U 84. godini preminuo je Aldrich Ames, bivši protuobavještajni časnik CIA-e osuđen za špijunažu kao dvostruki agent Sovjetskog Saveza, a kasnije i Rusije na doživotnu kaznu bez mogućnosti pomilovanja koju je služio u Cumberlandu u Marylandu, potvrdio je Federalni ured za zatvore koji ne navodi uzrok smrti. Ames je u SAD-u bio jedan od špijuna koji su nanijeli najviše štete u povijesti američke protuobavještajne službe, ugrožavajući najmanje stotinu obavještajnih operacija odavanjem povjerljivih dokumenata i identiteta pripadnika CIA-e i FBI-a te njihovih izvora informacija. Uhićen je u veljači 1994., priznao je krivnju za špijunažu za Moskvu. Savezne vlasti optužile su i njegovu suprugu Rosario Ames za pomaganje. Prema podacima Centra za razvoj sigurnosne izvrsnosti isplaćeno mu je oko 4,6 milijuna dolara, što ga čini jednim od najplaćenijih špijuna. Aldrich se kao službenik CIA-e specijalizirao za ruske obavještajne službe, radio je u New Yorku i raznim zemljama, od Turske i Meksika do Italije. Nakon što je angažiran u odjelu za Sovjetski savez i Istočnu Europu 1985. slao je podatke KGB-u, a dvostruki špijun postao je zbog dugova. "Informacije koje je dao dovele su do kompromitacije najmanje 100 operacija američkih obavještajnih službi i pogubljenja najmanje deset američkih izvora", navodi Centar i dodaje da je Moskvi dostavio imena svih američkih agenata koji su djelovali u Sovjetskom savezu.
Rođen je u River Fallsu u Wisconsinu. Otac Carleton je predavao na Wisconsin State Collegeu River Falls, a majka je bila profesorica engleskog u srednjoj školi. Oca je 1952. angažirala CIA i dovela ga u Upravu za operacije u Langleyu u Virginiji, a već iduće godine poslan je u jugoistočnu Aziju na tri godine. S njim se preselila i obitelj – on, supruga i troje djece. Carleton se nije iskazao na poslu, velikim dijelom zbog alkoholizma, pa je ostatak svoje karijere proveo u sjedištu CIA-e u Langleyu. Aldrich je za CIA-u obavljao neke poslove već kao srednjoškolac, u sklopu programa davanja privremenih poslova djeci zaposlenika CIA-e. Radio je na označavanju povjerljivih dokumenata za arhiviranje i izradi lažnog novca koji se koristio u programima obuke za CIA-ine pripravnike. Upisao se 1959. na Sveučilište u Chicagu, gdje je planirao studirati strane kulture i povijest, no odustao je na drugoj godini i vratio se u CIA-u sredinom 1960. Na prvom poligrafskom ispitivanju prilikom zapošljavanja Ames je priznao da su on i prijatelj pijani dostavljaču ukrali bicikl, no bio je to presitni grijeh, pa je prošao sigurnosnu provjeru. Pet godina nakon što je počeo raditi za CIA-u, diplomirao je povijest na Sveučilištu George Washington u Washingtonu.
Vjenčao se s kolegicom iz CIA-e Nancy Segebarth koja je dala otkaz zbog pravila koje je zabranjivalo bračnim partnerima da rade u istom uredu. Ames je poslan u Tursku kako bi "novačio" sovjetske obavještajne časnike i uspio se infiltrirati u komunističku organizaciju Dev-Genç preko cimera, studentskog aktivista Deniza Gezmişa i natjecateljice na izboru ljepote čiji je dečko sudjelovao u pokretu za rušenje turske vlade. Unatoč tome, njegovi nadređeni su zaključili da je neprikladan za rad na terenu i preporučili su da ostatak karijere provede u sjedištu CIA-e. Obeshrabren, Ames je razmišljao o ostavci, no ipak se vratio u sjedište CIA-e i tamo proveo sljedeće četiri godine u Odjelu za sovjetsku i istočnu Europu. I on je, poput oca, volio popiti. Karijera mu je dobila na zamahu 1976. u New Yorku, promaknut će i povećana mu je plaća, no odugovlačio je s podnošenjem financijskih izvješća, a jednom je ostavio aktovku s povjerljivim operativnim materijalima u newyorškoj podzemnoj željeznici. Srećom po njega, FBI ju je na vrijeme pronašao. Dobio je usmeni ukor i poslan u Mexico City, gdje je imao najmanje tri ljubavne veze, uz ostale i s Maríom del Rosario Casas Dupuy koja je radila u kolumbijskom veleposlanstvu i bila doušnica CIA-e. Iako se još nije razveo od supruge koja je ostala u SAD-u, vjenčao se s Marijom 1985., a da tu vezu sa stranom državljankom nije prijavio šefovima, čime je prekršio jedno od pravila agencije. Kao špijun dobivao je osrednje ocjene, a na diplomatskom prijemu u Mexico Cityju, pijan se svađao s kubanskim dužnosnikom. Prebačen je natrag u sjedište CIA-e i posvetio se sovjetskoj protuobavještajnoj službi.
