprijed. Pa kako znaš odmah da ćeš ih odbiti?
VIDEO Miroslav Škoro: I dalje mislim da je Plenković loše rješenje za Hrvatsku
Žao Vam je što nije dobro prošla interpelacija Krš-Pađene koju ste vi predložili?
Dobro je prošla jer smo prvi puta isprovocirali jednu ozbiljnu raspravu. Mi smo unaprijed znali da je Vlada neće prihvatiti, ali imam jedno iznenađenje za čitatelje; nijedna interpelacija koju će pokrenuti opozicija neće proći dok postoje trgovina i interesi trenutne vladajuće većine.
Jeste li Vi spremni onda za neku trgovinu?
Nikad nisam bio spreman, niti ću, niti želim. Ali za razgovor sam uvijek. Pa čak i nakon onakvih objeda, laži i svega što nam se pripisuje. Uspjeli smo utemeljiti stranku u teškim epidemiološkim uvjetima od 1. travnja do danas i to je ono što, zapravo, smeta vođu većine.
Hoćemo se vratiti na članstvo stranke?
Ono se mijenja iz dana u dan, ali čini mi se da smo sad na oko 8000 ljudi, što je vrlo pristojno. Pokušavamo biti ono što imamo i u nazivu, pokret. I u tom pokretu ima mjesta za sve jer kod nas ljudi baštine različita politička nasljeđa. Sve će se to iskristalizirati do lokalnih izbora jer mi ćemo dopustiti unutarstranačku demokraciju. Da ljudi sami iznjedre svoje kandidate i uoče probleme o kojima će govoriti jer nitko ih ne može znati bolje od njih.
A kada ćete krenuti s isticanjem kandidata?
Nismo mi u poziciji da možemo tako strateški promišljati kao neki naši kolege iz drugih stranaka. Ne možemo, za početak, upregnuti sustav. Ne može iza nas slučajno stati ni HEP ni Hrvatske šume ni Hrvatska lutrija. Mi ne možemo pozvati medije i reći, evo, mi ćemo ove godine potrošiti 250 milijuna kuna na oglašavanje. Ne možemo koristiti veliku stranačku infrastrukturu, ne možemo napraviti ni unutarstranačke izbore s jednim kandidatom. Ne možemo, ali i ne želimo. Stoga ćemo samo istaknuti kandidate tamo gdje za to postoje kompetentni ljudi.
A ne može ni drugi predsjednik ako je Domovinski pokret Miroslava Škore?
Znate zašto smo to napravili, ali moje ime i prezime ćemo na sljedećem saboru stranke odbaciti i ostat će samo Domovinski pokret. Ustrojavanje stranke u ovom trenutku je ključ i naša velika želja. Pokušavamo to raditi dobro jer 16 mandata osvojenih na parlamentarnim izborima velika su stvar. Naravno da nije pobjeda. Pobjeda je kod nas 76 zastupnika, nije čak ni 66, ni 75. Ovo sve drugo je relativna pobjeda nakon koje velike stranke po običaju kreću u trgovinu i lov na žetončiće.
Hoćete li na lokalne izbore možda i s Mostom?
Kad sam išao na parlamentarne izbore, nastojao sam biti maksimalno korektan prema onima koji su me na neki način podržali u predsjedničkoj kampanji. Potrudio sam se da u dugotrajnim i iscrpnim pregovorima svakome od njih ponudim, recimo to tako, situaciju u kojoj bismo mogli stvoriti nešto zajedno. Tada smo neko vrijeme razgovarali i s Mostom, ali oni su imali pristup po kojem se tražio ekskluzivitet za određene izborne jedinice, a moj je stav bio da, ako smo zajedno, zajedno smo. Generalno, predizborne koalicije nisu nešto čega sam ja pobornik. Izborni zakon bi u cjelini trebalo mijenjati jer to je prostor za manipulaciju, trgovinu, i rekao bi naš narod, marifetluke. Nakon što se svi na izborima "izvažemo", tek tada treba sjesti i razgovarati. Politika je, kako sam je ja kao nekakav liberalni konzervativac shvatio, umijeće mogućega. Ali Domovinski pokret nikad nije niti će biti rezervna opcija SDP-u ili HDZ-u. Mi ćemo biti ti koji će preuzeti odgovornost i donijeti promjenu.
