Uzbunu zbog mogućeg “europskoga građanskog rata” podigao je francuski predsjednik Emmanuel Macron u govoru u Europarlamentu. Europski političari hodaju kao “mjesečari” prema katastrofi, drži Macron i osuđuje nacionalizme, egoizme…
Polovica mu je europarlamentaraca pljeskala, a ostali sjedili prekriženih ruku. Oni koji mu nisu pljeskali upotrebljavaju Europu samo kao bankomat i plaše svoj narod od iste te Europe koja samo želi više solidarnosti, na čemu je i izrasla.
No, prijeti li Europi građanski rat (svi smo Europljani, pa je i rat između dvije europske države građanski) i općenito ima li više mrtvih u ratovima sada u svijetu u kojem, kako i papa Franjo kaže, postoji “treći svjetski rat na komade”?
Prema podacima koje o ratovima objavljuje sajt ourworldindata.org, od 16. stoljeća do danas broj poginulih je u opadanju. U tih 500 godina bilo je ukupno 50 ratova između tzv. velikih sila. Od 18. stoljeća, ako izuzmemo dva svjetska rata, broj sukoba se stalno smanjuje.
Poslije Drugog svjetskog rata najviše žrtava sukoba bilo je 1950., odnosno 546.501, od kojih 497.500 poginulih u sukobima između država. Veliki broj poginulih bio je 1972. zbog rata u Vijetnamu kada je poginula 289.861 osoba, a 1984. zbog sovjetske invazije na Afganistan poginule su 237.032 osoba. Od 1992. do danas bilo je godišnje manje od 40.000 poginulih u ratovima, isključujući 1999. i 2000. (i zbog rata na Balkanu) i 2012. zbog rata u Siriji, zbog kojeg je 2014. zabilježeno najviše poginulih, odnosno 104.769 osoba. Od 1975. nije više bilo tzv. kolonijalističkih ili imperijalističkih ratova, a od 2000. godine više nije bilo ratova između država.
Nedavno američko-francusko-britansko raketiranje Sirije pokazuje kako je moguće ratovati bez žrtava. Bez obzira na to što postoji percepcija o mnogobrojnim ratovima u svijetu, što se plaši ljude opasnostima od novih sukoba, njih je sve manje. Možda je važno i da se ne probude duhovi nacionalizma u smislu nacizma, na što upozorava Macron. Prekrižene ruke zasigurno neće zaustaviti neonacizme i neofašizme.
Već predvidljiva pristranost a la Tomašević i ostali salonski "humanisti": Po svaku cijenu izbjeći sagledavanje cijele slike. Jacques Chirac bio je intimus Saddama Husseina i 30-ak mu godina prodavao sve moguće naoružanje. Naravno za lovu. Sarkozy se za lovu prodaoao Gaddafiju. O Macronu 90% Europljana neispranog mozga misle sve najgore. Za to vrijeme svjetski Champagne-ljevičari viču: Dršte nacionaliste!