U sirijskom gradu Homsu ponovno bukti krvavi val sektaškog nasilja, a alavitska zajednica našla se pod udarom ekstremističkih milicija koje su pokrenule koordinirane napade usmjerene upravo protiv nje. Alaviti sada javno traže zaštitu Ujedinjenih naroda, tvrdeći da su izloženi novom valu progona i brutalnih odmazdi, ovaj put u kontekstu sve snažnijeg političkog uspona džihadističkih i islamističkih frakcija koje su, iznenađujuće, stekle međunarodnu legitimnost i politički prostor u Siriji.
Posljednji incident, ubojstvo beduinskog para iz plemena Bani Khaled, poslužio je kao povod za “osvetničku akciju”. Militanti su, naoružani i u skupinama na motociklima, upali u alavitske četvrti Homsa, pucali po civilima te palili kuće i vozila. Prema dostupnim izvještajima, desetine alavitskih civila je ubijeno, a stotine ranjeno, dok su mnogi morali napustiti svoje domove, koji su u međuvremenu spaljeni i uništeni. Napadi su provedeni sustavno i s planiranjem, što jasno ukazuje na organiziranost ekstremističkih skupina, posebno onih povezanih s Hayat Tahrir al-Shamom (HTS), koje u novoj političkoj stvarnosti Sirije nastoje dodatno ojačati svoje pozicije i utjecaj.
Ključni politički kontekst dodatno pojačava napetosti. Ahmed al-Sharaa, bivši vođa HTS-a i nekadašnji saveznik Al-Qa’ide, postao je privremeni predsjednik Sirije nakon svrgavanja režima Bašara al-Asada. Njegova legitimacija na međunarodnoj sceni ubrzo je potaknuta odlukom američke administracije Donalda Trumpa, koja je uklonila HTS s liste stranih terorističkih organizacija, a Al-Sharaa s liste globalnih terorista. Time je dobio političku i diplomatsku rehabilitaciju koja mu omogućava konsolidaciju moći i preuzimanje ključnih resursa Sirije.
Njegov susret s Donaldom Trumpom, prvo u Rijadu u svibnju 2025., a potom i u Bijeloj kući, označio je novo poglavlje u odnosima SAD-a i Sirije. Trump je Al-Sharaa opisao kao “tvrdu osobu snažne prošlosti” i ključnu figuru sirijske tranzicije. Za alavite, koji su desetljećima čuvali političku i vojnu dominaciju unutar Asadovog režima, ovo je alarmantna promjena. Oni su dugo smatrali da imaju određenu privilegiju i zaštitu zbog zajedničke vjerske i političke pripadnosti, no sada se nalaze u situaciji u kojoj njihovi nekadašnji neprijatelji preuzimaju vlast i djeluju gotovo bez ograničenja.
Napadi na alavitske četvrti u Homsu događaju se upravo u trenutku kada je Al-Sharaa konsolidirao vlast i kada su međunarodne zabrane protiv njega i njegovih skupina ukinute. To nije samo lokalni incident: riječ je o pokaznom djelovanju novih vlasti i njihovih milicija, koje žele demonstrirati moć i sposobnost kontrole, ali i kazniti one koje vide kao simbole starog režima. U očima ekstremista, alaviti su simbol stabilnosti i snage Asadove države, pa je njihova zajednica postala primarni cilj osvetničkih i političkih poruka.
U očaju su se alavitski predstavnici obratili UN-u. Upozoravaju da se “više ne bore protiv režima, već protiv naših nekadašnjih neprijatelja koji danas drže državne funkcije”. Traže uspostavu međunarodne misije zaštite, promatračko tijelo za nadzor ljudskih prava te sigurnosne uvjete za povratak civila u njihove domove. Bez toga, tvrde, prijeti eskalacija nasilja do razine etničkog čišćenja ili prisilnog preseljenja. Njihovi apeli naglašavaju da, iako nisu bili cilj Assadovih represija,naprotiv, bili su stub režima ,sada se suočavaju s opasnostima koje prijete direktno njihovoj sigurnosti i opstanku zajednice.
Analitičari ističu da je riječ o dijelu šire strategije. Al-Sharaa, osnažen međunarodnim priznanjem i susretom s Trumpom, nastoji učvrstiti utjecaj HTS-a i s njim povezanih milicija u post-Asadovoj Siriji. Napadi na alavite nisu samo lokalna osveta ili trenutni sukob: oni su dio dugoročnog projekta konsolidacije moći, u kojem ekstremističke strukture žele preuzeti kontrolu nad ključnim demografskim i strateškim prostorima. Ovo je nova faza sirijskog konflikta, u kojoj se stari neprijatelji transformiraju u nositelje državne vlasti, dok one zajednice koje su nekada čuvale vlast i sigurnost sada postaju meta. Za alavite, ali i za druge manjine poput kršćana, Druza i drugih, ovo je više od sigurnosnog pitanja. To je suočavanje s činjenicom da njihovi nekadašnji ratni neprijatelji sada imaju državni legitimitet i mogućnost djelovanja gotovo nekažnjeno. Napadi su, kažu lokalni izvori, organizirani, ciljani i planirani kako bi izazvali strah, destabilizaciju i prisilni egzodus. Njihov apel UN-u stoga nije formalnost, nego očajnički zahtjev za međunarodnom intervencijom kako bi se spriječila nova tragedija i masovni gubitak života.
U pozadini ovih napada krije se šira demografska i politička slika Sirije: alaviti, koji su desetljećima činili političku i vojnu bazu Assadovog režima, sada su suočeni s gubitkom svoje pozicije, izloženi prijetnjama i progonu od onih koji su nekada vodili džihadistički rat protiv njih. U ovom kontekstu, nasilje nad alavitima u Homsu simbolizira novu fazu sirijskog rata, ne samo kao vojni sukob, već i kao proces političke i etničke preraspodjele moći, u kojem se stari odnosi snaga preokreću.
Bez hitne međunarodne intervencije i jasne zaštite, stručnjaci upozoravaju da alavitska zajednica u Homsu riskira dugotrajni egzodus, gubitak domova i infrastrukture te potencijalno potpuno etničko i demografsko preslagivanje ključnih kvartova grada. Njihova budućnost, kažu lokalni aktivisti, sada ovisi o reakciji globalne zajednice: ili će ponovno postati meta nasilja i osvetničkih kampanja, ili će dobiti priliku za zaštitu i povratak u svoje domove.
Otvori KEKS Pay
nisu to militanti, to je tzv regularna vojska pod vodstvom Jolanija, nikakvo cudjenje