S kim popričate na saborskim hodnicima?
Ma s mnogima. Pa neki dan sam razgovarao s kolegama iz drugih klubova, primjerice o tome kako sam ja imao koronu, pa netko reče da ima anginu. Sad sam u godinama kad već i tablete možemo izmjenjivati (smijeh). I iz ovog, kako ga zovu, "novog" HDZ-a jako puno ljudi znam još iz vremena kad sam ja u njemu bio. Malo je meni to kontradiktorno, da netko govori kako je to "novi" HDZ, a pola ih je sa mnom bilo u sazivu Sabora 2007.-2008. Pozdravim se i s njima, ali oni su, jadni, u problemu jer ne mogu razgovarati o strukturalnim stvarima. Oni mogu na razini, "kako si, dobro, kako si ti, odakle ti je mater", a ako bi probali razgovarati o nekim stvarima koje su zdravorazumske, to je onda malo problem jer bi naljutili šefa stranke.
Na primjer?
Pa evo, sad u proračunu za 2021. imate stavku "održavanje šuma", koja je smanjena za 50 posto u odnosu na prošlu godinu. S druge strane, ona za lovce skočila je s 21 na 76 milijuna kuna, pa se nameće pitanje zašto su lovci baš sad bitni? Pa jer su lokalni izbori. Ili, imamo točku na Vladi "borba protiv korupcije", koja je bila 26 tisuća kuna, a sad se za nju planira 14 tisuća. I mi kažemo, 'ajde, stavite barem sto tisuća kuna više za to jer vidite da imate problema s korupcijom. Očito ih treba educirati jer ne znaju da se novac ne smije, primjerice, držati u gepeku automobila, ne znaju da ga se ne smije staviti u torbu i odnijeti u nekakav klub gdje je predsjedničin suprug, ne znaju da se ne smije nazvati nekoga i sređivati državni ispit, ne znaju da se ne smije nekome pogodovati kad je u pitanju cijena električne energije. Oni bi možda sve to i zaustavili u ovoj zemlji koja je peta u Europi po korupciji, ali, eto, ne znaju, pa ih onda očito treba educirati.
Kako onda s državnim novcem, kako bi trebalo donositi proračun?
Možda da ključne stavke u proračunu budu na zasebnom žiro računu. U Hrvatskoj imate 1,2 radnika na jednog umirovljenika. Oni trebaju novac za mirovine, koji bi se trebao crpiti iz ovoga što ovi koji rade privređuju. Smatra li itko da ovi zarađuju dovoljno da se isplate sve mirovine? Pa naravno da ne. To vam je dovoljno da shvatite kako državni proračun funkcionira. Moramo skupiti novac za plaće i mirovine, znači sav novac koji dođe, iskorištava se onda u tu svrhu. A ja bih volio da bude žiro račun s novcem za obnovu grada Zagreba, primjerice. I ne možeš, stari, taj novac koristiti ni za što drugo. A govore da novca ima, ali prošlo je skoro devet mjeseci od potresa, a nije napravljeno još ništa. Država ne treba ni proceduru ni zakon da bi obnovila zgradu u svom vlasništvu poput kazališta, koncertne dvorane. Zašto to već nije počela? Država koja ima novca, to napravi sutra, ali ona koja nema i ovisi o dotacijama, donacijama, milostinji, kreditima, to ne može napraviti. Kad pitam o tome gospodina Zdravka Marića, gledam ga u oči, vidim da mu je neugodno, ali kaže da on "mora ovako". Što nije dobro. Sve dok ti nešto moraš kako ti netko dirigira, nema napretka.
Što je onda ključ tog napretka? Treba li se dogoditi čitava jedna smjena političara?
