Svijet posljednjih godina doživljava velike, često neočekivane promjene na raznim poljima: tehnologiji, ekonomiji, politici, klimi, zdravlju… Već i njihovo površno praćenje stavlja pojedinca pred teško savladivu zadaću, ujedno ga izlažući pritisku koji nerijetko ostavlja posljedice na psihičko zdravlje. Anksioznost i depresija samo su neke od manifestacija stresa kojem je izložen dobar dio čovječanstva. Ima i onih koje problemi suvremenog, pretežito urbanog društva razvijenog svijeta ne muče u tolikoj mjeri jer su njihovi problemi glad, neimaština i razni oblici nasilja, ali u tome nema ništa nova. Jedini noviji problem koji nas sve pogađa, iako opet neke manje, a druge puno više, jesu klimatske promjene koje se ne mogu potpuno izbjeći, ali se mogu pokušati ublažiti bijegom iz trajnom sušom ugroženih krajeva u one u kojima je voda još dostupna i dostatna.
Trump odustaje od sile, ali ne i od cilja, dok Europa promašuje posljednje zvono na opću uzbunu. Zelenski više ne dopušta čelnicima Europe da mu se i približe, gledajući ih s visoka porukama kritike, gotovo nepoštovanja, iste one koji su ostali uz njega kada to nije htio ni njegov sadašnji gospodar. Rekao bih nešto i o njihovom "vizionarstvu", zapravo jesam. Moglo bi se reći da je Zelenskog "inspirirao" Trumpov okret prema europskim saveznicima, i njegovo pljuvanje istih, možda je u ovom trenutku spremniji prihvatiti staru politiku američke podrške Ukrajini? Nije sigurno, ali Zelenski je došao da to provjeri. EUropski diplomati koji su izostankom Trumpove sile dobili vrijeme da se prebace iz otvorene panike u "tihu diplomaciju", ponovo su u "modu panike". Moguće je da se tu radi i o "vječnom aranžmanu", istoj pasivnosti kao i grenlandskom modu". U Davosu je Grenland tretiran kao već riješena stvar, povijest Europe je prepisana u hodu, a poruka bivšim saveznicima svedena je na cijenu neposluha.