Potpuna je nestašica hrane na tržnicama. Trgovine su zatvorene, pekarnice su zatvorene, moramo čekati u redovima za kruh cijelu noć, ali vraćamo se kući praznih ruku – mogu nam jednostavno reći da kruha više nema i neka se raziđemo. Vidjela sam ženu koja se onesvijestila u redu, a nakon što je došla sebi, odbila je ići kući jer nema čime nahraniti djecu. Ove zabrinjavajuće scene za Večernji list opisuje 41-godišnja Nonna Poghosyan, stanovnica gladnog Stepanakerta u blokiranoj regiji Gorski Karabah.
Zbog te regije Armenija i Azerbajdžan posvađani su 35 godina. Zbog nje su dva puta ratovali i stradali su deseci tisuća ljudi. Poghosyan je, kao i gotovo svi žitelji Karabaha, Armenka, no regija se nalazi u Azerbajdžanu. Svojataju je i Armenci i Azerbajdžanci.
Blokirani grad gladuje: Ljudi čekaju u redovima, majke padaju u nesvijest čekajući hranu za djecu
Na granici Azerbajdžana i Armenije već mjesec dana stoji konvoj od 19 kamiona koji prevoze brašno, ulje i druge presudno važne namirnice
Komentara 6
Nego što ima novoga u Palestini osim što su svi Palestinci teoristi?
Tako i Srbi nas mrze. Da mogu, isto bi nam učinili. Još gore
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Svojevremeno sam proučio problem Nagorno-Karabaha i došao do zaključka da bi se ljudi iz te enklave trebali preseliti. Nema drugog rješenja. Radi se o površini otprilike Sardinije, na kojem živi 150.000 ljudi, već 40 godina u stanju ni rata ni mira. Svaka im čast.