Na samom kraju kalendarske zime, prije 42 godine, Lijepa Naša bila je doslovno do grla u snijegu i okovana ledom. Snježni pakao počeo je četvrtog ožujka, kada je u samo jednoj noći, sa subote na nedjelju, pala nevjerojatna količina snijega. U svom posljednjem, ali najžešćem udaru, zima je tada, osim snijega, imala i drugo, moćno oružje - niske temperature koje su ledile dah i orkansku buru koja je puhala brzinom i do 100 kilometara na sat. Taj zimski 'arsenal' stvorio je u Lici i Gorskom kotaru snježne nanose visoke i do sedam metara, potpuno paraliziravši život. Bio je to, kako su ga novinari tada nazvali, potpuni "prometni infarkt", a o razmjerima drame svjedoče i naslovi iz tadašnjih brojeva Večernjaka - "Snijeg jači od strojeva", "Zameteni ljudi i vozila", "Nanosi ne popuštaju"....
U mećavi su tada 'zaglavili' brojni autobusi te osobna vozila, no, one najdramatičnije, gotovo filmske scene, odvijale su se na željezničkim prugama. U noći sa subote na nedjelju, zbog ogromnih nanosa snijega, bio je prekinut promet na ličkoj pruzi preko Kapele, između željezničkih stanica Vrhovine i Plaško. Putnički vlak broj 3264, koji je vozio na liniji Knin-Ogulin kod Javornika je zatrpala snježna lavina koja ga je paralizirala na više od 35 sati, a nedugo nakon toga na istoj je dionici zaglavio i brzi vlak koji je prometovao na relaciji Split-Zagreb. Ipak, najnevjerojatniji scenarij dogodio se tada na maloj željezničkoj stanici Gomirje, gdje se usred snježnog kaosa jedna beba odlučila roditi.
Zbog prometnog kolapsa trudnica Branka Š. nije tada mogla do bolnice u Ogulinu, pa su željezničari iz Moravica po nju poslali jedino vozilo koje se moglo probiti kroz snježne zapuhe - lokomotivu. Zahvaljujući toj njihovoj domišljatosti mlada je žena sretno stigla u rodilište. No, jedna lokomotiva nije bila dovoljna i za operaciju spašavanja poslovnog vlaka Učka, koji je ostao zatočen nedaleko od Delnica, pa je tada u pomoć poslana i druga, a potom i treća lokomotiva, kako bi se udruženim snagama vlak iščupao iz snježnog zagrljaja. Osim na prugama, drama se odvijala i u selima Like i Gorskog kotara, koja su danima bila potpuno odsječena od svijeta. Život je doslovno stao - nastava u školama bila je obustavljena, tvornice su prestale s radom, opskrba hranom i lijekovima postala je nemoguća misija, a do mještana tih sela nisu mogle stići ni poštanske pošiljke, niti dnevne novine. Bez ikakvog kontakta s ostatkom zemlje, oko tisuću stanovnika sela Gornje Vrhovine i Turjanski, punih je devet dana bilo prepušteno samo sebi.
Čak su i najstariji mještani tada svjedočili kako desetljećima unatrag ne pamte takvo nevrijeme. Borba sa snijegom bila je tada poput borbe s vjetrenjačama – ceste, koje bi strojevi uz nadljudske napore očistili, orkanska bi bura gotovo odmah ponovno zatrpala nanosima snijega, pa je zbog nemogućih uvjeta na terenu u jednom trenutku bilo prekinuto i čišćenje zametene ličke pruge.
Snježna drama u Lici nije nažalost prošla bez ljudskih žrtava. Tijelo pedesetjednogodišnjeg Milorada Pokrajca, iz sela nedaleko od Gračaca, pronađeno je smrznuto u snijegu. Bijela ga je smrt pogodila dok se bezuspješno, pješice, pokušao probiti iz Mazina u Bruvno. U snježnom paklu na Platku, inače omiljenom izletištu Riječana, ostalo je tog ožujka zarobljeno nekoliko stotina izletnika i skijaša. Iz snježnog su obruča spašeni zahvaljujući pripadnicima zimske službe spašavanja, koja se uz pomoć teške mehanizacije uspjela probiti do njih te ih sigurno vratiti kućama.
Taj ožujak 1984. godine, kada je snježni pokrivač bio viši od prosječnog čovjeka, a nanosi su dosezali visinu dvokatnice, ostao je upamćen i po meteorološkim rekordima. Na meteorološkoj postaji Zavižan, šestog ožujka, izmjerena je visina snježnog pokrivača od nevjerojatnih 320 centimetara. Taj je rekord desetljećima bio apsolutni maksimum izmjeren u Hrvatskoj, a nadmašen je tek 2013. godine i to za simbolična dva centimetra, kada je na istoj lokaciji izmjereno 322 cm snijega. I u Delnicama je te zime izmjereno 175 cm snijega, što je desetljećima bio apsolutni rekord za taj grad, sve dok ga nije nadmašila zima 2018. godine.
Borba za normalizaciju života te je zime, na samom pragu proljeća, bila duga i iscrpljujuća. Četvrtog dana divljanja nevremena stanje u cestovnom prometu postalo je još teže. Bura je puhala takvom snagom da je boravak na otvorenom bio opasan po život pa su se ekipe za čišćenje morale povući s terena. Drama se nastavila i na ličkoj pruzi - dvije lokomotive s ralicom, koje su bile poslane u pomoć iz smjera Vrhovina, zapele su u snijegu, a jedna je čak i iskliznula iz tračnica.
Problem koji je nastao mogla je tada riješiti još jedino specijalna dizalica iz Zagreba, čiji se dolazak s nestrpljenjem čekao. Tek nakon izvlačenja lokomotive, moglo se konačno nastaviti s raščišćavanjem pruge. Prvi je vlak tom prugom konačno prošao u srijedu, sedmog ožujka, no škole su ipak ostale zatvorene sve do dvanaestog ožujka, kada je konačno počelo i probijanje ceste do sela Gornjih Vrhovina i Turjanskog, čijih je 1000 stanovnika tog ožujka punih devet dana bilo potpuno odsječeno od svijeta.
Ta zima iz 1984., koja je udarila svom snagom na samom pragu proljeća, ostala je duboko urezana u kolektivno pamćenje kao podsjetnik na nevjerojatnu i nepredvidivu snagu prirode, ali i na dane kada su solidarnost i hrabrost bili jedini način za preživljavanje pred njenom moći.
Otvori KEKS Pay
