Ako se išta može priznati mađarskom premijeru Viktoru Orbánu, to je da je uporan. Ne želi se odreći ruske nafte ni pod koju cijenu pa ponovno u Washingtonu razgovara s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, koji mu je prošli put dao košaricu. Orban je i to progutao i dalje nastavio hvaliti Trumpa kao nekoga tko hoda pola metra iznad zemlje, što nekome, tko se hrani laskanjem, znači izuzetno mnogo. Narativ koji vlast plasira u Mađarskoj vrlo je simplificiran i vrlo promišljeno izaziva emotivnu reakciju kod primatelja: "Jao nama. Natjera li nas EU da kupujemo naftu preko Hrvatske, nadrapali smo. Ta EU (Trumpa ne spominje) želi da mađarska domaćinstva plaćaju više režije. I ta Hrvatska, želi se obogatiti na vama, dragi sugrađani". U politici je dozvoljeno (gotovo) sve pa i takve manipulacije, gdje se ne spominje novac koji se zarađuje kupnjom ruskih energenata. A taj je novac dobrim dijelom uložen u – Hrvatsku. Dekonstrukcija mađarskih vlasti i tajkuna vezanih za vlast i Hrvatsku pokazuje vrlo pragmatičan, iako licemjeran odnos.
Bolesna opsjednutost Orbanom