Neke stvari u politici se ne mijenjaju. I to zbog toga što su se ljudi, koji su dugo u tom poslu, umrežili. Oni neće radikalne promjene jer, da ih provedu, morali bi se zahvaliti na suradnji svojim ljudima, onima koje su nagradili poslovima i na druge načine. Dakle, nikakva smjena generacija, moralo bi se dogoditi to da glasači konačno shvate da uistinu mogu nešto promijeniti. A opet, za to je potrebno možda malo jače gospodarstvo, neovisna pozicija. Ja mogu ovako govoriti jer sam neovisan bez obzira što mi pokušavaju imputirati iz HDZ-a. Kao, oni su meni pomogli da budem to što jesam danas. Kako? Što je meni HDZ pomogao, napisao neku pjesmu možda? Sjeli Šeks i ja pa napisali Otvor' ženo kapiju ili Matu. Glupost. Ja sam samo u dva navrata u svom životu ugled koji sam stekao izložio, zbog države i naroda koji volim i kojem pripadam, ali nažalost kroz HDZ i zbog toga me sad njihovi trolovi, koji su za to plaćeni, izruguju. Meni je HDZ, kao, dao da budem generalni konzul? Ne, ja sam HDZ-u dao da se prestanem baviti svojim poslom i da onda iz uvjerenja, a ne iz koristi radim za plaću koju sam inače zarađivao za jednu večer. I to je istina. Svoje srce sam dao u svoje pjesme, napravio karijeru, ostvario materijalnu neovisnost, i dokazao da se vlastitim radom može postati neovisan, pa bih volio da ljudi shvate da se to može. Napredak je ostvariv. Ako sam ja mogao, kao Nediljkino i Ićanovo dijete, dijete dvoje običnih ljudi, jedne žene koja je imala četiri razreda osnovne škole i jednog čovjeka koji početkom sedamdesetih ostao bez posla nekih pet godina i bio moler, može se. Pisao sam svoje pjesme, smišljao svoje tv-emisije i na kraju napravio sam stranku sa svojim suradnicima, nisam preuzeo neku drugu, i nakon samo dva mjeseca postojanja osvojili smo 16 saborskih mandata. Siguran sam da možemo bolje, isto kako oni garantiraju da mi nikad nećemo doći na vlast, ja garantiram da će u ovoj zemlji biti bolje. Začepiti neću, ovo je ionako igrokaz budžetlija i niškoristi, običnih nabiguzica i gologuzana koji zamjeraju čovjeku ako nešto napravi. Jer ja znam ni iz čega napraviti nešto, a oni iz nečega ništa. Pa kad ste u povijesti vidjeli da su nekome tako razvalili obitelj, suprugu kao meni? Jadnici. Znamo li tko su njihove supruge? Mene to ni ne zanima. Sram ih može biti. Stidim se da sam uopće nekad pomislio da s takvim ljudima mogu išta napraviti.
Pa dobro, zašto niste onda odustali od svega?
Ne, što više mene gaze, ja sam jači i apsorbiram svu tu njihovu negativnu energiju. Prije sam se znao uzrujati i kad bi mi netko nešto ružno dobacio iz publike. Ja imam sreće što sam uporište našao u svojoj obitelji. Unatoč tome što su uistinu nezasluženo izvrgnuti ruglu, oni mi pružaju potporu. Imam još jedan blagoslov. Naime, kad sjednem za stol s ljudima s kojima sad surađujem, nikoga osim svoje sestre ne znam duže od godinu i pol dana, a družimo se i radimo kao da smo odrasli zajedno. Vjerujem ljudima. Pri tome, znam što znači ne imati, što znači zaraditi sto kuna, a i što znači imati sto tisuća kuna.
Hoćete reći da su Vas podcijenili? Smeta Vam to?
Da, ali ne smeta mi, to je njihov problem, nadam se da će tako i nastaviti. Podcijeniti političkog neprijatelja može samo čovjek koji pojma nema, a predstavlja se za vrhunskog stručnjaka.
Kad smo kod podcjenjivanja, jesmo li podcijenili i trenutačnu epidemiološku situaciju? Glazbenik ste, kolege se žale da im je teško, jeste li se angažirali da se njima osiguraju neke pomoći?
