Svježa riba, maslinovo ulje, riža, svjež zrak, velik broj sunčanih dana, osjećaji pripadnosti i svrhe... Sve se to povezuje s tzv. plavima zonama, područjima na kojima živi najviše stogodišnjaka i ljudi znatno starijih od prosjeka koji pucaju od zdravlja. No objavljuje se sve više analiza i istraživanja koja ukazuju na to da su plave zone više rezultat aljkave birokracije i prijevara s godinama rođenja.
Za jednu od takvih studija Saul Justin Newman, znanstveni suradnik na Oxfordskom institutu za starenje stanovništva, osvojio je nedavno i Ig Nobelovu nagradu, koja se dodjeljuje znanstvenicima za radove koji izazivaju podsmijeh jer im je svrhovitost upitna, ali to ne znači da ta istraživanja nisu točna. Izraz plava zona koristi se otkako ga je Dan Buettner objavio u knjizi “Plave zone” iz 2005., a razradio American College of Lifestyle Medicine. I belgijski demograf Michel Poulain, koji je posjetio Sardiniju, označio je na karti mjesta na kojima je pronašao najstarije stanovnike i nazvao ih plavim zonama. Njihov broj s godinama je rastao, no i danas se najčešće taj izraz odnosi na pet područja – Okinawu u Japanu, Sardiniju u Italiji, poluotok Nicoyu u Kostariki, Ikariju u Grčkoj i Loma Lindu u Kaliforniji.
Buettner je opisao kako su za dugovječnost na tim područjima ključni zdrava prehrana, jake društvene veze, redovita tjelovježba, pa i čašica crnog vina na dan. No Newman, koji je analizirao podatke iz SAD-a, Francuske, Engleske, Japana i Italije, otkrio je velike probleme s dokumentacijom o dobi najstarijih stanovnika. Tako je samo 18 posto stogodišnjaka imalo rodni list, dakle svaki peti! Analizirao je podatke japanskog zavoda za statistiku i nije našao dokaze da su ljudi koji žive na Okinawi zdraviji od onih u ostatku zemlje, o čemu piše ovih dana i portal The New Republic. Taj otok, zaključio je Newman, ima visoku razinu pretilosti i konzumacije alkohola u usporedbi s drugim prefekturama u Japanu. Ima i najniži unos batata, slatkog krumpira, po glavi stanovnika, hranu koja se drži posebno zdravom prema kriterijima za plave zone, a mještani jedu i dosta mesa.
Što se pak tiče “ikigaija”, osjećaja svrhe, koji je, kako se pisalo, na Okinawi jako visok, Newman tvrdi da stanovnici tamo imaju četvrtu najveću stopu samoubojstava u Japanu među starijima od 65 godina. Tu su i sumnje u prijevare u sustavu, kad su obitelji lažno prijavljivale da su najstariji članovi još živi kako bi im država i dalje isplaćivala mirovine, rekla je Brittany Busse, suosnivačica Vitel Healtha. Visoke stope siromaštva mogle bi biti motiv za takve prijevare. Newman je u svom radu koji mu je donio Ig Nobela, plave zone u Sardiniji, Ikariji i Okinawi povezao i s nepismenošću, visokim stopama siromaštva, visokim stopama kriminala i kratkim prosječnim životnim vijekom. Iako studija nije recenzirana, daje jake argumente, rekao je za Health dr. Jagdish Khubchandani, profesor javnog zdravlja na Državnom sveučilištu New Mexico.
Okoliš, a ne genetika
Buettner je razvio teoriju o tome da ono što plave zone čini posebnima nije genetika, već okoliš. Ljudi su se više kretali jer su se bavili fizičkim poslovima, a u prehrani je prevladavala biljna hrana. Stresa gotovo da i nema. Njegovi sljedbenici tvrde da je Newman u krivu i da statistika iskrivljuje pravu sliku. Istina, kažu, na Okinawi se jede meso, ali jedu ga mladi. U tajne dugovječnosti pokušavaju proniknuti brojni znanstvenici i filantropi, poput milijardera Petera Thiela, suosnivača PayPala, a i Google financira istraživanja biologije starenja. U SAD-u su čak osmislili “Projekt Plave zone” kako bi pokušali produljiti životni vijek u izabranim dijelovima zemlje i brendirali ih. Za novac, naravno.
Pisalo se kako je Terry Branstad, tadašnji guverner Iowe, angažirao tvrtku da Iowu učini “najzdravijom državom u zemlji”. Neki su gradovi platili desetke milijuna dolara na certificiranje. Dr. Neil Mehta, profesor epidemiologije na Sveučilištu u Teksasu, rekao je za Health kako bi za utvrđivanje plavih zona u obzir trebalo uzimati i razinu zdravlja i smrtnosti cijele populacije, a ne samo broj stogodišnjaka. Znanstvenici ističu da unatoč sumnjama u autentičnost dobi ipak ne bismo trebali izbaciti preporuke koje su dio metodologije određivanja plavih zona poput unosa povrća, voća, žitarica, tjelovježbe i druženja s obitelji i prijateljima. Naprotiv, kažu. Jedino ne preporučuju alkohol.
VIDEO Med i jaja da, ali meso i mlijeko ne: Evo što se sve smije nositi preko granice
