Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 189
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Suživot sa psima

Polarcima treba omogućiti da razmišljaju, a ne da se pokoravaju

Foto: Pixabay
1/2
22.02.2025.
u 09:00

Shvatite njihovu prirodu i poštujte njihove potrebe koje često smetaju u našem svijetu. Ne laj, ne kopaj, ne lovi mačke... Moguće je naći kompromis i omogućiti im zadovoljenje potreba u okviru naših pravila

Polarci su ljudima ili vrlo privlačni zbog izgleda ili zaziru od njih zbog reputacije tvrdoglavih i neposlušnih pasa. Suživot s njima često pođe po zlu i psi završe u azilu ili se odnos čovjeka i psa svodi na borbu i nezadovoljstvo. No moguće je te pse i njihov odgoj vidjeti sasvim drugim očima.

Za početak, zapitajmo se kakvi su to naši polarci, naši prastari zaprežni psi sa sjevera. Ljudi su pse na čelu zaprege od davnina učili da ne poslušaju naredbu ako misle da bi izvršavanje naredbe ugrozilo zapregu. Zašto? Zato što je čovjek na kraju zaprege i pas bolje vidi što je ispred. I o tome im je svima ovisio život, o tome da pas sam zaključi što je najbolje i da čovjek surađuje s njim, uvaži njegovo mišljenje. Ako to znamo, bit će nam jasno zašto je polarcima njihovo mišljenje o nečemu veoma važno i zašto priželjkuju partnerski odnos s čovjekom i suradnju. I zašto im teško padaju naši pokušaji da ih u svemu u životu samo kontroliramo i sputavamo, a pogotovo ako to činimo strogo i grubo. A to je, nažalost, i dalje najrasprostranjeniji način odgoja i podučavanja pasa.

Da, polarci vole misliti svojom glavom, ali psi žive u našem svijetu i naravno da trebaju živjeti u okviru pravila našega svijeta. Pas često ne može ići kamo god želi i ne može činiti što god želi jer to može direktno ugroziti i psa i okolinu. Pas itekako treba "slušati". Treba biti dobro odgojen i socijaliziran član obitelji i društva koji se ponaša onako kako je njegovu čovjeku i okolini prihvatljivo. Polarce pogotovo to moramo učiti od prvoga dana, baš zato što su možda više od drugih pasmina skloni tomu da se sami pobrinu za sebe i sami zaključe kako se trebaju ponašati. Kako onda pomiriti jedno i drugo?

Da bismo s polarcima to postigli, ne trebamo strogost, klasični autoritet i grubu kontrolu. Baš naprotiv. Kao što smo spomenuli, ako pokušate kontrolirati polarca tako da mu silom namećete svoju volju, samo ćete postići to da vam okrene leđa i ne želi s vama imati ikakav odnos. I to je ono što se tako često događa i zbog čega te pse smatraju neposlušnima i tvrdoglavima pa često završe tragično. Ne, nisu tvrdoglavi i neposlušni. Zbog svoje ponosne i duboko osjećajne prirode zaziru od vas, neugodno im je s vama i ne žele ništa učiniti za vas. Osim toga, polarcima je smrtno dosadno kad ih se stalno nešto drila, kad im se stalno daju upute ili kad im se stalno govori samo ono što su pogrešno napravili, to ih strašno demotivira za bilo kakav odnos.

Kako onda odgojiti polarca?