Trenutačno se bavim novim prijedlogom Zakona o autorskom pravu. Ljudi to dosta teško shvaćaju, znaju da trebaju kupiti prase, platiti pivo, pa čak i izvođača glazbe, ali ne i samu pjesmu, koja se također treba obeštetiti jer je nečije vlasništvo. Mora se plaćati korištenje snimljene izvedbe. Dio individualnog prava izvođača treba biti prevedeno u kolektivno. Treba nam sustav po kojem će bubnjar koji je, primjerice, svirao Džuli imati pravo na naknadu svaki put kad se ta snimka negdje pusti. Situacija, otkako je digitalizacije, takva je da svi zarađuju više od izvođača i autora. Od naknade za korištenje snimke u digitalnom prostoru, trenutačno 12 posto ode autorima pjesme, a čak 88 posto se dijeli između telekomunikacijskih kompanija, servisa, diskografa i pitaj Boga koga još. Izvođača, a posebice sekundarnih izvođača, nema nigdje. Možda glavni izvođač nije toliko u problemu, ali gdje je tu njegov gitarist? Nemam, zapravo, uopće nikakvih empatija prema onima koji su godinama radili puno, zarađivali pa su mislili da će im u životu biti dovoljno da rade samo svaki petak ili subotu, a ovo ostalo nije bitno. Ja sam uvijek mislio, od svirke ću odmoriti u nedjelju, pa imam još cijeli tjedan, nešto ću raditi, sadit ću krumpir. U najgoroj su sad situaciji članovi orkestara i prateći glazbenici.
Kako se onda snalazi Vaš bend?
Svoje dečke sam naučio da nešto moraju raditi i mimo toga što se bave glazbom, tako da, hvala na pitanju, dobro su. U bendu su dva producenta, kao i vrhunski glazbenici koji, kad ne sviraju sa mnom, mogu gdje god požele. Ukoliko netko u mom bendu ima nekih problema, ja sam tu da mu pomognem i dok sam živ, pomoći ću. Pozivam i svoje kolege da naprave tako.
Preboljeli ste koronu, u vašem saborskom klubu dosta je bilo polemika u početku oko nošenja maski. Kako sad na to gledate?
U trenutku kad sam ja dobio koronu, imao sam masku. Imao je i Franko Vidović, moj kontakt. Toliko o maskama. Ono što sam oduvijek govorio, a govorim i sada kad sam ja, a i cijela moja obitelj, preboljeli virus, jest da je bjelodano da on postoji i da nas je strah jer je to nešto novo. Ali ono na što sam upozoravao od početka je da način na koji funkcionira Nacionalni stožer nije dobar. Još u prvom valu rekao sam, a smatram to i sad, da je to HDZ-ov stožer i tijelo, ali sam ispao kreten.
Bi li Sabor onda trebao "amenovati" odluke Stožera?
Apsolutno. Ako jedan čovjek ili njih pet donosi odluke, onda imamo izvanredno stanje. A mi za njega ne znamo. Ali i u tom je slučaju u pitanju trgovina, baš kao i sve ostalo u zemlji.
Protekli tjedan se obilježio i Dan pada Vukovara, koliko se općenito napravilo za pronalazak nestalih, za kažnjavanje ratnih zločina?
Muka je to velika. Pisao sam o tome i pjesme, ne dao bog nikome. Ali to su dani kad bi mi političari trebali barem jednom biti ponizni, zašto bi tu kolonu vodio itko doli ratnici Vukovara koji su grad branili i preživjeli. Majke poginulih, supruge, djeca, stijegovi, sve ono što simbolizira obranu Vukovara, to je trebalo biti na čelu kolone. Nikakav čovjek koji u tom trenutku obnaša nekakvu dužnost. On samo mora doći, pokloniti se i šutjeti.
Je li predsjednik onda taj dan najbolje obilježio?
