Podmorničko ratovanje jedinstven je oblik pomorskog sukoba koji se desetljećima neprestano razvija, a moderne jurišne i balističke podmornice postale su najubojitiji grabežljivci podvodnog svijeta. Njihova glavna prednost leži u sposobnosti da ostanu skrivene, a ključ za to je akustični potpis. Najnaprednije podmornice dizajnirane su da budu gotovo nečujne, krećući se na specifičnim dubinama i ograničenim brzinama kako bi izbjegle detekciju neprijateljskih sonara. Uz napredne vlastite senzore koji im omogućuju lociranje ciljeva na ogromnim udaljenostima i arsenal koji uključuje torpeda, krstareće i balističke projektile, ove čelične zvijeri predstavljaju ultimativno oružje odvraćanja i projekcije moći. Njihov zadatak nije samo uništiti neprijateljske brodove i podmornice, već i da ostanu neotkrivene čak i nakon izvršenog napada, nestajući natrag u tišinu oceana.
Kada se govori o samoj veličini, nijedna podmornica u povijesti ne može se mjeriti s ruskom klasom Tajfun (Projekt 941 Akula). Ovi divovi, izgrađeni tijekom Hladnog rata, sa svojih 175 metara dužine i podvodnim deplasmanom od 48.000 tona, najveći su podmorski brodovi ikad napravljeni. Bili su toliko prostrani da su, prema nekim izvorima, sadržavali sadržaje poput sauna i malih bazena. Iako je danas samo jedna od njih, Dmitrij Donskoj, još uvijek u ograničenoj funkciji kao platforma za testiranje, klasa Tajfun ostaje simbol sovjetske inženjerske ambicije. Odmah iza nje po veličini dolaze moderne ruske podmornice klase Borej te američka klasa Ohio, koje sa svojih 170 metara dužine i deplasmanom od oko 24.000, odnosno 18.750 tona, predstavljaju okosnicu nuklearnih snaga svojih država.
Pojam "najopasnije" podmornice usko je vezan uz njezinu svrhu i naoružanje. U tom pogledu, američka klasa Ohio ističe se kao najmoćnija platforma za strateško odvraćanje. Flota se sastoji od 14 podmornica s balističkim projektilima (SSBN) i četiri podmornice s krstarećim projektilima (SSGN). Svaka SSBN podmornica nosi 20 interkontinentalnih balističkih projektila Trident II, a zajedno čine otprilike polovicu aktivnog američkog strateškog nuklearnog arsenala. Četiri preuređene SSGN podmornice predstavljaju drugačiju vrstu prijetnje: svaka može nositi do 154 krstareće rakete Tomahawk, što im daje vatrenu moć usporedivu s cijelom borbenom skupinom površinskih brodova. Sposobnost da s goleme udaljenosti neprimjetno lansiraju stotine preciznih projektila na ciljeve na kopnu čini ih jednim od najstrašnijih konvencionalnih oružja današnjice.
U domeni jurišnih podmornica (SSN), čiji je glavni zadatak lov na neprijateljske brodove i podmornice, američka klasa Seawolf smatra se tehnološkim vrhuncem. Dizajnirane da budu brže, tiše i bolje naoružane od bilo koje sovjetske prijetnje, ove su podmornice toliko napredne i skupe da je Američka mornarica na kraju izgradila samo tri primjerka. Njihov nasljednik, klasa Virginia, dizajnirana je kao svestranija i cjenovno pristupačnija, ali i dalje iznimno ubojita platforma. S naprednim stealth karakteristikama, 12 vertikalnih lansirnih cijevi i četiri torpedne cijevi, podmornice klase Virginia sposobne su za čitav spektar misija, od protupodmorničkog ratovanja do tajnog nadzora i podrške specijalnim operacijama, čineći ih jednima od najboljih "lovaca" u dubinama.
Iako moderne nuklearne podmornice posjeduju zastrašujuću moć, povijest je zabilježila podmornice koje su se istaknule po stvarnim borbenim uspjesima. Tijekom Drugog svjetskog rata, američke podmornice odigrale su ključnu ulogu na Pacifiku, doslovno uništavajući japansku trgovačku flotu. Procjenjuje se da su potopile gotovo 55 % cjelokupnog japanskog trgovačkog brodovlja, što je bio jedan od najvažnijih faktora u slomu japanskog gospodarstva. Apsolutni rekorder po broju potopljenih brodova i tonaži bila je američka podmornica USS Tang. Tijekom svojih pet ratnih patrola, USS Tang je potvrdio potapanje 33 neprijateljska broda ukupne tonaže veće od 116.000 tona, čime je zaslužila status najuspješnije američke podmornice u povijesti.
Današnja slika podvodne dominacije složena je i uključuje niz moćnih plovila iz različitih zemalja. Rusija se, osim klasama Borej i Tajfun, oslanja na moćne jurišne podmornice klase Jasen (Projekt 885), koje su tiše i naprednije od svojih prethodnika iz klase Akula. Ujedinjeno Kraljevstvo svoju stratešku moć projicira kroz klasu Vanguard, naoružanu projektilima Trident, dok Francuska modernizira flotu naprednim podmornicama klase Suffren. Čak i ne-nuklearne podmornice, poput japanske klase Soryu, pokazuju iznimne "stealth" sposobnosti zahvaljujući naprednim dizel-električnim pogonima s neovisnim zračnim sustavom, dokazujući da opasnost u dubinama dolazi u različitim oblicima i veličinama.