Godina daytonskog jubileja, slučajno ili ne, postala je i godina u kojoj se više nego ikad prije propituju dostignuća, pogreške i potencijal za budućnost mirovnog sporazuma koji je zaustavio rat i donio, svi se slažu, nesavršen mir. Tri desetljeća njegove provedbe i puzajuće reforme doveli su BiH u neku vrstu slijepe ulice iz koje domaći i međunarodni političari traže izlaz(e) na raznim forumima. U značajno promijenjenim geostrateškim okolnostima svi u BiH prepoznaju šansu da poprave svoju poziciju koja im je u samom Daytonu, ili u godinama njegove primjene, narušena. Sve ono što se u proteklih nekoliko mjeseci događalo i još se događa u BiH pokazuje da srpski separatizam i bošnjački unitarizam poslijeratne godine nisu izbrisale, a, čini se, ni oslabile. Između njih kao neka vrsta spone koja drži BiH na okupu našao se hrvatski federalizam. Pomalo je i apsurdno da oni koje je mirovni sporazum ostavio institucionalno najslabijima danas zagovaraju model koji je bliži biti tog sporazuma od obaju koncepata dominantnih u politikama drugih dvaju brojnijih naroda. Sigurno je da je taj model najrealniji i jedini osigurava nastavak provedbe Daytonskog sporazuma.

BiH je država koja je u zadnjih 20 g izgubila milijun stanovnika. Svih nacionalnosti.