Zoran Milanović je došao položiti vijenac i ne sudjelovati u koloni, to je njegov stil, ne želim ga uopće komentirati jer sve što kažem, iskoristit će protiv mene. Neka svatko radi što hoće, ali neke stvari se ne mogu ne raditi. Ne možeš ne staviti zaslužne ljude da oni vode kolonu, ne možeš ne pročitati 2717 imena ljudi koji su, nažalost, poginuli u Vukovaru. Treba ih pročitati, ako to traje dva i pol sata, stajat ćemo dva i pol sata i slušati jer su barem to zavrijedili. A što se ratnih zločina tiče, kao što sam pustio Stipu Mlinarića Ćipu da govori taj dan, možda njega trebate pitati. To je čovjek koji je od prvog dana bio u obrani Vukovara, koji je bio vojnik Blage Zadre, jedna neosporna moralna vertikala, čovjek koji je izgubio brata, koji nije član nijedne udruge, koji nije ljut, koji je devet mjeseci bio u srpskom logoru, kojemu su kundakom izbili zube, njega trebate pitati. Ja vidim da bi neke stvari trebalo raditi drugačije i ako se mene, danas sutra bude pitalo, radit ćemo ih na način da se uistinu dovodi pravedan mir, kako je svojedobno rekao kardinal Franjo Kuharić.
Pravedan mir?
Pravedan mir, pravedna tolerancija. Ja sam istog trenutka spreman da napravimo to kao Njemačka i Francuska, samo se moramo dogovoriti tko je tko. Ako je Hrvatska Francuska, a Srbija Njemačka, onda ću reći da je na djelu pravedan mir. Ali bojim se da nije niti mir niti pravedan, a ovo sve skupa posljedica je opet trgovine. Dođe netko i položi vijenac na Ovčaru i na njemu piše, a ja znam ćirilicu, "nedužnim civilnim žrtvama". Nisam nikad čuo od agresora da su došli i rekli, da, mi smo napali, mi smo krivi. Neka gospodin Milorad Pupovac dođe i kaže, evo, izvršena je agresija. Najavljen je gospodin Milas, pa ne dođe i onda, kao, nije sudjelovala Vlada u bacanju vijenca u Dunav. Kako nije, pa potpredsjednik Vlade je sudjelovao. Aha, nije bio Hrvat? To nema veze, što me briga što je po nacionalnosti, čovjek je potpredsjednik je hrvatske Vlade.
Živite kod žičare? Jeste li pratili događanja s cijenom?
Imam pogled na nju. Davnih sam dana čuo da je to trebalo koštati 250 milijuna kuna, a došlo je na 700. Žičaru gradi Grad Zagreb, na čelu je gradonačelnik, a postoji i Gradska skupština i oni to rade sve zajedno. A tko vodi Skupštinu? Marsovci neki? Ne, HDZ. Ni u jednom trenutku neću komentirati ni gradonačelnika ni Skupštinu, to su njihove odluke, oni za njih moraju odgovarati. Ali, kao dugogodišnji stanovnik Zagreba, a tu sam od 1997., ja sam vidio žičaru i u drugim gradovima u svijetu, nisu tako velike. Pitao sam se već je li Zagreb Schladming i treba li nam ovo u trenutku kad imamo prometne, infrastrukturne, gospodarske i ostale kolapse. Smatram da ne.
Kakva Vam je ovogodišnja berba, jeste li "krstili" vino?
Vino je odlično, ali ga nisam još "krstio". To se radi kad ima uvjeta da bude i ljudi. Bez ljudi ništa ne vrijedi.
velik je strah lijevog i desnog krila partijetine iste od novog,od onog što ne kontroliraju apsolutno. zato tolika povika, pljuvačina, difamacija prema pojedincima u mostu i domovinskom pokretu. gospoda i drugovi, drugovi i gospoda..(sve po potrebi) su imali i još uvijek imaju priliku da hrvatsku u svicarsku pretvore, nisu i neće, zato što ne žele, zato što neznaju. za to krivit ljude koji nisu bili ni blizu vlasti je veći idiotizam od nosača štafeta, raznoraznih udarnika. podržimo most, dp, nove i nekrompromitirane ljude. zar mogu biti gori od dosadašnjih ekipa?