Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 70
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
LEGENDARNI VITEZOVI

Potraga za svetim Gralom: Smatra se da je kalež kojem se pripisuju čudesne moći bio u posjedu vitezova templara

Foto: Wikimedia commons
1/3
22.08.2020.
u 19:42

Vojska hrama ili Templari jedan su od najvećih, najznačajnijih i najzagonetnijih crkvenih redova u povijesti, oko kojeg se stoljećima sprepliću brojne kontroverzije

Muškarac je sjahao s konja i umornim, ali dostojanstvenim pokretom ruke otresao prašinu s plašta. Zastao je na trenutak, prošao dlanom konju kroz grivu i pogledao ravno u podnevno sunce koje je naciljalo Jeruzalem. Iako drugi tada najradije odmaraju, za njega je podne bilo pravo vrijeme da se započne posao. Za njega i još osam njemu sličnih, podjednako neupadljivo, gotovo skromno odjevenih muškaraca koji ga tiho okruže i stanu pogleda podignutih u visinu njegovih očiju. Ponosno držanje, koje nije mogla skriti ni jednostavna odora, otkrivalo je ljude s poslanjem. Pozdravio ih je laganim pokretom glave, prihvatio uzde i krenuo prema gradu. Razmaknuli su se, a vidiku su se otkrili ostaci Salomonova hrama....

Jesu li Hugo de Payen i njegovih osam vitezova ovako započeli svoj put u legendu? Nije nemoguće, ali ono što ne ostavlja nikakve sumnje jest da su na ostacima Salomonova hrama tada počeli nicati temelji institucije koja će stoljećima utjecati na sve aspekte života u Europi. Vojska hrama ili templari jedan su od najvećih, najznačajnijih i svakako najzagonetnijih crkvenih redova u povijesti, oko kojeg se stoljećima isprepliću brojne kontroverzije, legende, o kojima je napisano na tisuće knjiga i čija se povijest duboko ukorijenila u predaje europskih naroda, rasplamsavajući maštu i romantične, pustolovne priče o traganju za svetim gralom, Isusovom obitelji, skrivenom blagu, povezanosti sa sudbonosnim događanjima u europskoj pa i svjetskoj povijesti…

Prema potvrđenim dokumentima, prvi kršćanski red “Siromašni vitezovi Krista” utemeljila je 296. godine na Svetom grobu u Jeruzalemu Jelena, majka cara Konstantina, onog istog koji je ozakonio kršćanstvo na Istoku i Zapadu od 313. do 325. Red je poslije dobio svoju braću hospitalce, ali gotovo je nestao nakon zauzimanja Jeruzalema od muslimana, iako je doživio duboku starost u Bizantu. U bizantskoj povijesti poznat je kao Red crvenoga križa cara Konstantina. Prenesen je 926. u Eboracum, danas York u Engleskoj. I tada se dogodilo da su se braća templari sa sjevera i Orijenta spojila i dogovorila da javno daju do znanja za svoje postojanje i počnu djelovati 1090. u Jeruzalemu.

Suvereni vojni red templara Jeruzalema službeno svoje postojanje datira između 1043. i 1064. godine, kada je obnovljen u Jeruzalemu na Svetom grobu Krista, no javna objava datira iz 1099. Posebno je važna 1118. godina kada je opat Bernard uspio dodati pravila redu te isposlovati konkordat 1128. godine s tadašnjim Papom koji je trajao sve do progona u razdoblju od 1310. do 1314..

Braćo templari, oprostite!

Zagonetku zvanu templari dodatno je produbila i njihova tragična sudbina, kalvarija i progon iz 1310. godine zbog zavjere koju je skovao francuski kralj Filip Lijepi. Prije no što je odlučio eliminirati jednu od najvećih duhovno-materijalnih snaga u ondašnjoj Europi, sastavio je optužnice u kojima ih je optužio za “okultne obrede, zlostavljanje djece, poučavanja žena pobačaju, zavođenje iskušenika, obredno poricanje Krista i odbacivanje, gaženje i pljuvanje križa”. Filip Lijepi zapečaćene je naredbe poslao plemićkim obiteljima.