Ames je imao pristup svim CIA-inim planovima i operacijama protiv KGB-a i GRU-a, sovjetske vojne obavještajne službe. U međuvremenu se i službeno razveo od Nancy koja je zadržala većinu njihove zajedničke imovine, a pristao je i platiti dugove koje su nagomilali u braku i isplaćivati joj mjesečnu potporu tijekom tri i pol godine, u ukupnom iznosu od oko 46.000 dolara. To ga je navelo, otkrio je kasnije, na razmišljanje o špijuniranju za Sovjete, tim više što je nova supruga puno trošila, uz ostalo i na telefoniranje svojoj obitelji u Kolumbiji. Nakon njegova uhićenja, FBI je u njihovoj kući pronašao 60 torbica, više od 500 pari cipela, 165 neotvorenih kutija najlonki i više dizajnerskih haljina i šest muških satova Rolex. Za Ruse je počeo špijunirati 1985., odavši informacije o dvojici agenata CIA-e za koje je vjerovao da su "u suštini bezvrijedni", ali će potvrditi njegovu vjerodostojnost. U zamjenu za to tražio je 50.000 dolara. Nakon što je prešao crtu, rekao je kasnije, više se nije mogao izvući. Identificirao je najmanje deset CIA-inih i FBI-ovih izvora koji su izvještavali o sovjetskim aktivnostima. CIA-ina mreža agenata iz sovjetskog bloka počela je nestajati alarmantnom brzinom, uključujući dvostruke agente Genadija Varenika i Dmitrija Poljakova.
CIA je shvatila da nešto nije u redu, no nije razmatrala mogućnost da ima krticu unutar svojih redova. CIA je u početku za gubitke imovine okrivila drugog bivšeg agenta CIA-e, Edwarda Leeja Howarda, koji je također prosljeđivao informacije Sovjetima, no kad su zaredale tri afere o kojima Howard nije mogao ništa znati, bilo je jasno da postoji drugi izvor. Ames se nastavio sastajati sa svojim kontaktom u sovjetskoj ambasadi, Sergejem Dmitrijevičem Čuvakinom, a šefovima u CIA-i govorio je da pokušava regrutirati Čuvakina, pa su mu čak odobravali iznose od 20.000 do 50.000 dolara svaki put kad su njih dvojica otišli na ručak. Rusi su bili još izdašniji. Znajući da će raskošni životni stil izazvati sumnje, počeo je govoriti da mu to novac iz Kolumbije šalje bogata obitelj njegove druge supruge, iako je znatne iznose svojih isplata za špijunažu slao u Bogotu kako bi pomogao njezinim siromašnim roditeljima. Sredinom svibnja 1985. netko je obavijestio Sovjete da je Oleg Gordijevski, njihov šef postaje u Londonu, slao informacije britanskoj službi MI6, pa je Gordijevski pozvan u Moskvu, gdje je drogiran i ispitivan o njegovim navodnim komunikacijama s MI6. Sumnjalo se da je upravo Ames sovjetskoj protuobavještajnoj službi prijavio Gordijevskog. No, nakon šest tjedana ispitivanja od Amesa CIA i FBI nisu uspjeli dobiti priznanje. Krajem 1986. CIA je okupila tim koji je trebao istražiti izvor curenja informacija. Predvođen Paulom Redmondom, tim je ispitao mogućnost da je KGB prisluškivao agenciju, presreo njezinu komunikaciju ili imao krticu. Do 1990. CIA je bila sigurna da krtica postoji, ali nije uspjela doći do imena. U studenom 1989. jedan je kolega prijavio da Ames živi daleko iznad mogućnosti jednog časnika CIA-e i da je obitelj njegove žene siromašna. Jedan od članova tima za lov na krtice koji je poznavao Rosario prije njezina braka s Amosom, sastao se s njom kako bi razgovarali o uređenju kuće Amesovih. Rosario je u jednom trenutku rekla da će cijelu kuću urediti odjednom ne razbijajući glavu o troškovima. No, CIA je djelovala sporo i prošle su godine dok nije razotkriven. Zanimljivo je i da je 1986. i 1991. prošao dva poligrafska ispitivanja. KGB mu je savjetovao "da se samo opusti". I upalilo je. U CIA-u se pravdali da je prošao testove jer su ispitivači bili "pretjerano prijateljski nastrojeni" prema njemu.
CIA se konačno usredotočila na njega kad je počeo nositi skupa odijela i dao si napraviti nove zube. Došlo im je do glave da si njihov agent ipak teško može priuštiti i kuću vrijednu 540.000 dolara koju je platio u gotovini, luksuzni automobil Jaguar vrijedan 50.000 dolara, troškove preuređenja kuće od 99.000 dolara, mjesečne telefonski račune veće od 6000 dolara... U ožujku 1993. CIA i FBI započeli su intenzivnu istragu koja je uključivala elektronički nadzor, pretraživanje smeća i ugradnju uređaja za praćenje u njegov automobil. Od studenog 1993. do uhićenja, Ames je bio pod stalnim fizičkim nadzorom. Početkom 1994. FBI je zaključio da više ne mogu čekati. Aldrich i njegova supruga uhićeni su 21. veljače. – Činite veliku pogrešku! Imate pogrešnog čovjeka! – vikao je. Ministarstvo pravosuđa optužilo ga je za špijuniranje za Sovjetski Savez i Rusiju te za utaju poreza. Priznao je krivnju, a zahvaljujući tome, njegova supruga je dobila manju kaznu, pet godina za utaju poreza i zavjeru za počinjenje špijunaže. Ames je rekao da se manje bojao da će ga uhvatiti FBI ili CIA, više se, kazao je, plašio Rusa.
Otvori KEKS Pay
Odličan materijal za film. Uzbudljiv život. Pratila ga je nevjerojatna sreća i traljavost CIA-e.