Iako se tako na prvi pogled ne čini, polarci se veoma vežu za svoga čovjeka, ako je to čovjek koji uvažava njihovo mišljenje i potrebe te koji želi s njima surađivati. Na što točno mislim? Na primjer, možemo oblikovati njihovo ponašanje tako da im omogućimo da nam nešto ponude i onda im pokažemo da nam je to što su ponudili super i da želimo da to rade. To ih jako motivira i tako uče brzinom munje! Tako sam, recimo, svoje pse naučila da me prate u šetnji sami od sebe. Od malih nogu, ako bi me same pogledale u šetnji, rekla bih "bravo" i dala nagradu. Postupno sam povećavala kriterije, udaljenost i slično, i sada imam malamuticu koja me u šetnji uvijek ima na oku i vraća mi se sama. Tako sam je naučila i da mirno čeka ako se negdje malo dulje zaustavim. Stala bih i odmah joj tutnula nagradicu u usta. Zašto? Zato što stoji, prije nego što joj uopće padne na pamet napraviti korak bilo kamo. Pa onda još jednu jer i dalje stoji (i gleda hoće li dobiti još jesti). Pa sam prorjeđivala nagradice, čekala sve dulje da joj dam. Uskoro sam dobila psa koji je na mjestu dok ja stojim. Uskoro bi i sjela ili legla jer bi joj dosadilo stajati. Ali sve je to radila sama, ja sam čekala da to učini i potvrđivala da joj je to dobra odluka. Uskoro više nismo trebali nagradice jer je navika bila stvorena.

Foto: Privatna arhiva

Tako sam je naučila i da ne krade hranu iz ruke, iz krila, s poda, sa stola. Stavila sam je na uzicu, dovela blizu niskog stolića s hranom i odmah čim je pogledala u tu hranu, rekla sam "bravo" i dala joj nešto finije iz ruke. Što sam je učila? Pa da je poželjno samo stajati kraj hrane na stoliću i gledati je, i ništa drugo. Brzo je naučila, a to smo preselili i na razne slične situacije. Takvim metodama naučila sam je sve dobre životne navike, tako da sada puno toga radi sama od sebe, ne moram joj stalno davati upute. A upute koje joj dajem sve sam je naučila tako što nisam čekala da pogriješi i onda joj rekla da se to ne smije, nego tako da sam joj omogućila da napravi što želim i onda je za to nagradila (kao i u primjeru hrane na stolu).

To je jako važno, pogotovo za njih jer, sjetite se, jako loše reagiraju ako im stalno samo govorimo što su loše napravili i sputavamo ih. Ovako s njima stvaramo čvrst odnos temeljen na suradnji i obostranom zadovoljstvu. Pas je zadovoljan jer uvijek dobije pohvalu i nagradu, a mi smo zadovoljni jer za svoga psa uvijek imamo priliku zaključiti da je pametan i dobar.

Također je vrlo važno da nemamo nerealna očekivanja od pasa općenito, a pogotovo od naših dragih "primitivaca". Ljudi često zaborave da su psi druga vrsta i odjednom se nađu u ljudskom svijetu, a ne znaju naš jezik, naša pravila, naša očekivanja od njih. Pseće potrebe često nam u tom našem svijetu smetaju. Ne laj, ne kopaj, ne lovi mačke... Moguće je naći kompromis i omogućiti im zadovoljenje potreba u okviru naših pravila. Voliš kopati? Evo ti ovaj kut vrta, ali povrće ne diraj. Nerealno je i očekivati da pas zna što naše riječi znače ako ih to nismo naučili, da sve nauče preko noći jer nama to hitno treba, ali nemamo vremena ni živaca za odgoj. Također, ako psa sve i naučimo, nerealno je očekivati da će se uvijek ponašati savršeno. Nisu roboti, živa bića su. Mogu biti loše volje, žedni, nervozni. Mi psima ionako određujemo apsolutno sve u životu. Pa budimo barem toliko benevolentni gospodari da se zapitamo što naši psi misle o nečem, što osjećaju, kako se osjećaju. I mi ćemo od toga imati koristi. Zadovoljan pas je miran i poslušan.

S polarcima je točno to nužan preduvjet za uspješan odnos, a odnos je ono što smatram ključnim u suživotu s njima. Bez toga sigurno dobivate "tvrdoglavog, neposlušnog i nemogućeg" polarca.

Na stranici vaurora.com možete pročitati detaljnije o odgoju i učenju tim metodama. 

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije

Kupnja

Pretplata