U Centru za kulturu prehrane, poznatom mjestu za prikupljanje znanja o kvaliteti hrane i pića u zagrebačkoj Nazorovoj ulici, održana je radionica upoznavanja španjolskih vina. Dr. sc. Srđan Lisac, verificirani stručnjak s certifikatima škola poput WSET, upoznao je prisutne sa španjolskim vinarstvom i tamošnjim vinima, sve pod pokroviteljstvom veleposlanstva Španjolske u Hrvatskoj. Vina koja dolaze iz ove zemlje s dugom vinskom tradicijom zapravo su nam već prilično dobro poznata jer ćemo ih pronaći na policama praktično svakog većeg supermarketa u nas. Ali su i isto tako nepoznata, vjerujemo da oko 99 posto publike ne zna praktično ništa o tamošnjim sortama, područjima, organizaciji proizvodnje i sličnome, iako je ozbiljan broj kupaca već vjerojatno i probao. Kako je Španjolska raznolika zemlja, tako su i vinogradarski položaji na doista raznolikim područjima i visinama. Tako je ondje 41 zaštićeno vinsko područje te 70 područja s oznakama izvornosti. Ništa neobično, jer više od 30 posto europskih vinograda nalazi se upravo u Španjolskoj, zajedno s Italijom i Francuskom ima tri četvrtine vinogradarskih površina Europske Unije. Naučili smo također kako španjolski vinari jako puno polažu na informaciju o vinu koja mora biti lako dostupna i obilna.
Pa je tu niz podataka koje ćemo naći i na našim etiketama, ali uz isticanje točne lokacije, do sela i položaja na kojem je grožđe pobrano kao što je tu i podatak o eventualnom odležavanju. Ako bi, recimo, pisalo Crianza to znači da je crno vino odležavano 24 mjeseca od toga šest u hrastovim bačvama, a ako se radi o bijelom vinu tada je to 18 mjeseci od toga šest u hrastovim bačvama. Reserva znači da se sigurno radi o boljim godištima koja su onda, u slučaju crnih vina, odležavana 36 mjeseci od toga 12 u hrastovim bačvama, i tako dalje. Inače smo primijetili da španjolski vinari i dalje puno polažu na odležavanje u drvenim bačvama unatoč toga što ta tehnika lagano gubi tlo u današnjem vinarstvu. No, činjenica je da, iako jest u padu, tamo potrošnja vina ne pada toliko kao u drugim zemljama EU kao što ne opadaju toliko niti vinogradarske površine. Na prezentaciji smo mogli kušati 13 vina ukupno, pri čemu se potvrdilo zašto je Španjolska najpoznatija po svojim crnim vinima. Naposlijetku, tek je njihovih 20 posto vinogradarskih površina posađeno bijelim sortama. Ovo nipošto ne znači da se radi o kakvim inferiornim vinima nego da ćete značajno bolji izbor pronaći među 'crnjacima'. Dodatna je slatka muka što je izbora toliko među etiketama da bi vjerojatno godine trebale za pronalazak onog španjolskog vina koje bi vam odgovarao, no zato je svako od njih novo iskustvo.
Tako je bilo s Cava pjenušcima proizvedenima tradicionalnom metodom koji imaju svoju svježinu, eleganciju, biskvitne note u kombinaciji aroma koje bismo prepoznali na livadama, pa se pojave i neke biskvitne. Što se mirnih bijelih vina tiče, dijele mahom jednu karakteristiku – lagana su, izuzetno pitka gdje je osnovna razlika u izraženosti aromatike. Probali smo, primjerice, svježi Cuataro Rayas Cuaranta Vendimias što je sauvignon blanc kao prvo vino koje je ostavilo dojam lijepog dnevnog vina koje će dobro ići, na primjer, s kiselijim tapasima ili laganom bijelom ribom. Slično su nam se osjetila pobuđivala i kod ostalih bijelih via koja su mahom zelenožute boje, oko srednje punoće. Tambora vinarije Bodega Costeira od sorte Godello bilo je u tome najkonkretnije. Kod crnih vina vidjela se sklonost španjolskih vinara sorti syrah no također smo probali i vrlo konkretna vina njihovih autohtonih sorti. To bi bila vina od sorte garnacha u nas poznate i kao grenache, grenaš. To bi bilo aragonsko vino Garnacha Centenaria koje je macerirano pa odležavano u bačvama od francuskog hrasta. Los Galanes iz La Manche napravljeno je, pak, od syraha i tempranilla, još jedne autohtone sorte od oje se vina mogu pronaći i u nas. Mlado vino napravljeno od biranog grožđa otvaralo je put prema ozbiljnijim vinima od kojih su posljednja dva doista privukla pozornost.
To bi bilo Pago de los Balafueses vinarije Bodega Vegalfaro napravljeno od syraha u dosta kompleksnom postupku od ručnog branja preko maceracije i onda fermentacije. Vino ima svoju kompleksnost, eleganciju, može se sparivati s masnijim sirevima, gulašima, čak i divljači. No, zvijezda je večeri bilo jedno vino koje je signaliziralo i jednu važnu karakteristiku španjolskog vinarstva. Ojos del Guadiana Riserva vinarije Bodegas El Progreso iz La Manche, odnosno zadruge vinarija iz kakvih dolazi većina španjolskih vina, napravljeno samo od tempranilla, odležavano je osam godina. I zaista je odlično, simbolizira ga dobar balans što jest karakteristika i ostalih crnih vina koja smo probali. Hrastovina u kojoj je vino ležalo 24 mjeseca, pola u barrique a pola u velikim bačvama, ne osjeća se osim po tragovima vanilije, ali su onda tu i začini, kompleksna paleta nota u aromama i okusu zaista je odlično. Pogotovo će vam biti tako kada pogledate cijenu. Ovo je vino nevjerojatnih šest i pol eura. Ovo nije običaj, prethodno je vino bilo cijene 22,50 eura, no ukazuje na mogućnost da u Španjolskoj mogu izbaciti vrhunsko vino po, za nas, gotovo nevjerojatnim cijenama.