Neki u Francuskoj bili su razočarani kad su saznali da se njihov politički kaos ismijava u Italiji. U manje od dvije godine, Francuska je imala pet premijera — rekord čak i u usporedbi s povijesnim političkim previranjima u Rimu.
Nakon predsjednikovih izvanrednih izbora u srpnju 2024., parlament se bori pronaći većinu za usvajanje proračuna, dok su sindikati prošlog četvrtka organizirali opći štrajk protiv proračunskih rezova, piše BBC.
Talijanski mediji prate ove događaje s određenom zlom radošću, posebno ističući pad premijera Françoisa Bayroua, upozorenja o rastućem dugu i mogućnost da će Francuska zatražiti pomoć Međunarodnog monetarnog fonda. Najviše se govori o padu ugleda predsjednika Macrona. Il Messaggero pita: „Gdje je sada ona veličina?” Troškovi duga ove godine dosežu 67 milijardi eura, a do kraja desetljeća mogli bi narasti do 100 milijardi.
Prošlog petka agencija Fitch snizila je kreditni rejting Francuske, što bi moglo dodatno povećati troškove zaduživanja. Francuska bi mogla zatražiti financijsku pomoć MMF-a ili intervenciju Europske središnje banke, u vrijeme globalne nestabilnosti, rata u Europi i rasta populizma.
Prošli tjedan održan je dan prosvjeda „Blokirajmo sve” kojeg su vodili krajnje lijevi aktivisti, no bez većeg utjecaja. Jučer su sindikati i lijeve stranke organizirali masovne demonstracije protiv vladinih planova. Politički komentator Nicolas Baverez kaže: „Francuska je paralizirana kaosom, nemoći i rastućim dugom, dok su na kocki suverenitet i sloboda zemlje.”
Macron tvrdi da može izvući zemlju iz krize, no ostalo mu je samo 18 mjeseci mandata. Jedna je opcija da će snaga zemlje i institucija prevladati krizu, druga da Francuska izađe trajno oslabljena i ranjiva na ekstremiste, te postane nova „bolesna žena Europe”.
Napetosti oko premijera
Kriza je nastala nakon što je Macron sredinom 2024. raspustio parlament, što je dovelo do podijeljenog saziva bez jasne većine. Nijedna stranka ne može sama formirati vladu, jer bi druge dvije uvijek znale blokirati prijedloge, piše BBC.
Michel Barnier, a zatim François Bayrou, bili su premijeri kratko, obojica pali na pitanju upravljanja državnim financijama. Bayrou je htio smanjiti proračun za 44 milijarde eura, no lijevi i desni su se ujedinili protiv njega, a birači nisu podržali njegove mjere poput ukidanja dva državna praznika.
Macron je imenovao Sébastiena Lecornua, svog 39-godišnjeg bliskog suradnika, koji je poznat kao tih i odan saveznik. Macron vjeruje da Lecornu može postići dogovor među strankama. Ekonomist Philippe Aghion kaže: „S Lecornom Macron zapravo vodi vladu – kao jedno.”
Herculeanski zadatak
Macron traži od Lecornua da promijeni pristup i pokuša dogovor s ljevicom, posebno Socijalističkom partijom. Proračun mora biti predložen do sredine listopada i usvojen do kraja godine, a za to su potrebni kompromisi s desnicom i ljevicom.
Socijalisti traže blaže rezove, poreze na ultrabogate i ukidanje reforme mirovina, što desnica odbija. Poslodavači prijete masovnim prosvjedima ako se povećaju porezi. Macronova odlazeća popularnost dodatno otežava kompromis.
Na sceni su moćne stranke s lijeva i desna koje bi svaki ustupak nazvale izdajom, a mnogi političari izbjegavaju suradnju s Macronom. Lecornua čeka težak zadatak: ili kompromisni, ali smanjeni proračun koji će signalizirati probleme tržištima, ili neuspjeh i smjena još jednog premijera. To bi moglo dovesti do novih izbora i moguće pobjede Marine Le Pen.
Splet više kriza
Ipak, nisu svi pesimistični. Francuska je već prolazila krize i oporavljala se. Bivši predsjednik LR-a Jean-François Copé ističe da su ekonomski temelji još solidni, a nezaposlenost nije katastrofalna. No, ekonomist Philippe Dessertine upozorava da se ne može isključiti mogućnost intervencije MMF-a jer dug raste kao more koje polako ruši nasip.
Françoise Fressoz iz Le Mondea kaže da je zemlja previše ovisna o javnoj potrošnji koja više ne može smiriti društvene tenzije, pa su reforme neizbježne, iako ih nitko ne želi platiti. Francuska je u višestrukoj političkoj, ekonomskoj i društvenoj krizi. Anketar Jérôme Fourquet opisuje situaciju kao „nerazumljivu predstavu pred praznim gledalištem.” Ljudi ne vide zašto bi baš oni plaćali dug, a sve se to događa pod vodstvom čovjeka koji je 2017. obećavao ujedinjenje podijeljene zemlje. Komentator Nicolas Baverez zaključuje da je Macron glavni krivac za kaos, koji je, poput demagoga, zemlju pretvorio u ruševinu.
Otvori KEKS Pay
