Još prije šest-sedam godina najavljivalo se kako ćemo u Europsku uniju ući s najmanje 50 autohtonih proizvoda kojima ćemo zaštititi izvornost ili zemljopisno porijeklo. No u šumi hrvatske administracije i birokracije, kojoj na ruku nije išlo ni poslovično hrvatsko zaziranje od “zadrugarstva”, koje je preduvjet za njihovu zaštitu u EU, putem su se očito pogubile i neke od prvih sedam domaćih perjanica poput paškog i cetinskog sira ili pak paškog baškotina i slavonskog domaćeg kulena. Trebalo ih je, kako se suvereno tvrdilo, samo preregistrirati u skladu sa strogim europskim propisima kako bismo ih skupo prodavali biranim EU potrošačima. No godinama kasnije, ni mjesec dana od ulaska u EU, iz “začarane” su šume put našli samo dalmatinski i istarski pršut.

Istarski pršut - slavonska svinja

Prvome je zaštićeno zemljopisno porijeklo, drugome izvornost. Osim dalmatinskog pršuta, oznake zamljopisnog porijekla (OZP) u međuvremenu su dobili još poljički soparnik, meso zagorskog purana, lički krumpir, krčki i drniški pršut, baranjski kulen i virovitička paprika, a oznaku izvornosti (OI) varaždinsko zelje, ogulinski kiseli kupus i ekstra djevičansko maslinovo ulje Cres. No, gotovo svi oni zaštićeni su samo na nacionalnoj razini - i nakon 1. srpnja 2013. obveza nam je da ih u roku od godinu dana registriramo i u EU.

Trenutačno je u postupku u EU samo istarski pršut, čija je zaštita financirana sa oko 1,2 milijuna kuna. Prema nekim procjenama, u Istri se prodaje čak 90% plagijata pod brendom istarskog pršuta. Ugostitelji pršut nabavljaju u Italiji po cijeni manjoj od 60 kuna za kilogram bez kostiju, a potom ga u restoranima plasiraju kao istarski po vrtoglavoj cijeni i od 600 kuna. Bez zaštite zemljopisnog porijekla i autentičnosti inspekcije ne mogu puno, slažu se u Udruzi proizvođača istarskog pršuta, no kad se brend certificira i prizna na razini EU, tražit će i zaštitu središnjih europskih inspekcijskih tijela. Jedina muka Istrana je što za svoju delikatesu nemaju dovoljno sirovine pa će je raditi od švedskih ili njemačkih landrasa i velikih jorkšira i njihovih križanaca od oko 180 kilograma iz udomaćene i registrirane proizvodnje u Slavoniji, kao što je Todorićevo Belje. S obzirom na to da je procedura zaštite izvornosti započela još prije 2005. po staroj regulativi, sirovina može biti i sa šireg zemljopisnog područja, odgovaraju u Ministarstvu poljoprivrede, dok oznaka zemljopisnog porijekla dalmatinskog pršuta, primjerice, tolerira sirovinu i od danskih, njemačkih, čileanskih... čak i kineskih svinja. Bitno je da svinjski butovi od koji se pršut pravi imaju najmanje 11 kilograma i da se pršuti posole u roku 24 do najviše 96 sati od klanja životinje, objašnjava Jakov Lovrić, direktor MeL-a iz Hrvaca, objašnjavajući kako je to razlog zašto je on i izašao iz Udruge proizvođača dalmatinskog pršuta. Tri godine se radilo na tome da dalmatinski pršut dobije oznaku izvornosti, što su Ministarstvo poljoprivrede i Splitsko-dalmatinska županija financirali s 300.000 kuna poreznih obveznika. Planirana zaštita i najviši standardi potaknuli bi i uzdrmanu hrvatsku proizvodnju svinja, ratarstvo i gospodarstvo, s obzirom na to da današnjom proizvodnjom svinja ne podmirujemo ni 10% godišnje potražnje za oko 650.000 komada pršuta. No linijom manjeg otpora i na ruku uvoznicima bilo je lakše da se umjesto izvornosti zaštiti zemljopisno porijeklo i soljenje pršuta produlji sa 48 na 96 sati, kako bi podnio i udaljeniji transport, što je “amenovala” i Vlada, koja već dvije godine zaredom dopušta uvoz od oko 220.000 komada svježih butova s kosti za pršute.

