Suzana Lepan Štefančić mogla bi ponijeti "titulu" bivše kolegice, budući da je nedavno promijenila posao i izašla iz neposredne novinarske proizvodnje, ali ona nikad neće napustiti struku kojoj pripada po svom svjetonazoru. Zato je i dalje smatram bezrezervno kolegicom i zato joj se s poštovanjem tijekom ovog intervjua obraćam s "ti". Knjiga koju promoviramo ovom prigodom nastala je baš u trenutku Suzanine profesionalne raskrsnice, što nije dovelo u pitanje samu objavu. Štoviše, uvjeren sam da je autorica jedan od najboljih poznavatelja "procesa desetljeća", kako ga mnogi nazivaju, i to ne samo zato što je sudnicu tijekom trajanja rasprave napuštala rjeđe od samog glavnog aktera kojem se sudilo. Suzana je tvrdoglavo inzistirala na najsitnijim detaljima upoznavanja sa slučajem, zbog čega je nastao "softver" koji je bilo i logično i potrebno ukoričiti i strukturirati kao ogledalo ne jednog čovjeka i kluba, nego jednog vremena i društva.
Otvori KEKS Pay
još je otac zdravka i zorana mamića bio suradnik službe jer su osobito ti krajevi livna, duvna, šuice bili pogodni za takvo što u doba komunizma jer se radilo o primitivnom, siromašnom stanovništvu vezanog uz crkvu ali i sklonog prevari i sitnom kriminalu. služba ih odvodi u druge krajeve gdje ih ne poznaju gdje ih uključuju u crkvena i hrvatska društva kao tobožnje žrtve komunizma, a ustvari korisnika komunizma i privilegija službe. sve dok je braću mamić služba štitila mogli su glumiti svece, poštene i uspješne ljude. kad je dopušteno objektivno suđenje cijela hrvatska je mogla vidjeti o kakvim se duvno, livno, g.... radi.