Snijeg prekriva brežuljak na kojemu je crkva Uzašašća Gospodnjega u Našicama pa iako je uza samu cestu, kao da živi u vlastitome, izoliranome svijetu. Pogled puca na grad, izložen kao na dlanu. U kripti toga neogotičkog zdanja počivaju u miru članovi grofovske obitelji Pejačević. Uz kapelu Pejačević, kako se još naziva crkvica, pred drvoredom koji se nastavlja zdesna, grob je s mramornom skulpturom mlade žene pod velom nazvanom "Tuga". Iznad biste savija se luk s cvjetnim granama, a podno, na crnoj ploči, isklesani su ime Dora, notni zapis i, na njemačkome, stih: "Sad se odmori...". Grob je to Dore Pejačević, prve hrvatske skladateljice. Stotinu je godinu otkako je, prerano, napustila svijet. Preminula je 5. ožujka 1923. u Münchenu. Tijelo joj je dva mjeseca poslije preneseno u Našice, gdje je provela većinu života, na obiteljskom imanju u velebnom dvorcu u samom srcu toga slavonskoga grada.
100 godina od smrti Dore Pejačević
Prezirala je dokoni život svoje klase i plemkinja kojima je bilo samo do udaje
Dora Pejačević bila je strastvena čitateljica, a sačuvan je njezin dnevnik čitanja, koji je vodila od 1902. do 1921. i u tom je razdoblju pročitala čak 470 knjiga
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