Paški sir ‘pao’ na ličkom sijenu

- Nemate li garanciju kvalitete sirovine, o kojoj trebate znati sve, od genetike i hranidbe do klanja, ne možete stvoriti ni brend kojemu potrošači vjeruju. Žalosno, ali istinito, prije Domovinskog rata u Hrvatskoj smo imali i 4 milijuna svinja, a danas jedva milijun zahvaljujući uvoznicima i dampinškim cijenama trgovaca, zbog koji je većina proizvođača odustala od proizvodnje – kaže Lovrić, ističući kako svega pet zemalja u svijetu radi pršut. Ako se parmski prodaje za 300 kn/kg, dalmatinski su pršutari i za 150 kuna po kilogramu mogli lijepo živjeti, tvrdi on, dok zaštitari njegova zemljopisnog porijekla tvrde kako bi se s Lovrićevom filozofijom u Dalmaciji proizvelo najviše 2000 pršuta, a oni žele i 300.000.

Iako je u javnosti stvoren dojam kako su paški sirari odustali od zaštite jer nemaju dovoljno sirovine pa je uvoze i s kontinenta, čak i kravlje mlijeko, Ivan Gligora iz naše najnagrađivanije hrvatske sirane to demantira u ime ozbiljnih proizvođača. Odradili su, tvrdi, već 99% posla na zaštiti izvornosti paškog sira, no proces traje godinama čemu je kumovala i neorganiziranost i podijeljenost proizvođača, ali i država i mjerodavne joj institucije te utjecaj raznih njemačkih, talijanskih... emisara koji su im pričali bajke kako sir, unatoč zaokruženoj priči od mikroklime i ovčjeg mlijeka do finalnog proizvoda, a riječ je o nekoliko stotina tona, ne mogu zaštititi jer ovce hrane i sijenom iz Like. Sva sreća, ta su vremena iza nas, kaže Gligora. Na nedavne tvrdnje pak kako ni varaždinsko zelje, unatoč oznaci izvornosti, nema izvorno sjeme već ga kupujemo od Talijana, predsjednik Udruge proizvođača varaždinskog zelja koja ga je zaštitila, Zlatko Zagorec, kaže kako u tome ima istine, s obzirom na slabu sjemenarsku proizvodnju u RH. No 15-ak proizvođača zaštićenog varaždinskog zelja, koje je u fazi prijave Ministarstvu poljoprivrede i za zaštitu u EU, dobro se organiziralo i većina ih proizvodi vlastito sjeme, a imaju i čuvara sjemena. Iako su si zakonski ostavili mogućnost i sijanja certificiranog sjemena, izbjegavaju ga. Prije nekoliko godina i sudili su se s nekim uvoznicima koji su im prodali 900 kilograma sjemena za oko 5 milijuna glavica varaždinskog zelja. No umjesto toga izrasli su stočni kelj i ukrasni kupus.

Video sadržaj

3

zastrašujuće

Medicinska sestra otkrila 6 stvari koje ljudi rade na samrtnoj postelji: 'Bila sam šokirana'

68

PORUKA IZ BJELOVARA

Milorad Pupovac: 'Mi nećemo dopustiti ponižavanje SDSS-a, suprotstavit ćemo se političkoj segregaciji'

62

PREDSJEDNIK U ZLATARU

Milanović: Hrvatska je dno EU. Bugarska je jedina gora i svaki dan se molimo da to ostane

ISTRAŽUJEMO

Kako početi investirati i planirati mirovnu? Evo zašto o tome trebate razmišljati već u dvadesetima

VAŽNOST ČISTE VODE

Voda vam ima čudan okus i miris, a kuhalo vam je puno kamenca? Imamo jednostavno rješenje

Dijelu hrvatskih građana raste plaća do 20 posto, prosjek se penje na 1.500 eura