Red je raspušten, a u Parizu su 1310. na lomači, pod optužbom da su heretici, spaljena 54 templara. Činjenica je da su nakon zavjere doživjeli veliki udarac i pogrome, ali su se sklonili u Škotskoj i na obalama Atlantika. Vratili su se 1738. U Parizu je Napoleon III. ozakonio red 1853. i vratio im većinu posjeda uz pomoć ostalih europskih monarha. Red templara Jeruzalema od tada službeno nosi ime “Ordo Supremus Militaris Templi Hierosolymitani” i tako započinje novi život koji dopire do naše suvremenosti. Nedavna objava dokumenata iz najvažnijeg vatikanskog arhiva Shinon, koji slovi kao tajni arhiv Vatikana, potvrdila je ne samo njihovu nevinost već i riječi Ivana Pavla II. kada je primio veliku delegaciju velikog magistra i velikih komandera nekoliko zemalja: “Braćo templari, oprostite!”

Hrvatski dio priče ima činovnički početak koji potvrđuje povijesna isprava stara 848. godina: “U registru oca i našeg prethodnika, pape Eugenija, nalazimo zabilježeno da je knez Demetrije, nekoć dux Dalmacije i Hrvatske, samostan sv. Grgura koji se zove Vrana, u vrijeme blage uspomene na Grgura VII, našeg prethodnika, dao Crkvi sa svim pokretninama i nepokretninama..., našoj ljubljenoj braći i sinovima Vojske hrama...”

Tim je riječima 18. veljače 1169. godine, dakle prije 840 godina, papa Aleksandar III. svojom bulom darovao crkvu sv. Petra u okolici Nina redu i zahtijevao od tadašnjeg splitskog biskupa i ugarskog kralja “da ih se poštuje, podupire i omogući im se rad i djelovanje”. Iz tog, kao i iz drugih dokumenata izvorne povijesne građe mnogi su hrvatski i inozemni povjesničari zaključili i potvrdili da je Vojska hrama ili templari Jeruzalema, božjaci, kako su ih nazivali u Hrvatskoj, bila možda i prije u Vrani. Templari u Dalmaciju i druge hrvatske zemlje dolaze između 1159. i 1164. Nakon nekoliko priora Vrane, do izražaja dolazi velmoža Ivan od Paližne koji uspijeva steći naslov priora Vrane 1381. Ivan od Paližne smatra se prvim Hrvatom koji je bio vranski prior. Umro je ili poginuo u bitci s Osmanlijama 1391.

Što se tiče progona u 14. stoljeću u Hrvatskoj, nažalost, nakon vrlo im sklonog biskupa Augustina Kažotića, koji nije ni proganjao templare nakon 1314. već im je pomagao da što bezbolnije prijeđu u ivanovce i hospitalce, dogodio se knez Berislavić. Pod snažnim utjecajem rimokatoličkih prelata u Zagrebu, on je ne samo kao nasljedni veliki prior Vrane gotovo uništio ostatke reda već je učinio presudan korak za njegovo ukinuće u hrvatskim zemljama. Sve posjede, domuse i ostalu imovinu, darovao je zagrebačkom Kaptolu i prenio Vranski priorat na zagrebački Duhovni stol.

Red ima svog delegata u Vijeću sigurnosti UN-a bez prava glasanja. Djeluje u više od 60 zemalja svijeta, kao i u mnogim međunarodnim organizacijama, među kojima i u odboru “Venus”, UNESCO-u i NATO-u. U Hrvatskoj je obnovljen pod “mentorstvom” Velikog priorata Njemačke 29. srpnja 2006. kada je održana Prva investitura u crkvi sv. Ivana Krstitelja (templarska zadužbina do 1345., crkva se zvala Sv. Zaharije) na Novoj Vesi. Tada je nakon skoro devetomjesečnih priprema, zahvaljujući grupi Zagrepčana koja je izravno zatražila pomoć i obratila se Velikom prioratu Njemačke i Velikom europskom vijeću u Genevi, stiglo pismo dobre volje kojim se određuje Veliki priorat Njemačke za “mentora” enklave u Hrvatskoj da se obnovi OSMTH i uspostavi Veliki priorat Hrvatske.

Time je bio otvoren put ubrzanim pripremama tako da je Veliki prior Njemačke Jo Labonde sa svojom upravom mogao zavjetovati u red 14 kandidata, uzdići njih 11 u postulante te podići trojicu u vitezove: prof. Antu Rossu, generala u miru, i dr. Đuru Črnjaka te moju malenkost.

Praznovjerje o petku 13.

