Nekako s proljeća počinje sezona festivala popularne kulture. To je vrijeme kada zaljubljenici u glazbu, film ili kazalište kreću s licitacijama o tome hoće li njihov favorit osvojiti neku od prestižnih nagrada. To se onda smatra događajem. A kada se svjetla ugase i nestane sav taj purpur i blještavilo scene, sve brzo utone u sivilo prosjeka pa ostane osjećaj praznine i dojam kako se ništa, ustvari, nije ni dogodilo.
Zanimljiva stvar kod popularne kulture, koja se često uzima zdravo za gotovo i ostaje nezamijećena, iako je svojstvena samo za nju, jest da njezini proizvodi ciljano odražavaju duh vremena u kojem su nastali. Popularna kultura odraz je vremena zahvaćenog u slikama. U njoj ne postoji unutarnji život djela. Gotovo da prema tome kriteriju pogodovanju "duhu vremena" možete odrediti što će koje sezone biti "hit".