Ruski predsjednik Vladimir Putin tijekom obilježavanja Dana pobjede 9. svibnja, kojim se slavi poraz nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu, izrekao je nešto iznimno – to da vjeruje kako se sukob u Ukrajini "bliži kraju". Taj komentar, prvi pravi signal da bi njegov rat mogao ići prema završetku, uslijedio je nakon dužeg osvrta na propale pregovore s početka invazije 2022. godine i bio je iznimno kratak. No, Putin nije čovjek koji govori ležerno ili impulzivno. Ovo nije ni njegov mogući "auditorij od jednog čovjeka" – američki predsjednik Donald Trump. Putinovo rijetko odstupanje od njegove uobičajene, nezasitne pozicije možda je bilo osmišljeno kako bi održalo privid da se mir u Ukrajini može uskoro postići, iluziju koju Kremlj već dugo pokušava održati na životu.
Ipak, na dan kada je Moskva demonstrirala vojnu moć, odlučio je ne posegnuti za maksimalističkom retorikom – da se "specijalna vojna operacija" mora nastaviti dok ne ostvari svoje ciljeve. Umjesto toga, činilo se da Putin odražava prevladavajući osjećaj u Rusiji, koji podupiru i nedavne ankete javnog mnijenja, da rat uskoro mora završiti, navodi u analizi CNN. Postojao je još jedan obrat u Putinovu iznenađujućem potezu – predložio je da Gerhard Schröder, njemački kancelar od 1998. do 2005. tijekom Putinova ranog "medenog mjeseca" sa Zapadom, bude glavni pregovarač za eventualne izravne razgovore s Europom. Schröder je bio predsjednik upravnog odbora ruskog plinovoda Nord Stream sve do ostavke nakon invazije 2022., ali je ostao blizak Putinu. Mnogi ga zbog te povezanosti smatraju kompromitiranim, a reakcije u Europi na tu ideju navodno su bile mlake, no ona bi mogla naići na odjek u Washingtonu i dodatno zakomplicirati stvarne napore za postizanje mira.
Lako je na Putinove nove priče o diplomaciji gledati kroz prizmu protekle godine obilježene odugovlačenjem, glumljenjem i poigravanjem s idejom mira. No uvriježena teza da Putinov režim ne može preživjeti ništa osim gotovo potpune pobjede u Ukrajini poljuljana je sve raširenijim kritikama unutar Rusije o načinu vođenja rata, njegovom trajanju te strašnim ljudskim i ekonomskim posljedicama. Među moskovskom elitom sve se češće šapuće da Putin možda politički neće preživjeti sam rat. Teško je paradu na Crvenom trgu promatrati drukčije nego kao iznenađujuće poniženje za doslovnu tvrđavu Kremlj. Uoči događaja ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izdao je "dekret" kojim je navodno autorizirao da njegove snage ne napadaju to područje – potez svojevrsnog provociranja koji ne odaje dojam da se Kijev osjeća nadjačano.
Izostanak ruske vojne tehnike s parade oštar je kontrast prijašnjim godinama, kada su zapadni vojni analitičari proučavali najnovije modele tenkova i uočavali sitne nadogradnje. Ove godine Moskva je pokazala samo vojnike, a i njih je sve manje. Dugo je postojala gotovo beznadna, pa čak i fantastična europska nada da će se Rusija jednog dana jednostavno slomiti u Ukrajini. Bez izravnog vojnog uključivanja Europe ili NATO-a u rat, to je postala jedina strategija kontinenta – vršiti pritisak i nadati se da će Moskva puknuti prije Kijeva. Povratkom Donalda Trumpa u Bijelu kuću prošle godine Europa gotovo da nije imala drugog izbora.
Tijek rata tijekom četiri godine obilježili su i uspjesi i neuspjesi obje strane. Početni neuspjesi Moskve ipak su doveli do osvajanja i zadržavanja teritorija, koji je zatim ponovno gubljen. Potom je ruska strategija iscrpljivanja omogućila sporo zauzimanje malih dijelova bojišnice, uz ogromne gubitke ukrajinskog ljudstva. Prošle godine činilo se da je Kijev pred slomom, bez dovoljno resursa i pune podrške najvažnijeg saveznika, Sjedinjenih Država. No ova nova promjena situacije drugačije "miriše" iz dva razloga, navodi CNN. Prvo, pad morala u Rusiji postao je opipljiv. U policijskoj državi to se događa tek kada kritična masa nezadovoljnih počne vjerovati da je zapravo većina i stekne dovoljno samopouzdanja da digne glavu iznad parapeta. Putin je i ranije preživio žestoke kritike rata – primjerice tijekom kratkotrajne pobune koju je 2023. poveo Jevgenij Prigožin, a koja je propala jednako dramatično kao što je i počela.
No ponestaje mu siromašnih Rusa i zatvorenika spremnih potpisati ugovore i poginuti u loše planiranim "mesarskim" napadima, a teško uspijeva privući studente iz srednje klase u vojsku. Rusko gospodarstvo sada doista osjeća pritisak. Elita je očito dovoljno nezadovoljna da Putin osjeća potrebu umiriti je sugestijom, prenesenom u subotu na državnoj televiziji, da bi se rat mogao približavati kraju. Mnogo toga se još može promijeniti, a rusko gomilanje vojske uz bojišnicu možda ipak donese određeni napredak. No Kremlj je u problemima. Druga velika promjena odnosi se na položaj Ukrajinaca. I njima nedostaje vojnika, možda i ozbiljnije, ali imaju obilje robota. Gotovo zanemariv ruski napredak na bojišnici velikim je dijelom posljedica sposobnosti Kijeva da uz pomoć bespilotnih sustava napada, opskrbljuje, evakuira i presreće ruske napade.
To je doista izniman pothvat, čiju je važnost u modernom ratovanju dodatno pokazalo to što su bogate zaljevske države u ožujku pohrlile Zelenskom tražeći pomoć u obrani svog zračnog prostora od iranskih dronova. On sada zaista ima "karte" za nastavak borbe, nakon što je Trump prošle godine tvrdio da nema nijednu. Moskva je i ranije uspijevala nadoknaditi tehnološki zaostatak, često u roku od nekoliko mjeseci, pa bi Ukrajina trebala poslušati rusku metaforu o "preranom otvaranju šampanjca". Pred Ukrajinom je ljeto u kojem, unatoč tome što rat s Iranom odvlači globalnu pozornost koja joj je očajnički potrebna, Kijev i dalje stoji na nogama, a ne na koljenima – priča o iznimnom opstanku usprkos izrazito nepovoljnim okolnostima, jer drugog izbora nije bilo. U međuvremenu, Putinovo očito uvjerenje da su resursi njegove države beskonačni polako se pokazuje zabludom kakva je oduvijek i bila.
Otvori KEKS Pay