Templari u Dalmaciji i Hrvatskoj, a poslije i Slavoniji bili su jedan od stupova hrvatske srednjovjekovne države, kršćanstva, zakona i reda te sigurnosti i trgovine, unutarnje i vanjske, o čemu svjedoče mnogi urabari, šatuti, uredbe i pravilnici. Danas je nakon važnog povijesnog puta i iskustva OSMTH od katoličkog reda metamorfozirao u kršćansko-ekumenski red koji obuhvaća cijelu kršćansku zajednicu.

OSMT na tlu jugoistoka Europe do sada je imao dvije važne akcije: spašavanje i očuvanje kršćanske baštine na Kosovu, akcija koja je započela 1997. i traje, karitativno djelovanje na području BiH te pomoć banjalučkim katolicima da očuvaju svoje crkve, obnove ih i da se vrati kršćanski život u Posavini. A 1118. godine utemeljitelj reda Hugo de Payen otputovao je iz Svete Zemlje u namjeri da osnuje red čija će zadaća biti zaštita hodočasnika na njihovim putovanjima u Jeruzalem. Godine 1128. red je službeno potvrđen od pape Inocenta III, te je populariziran širom Europe, što je zasluga opata Bernarda od Clairvauxa. Dvije godine kasnije osnivač reda Hugo de Payen vraća se u Jeruzalem s novim članovima reda. Templari tada broje vojnu silu od 300 vitezova i poznati su po hrabrosti u bitkama, ali i skromnom redovničkom životu.

Najjednostavnije rečeno – templari postaju redovnici – vojnici. O njihovu ugledu svjedoči i to da im je vladar Svete Zemlje dao čitavo jedno krilo svog dvora u Jeruzalemu da bi tamo boravili. U tom trenutku počinje jedna od najvećih misterija zapadne civilizacije. Naime, ispod njihova boravišta nalazili su se ostaci starog hrama koji je izvorno dao sagraditi Salomon. Nakon velike pobune Židova pod Rimskim Carstvom (66. – 70.), po nekim su izvorima u očekivanju odmazde, mnoge dragocjenosti sakrivene u prostorima hrama koji je zatim razoren.

Nisu samo dragocjenosti bile skrivene, postojalo je tu, nagađa se, i nešto puno vrednije – vjerski spisi i najvjerojatnije izvorna tumačenja vjerskog naukovanja iz kojeg se kasnije razvilo kršćanstvo. Templarski utjecaj je, u međuvremenu, toliko narastao da su mnogi plemići pristajali u njihove redove, a vladari su im mahom darovali velike posjede i dijelili privilegije. Imali su monopol na proizvodnju vojne tehnologije, osnivali su bolnice te su razvijali i istraživali medicinu. Također su posjedovali jaku trgovačku i ratnu flotu. U svome djelovanju odgovarali su jedino Papi. Templari su se zavjetovali na siromaštvo, neporočnost i posluh. Od odjeće morali su nositi bijeli plašt i na njemu glasoviti zadebljani crveni križ “la croix pattée”. Znate li da se uvriježilo mišljenje da su masovna uhićenja templara, do kojih je došlo u Francuskoj u petak 13. listopada 1307., početak praznovjerja o nesreći koju donosi petak 13.

Zabilježeno je da je Jacques de Molay na lomači prokleo papu Klementa i kralja Filipa, najavivši da će umrijeti u godinu dana. Obojica su umrla iznenada, u roku koji izriče kletva. Da su templari imali svoju flotu, da su ostvarivali desetinu profita od jamstva za sigurnost putova i plovidbe, nije bila nikakva tajna. Oni su zahvaljujući sposobnosti i spretnosti uveli i tzv. pismena jamstva za posuđeni novac – mjenice ili jamačna pisma. Novac je tako putovao od Britanije do Bagdada ili od Bizanta do Njemačke. I danas kruži legenda kako je templarska flota tiho otplovila prema Škotskoj, a onda nastavila prema obalama Amerike. Na području Dalmacije i Hrvatske, najveća templarska tržnica bilo je Topusko, a od pomorskih luka Senj. 

 

Ključne riječi

Komentara 3

MM
Marljivi mrav
19:57 22.08.2020.

Ako postoji... 🙂 vrijedi probati...

HA
HalleluYah
22:26 22.08.2020.

savez s Bogom je Kristova krv a ne kalež.

HA
Habuhabuhabu
20:25 22.08.2020.

Oni su shvatili da je Crkva postavila kriz izmedju covjeka i slobode. Zato su ih crkvenjaci i spaljivali. Crkva bi inace izgubila moc kad bi se covjek iste oslobodio.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije