Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Hrvatska

Nepoznati Mačekov plan za Hrvatsku

Mačeku je Banovina Hrvatska u okviru Jugoslavije bila optimalno rješenje, a Krnjević je želio neovisnu državu
09. srpnja 2018. u 16:35 46 komentara 4749 prikaza
Vladko Maček
Foto: PIXSELL

Pravaš Ivan Tepeš (38), zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika, povjesničar i političar doktorirao je na temu „Političko djelovanje Hrvatske seljačke stranke u emigraciji od 1945. do 1990. godine“. Jedan je od rijetkih povjesničara koji je istražio djelovanje HSS-a u emigraciji. U njegovu doktoratu brojne su zanimljivosti i nepoznati detalji o HSS-u u emigraciji.

Neven Budak Neven Budak: Hrvatska povijest ne počinje dolaskom Hrvata, mi smo baštinici svih koji su tu bili prije

– Već dulje vrijeme zanimam se za političku emigraciju, posebno za HSS zato što je to stranka koja je uživala najveću potporu u hrvatskom narodu do Drugog svjetskog rata. O djelovanju vodstva HSS-a u emigraciji, ljudima koji su uživali veliku potporu, malo se zna. Kad sam krenuo u istraživanja, nisam se ni nadao na koje ću bogatstvo naići: pluralizam razmišljanja unutar HSS-a i hrvatskih političkih organizacija. Potrebno je razbiti mit o jednodimenzionalnosti hrvatske političke emigracije, a HSS je očiti primjer – kaže Ivan Tepeš čija su istraživanja uglavnom temeljena na Udbinim dosjeima HSS-ovaca koji se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu. Riječ je o dosjeima dužnosnika, predsjednika HSS-a od 1928. do 1964 Vladka Mačeka (1879. – 1964.); predsjednik HSS-a od 1965. do 1988. Jurja Krnjevića (1895.-1988.), Mačekova tajnika Branka Pešelja i drugih HSS-ovaca iz emigracije. Na osnovi informacija koje je dobivala, Udba je radila elaborate, analizu djelovanja političke emigracije.

„Te su informacije bile prvoklasne jer su informatori, očito, bili izravno ubačeni i Mačeku i Krnjeviću. Udbini informatori razgovarali su s vođama HSS-a u četiri oka.“

Među Udbinim informatorima bilo je ljudi iz politike i diplomacije, koji su prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata bili vezani za strukture Kraljevine Jugoslavije, i koji su poznavali Mačeka i ljude iz vodstva HSS-a. Nakon rata počeli su raditi za komunističku Jugoslaviju, dragovoljno ili pod ucjenom. Osim njih, ucijenjeni su ili zavrbovani razni drugi članovi HSS-a, kako oni koju su ostali u domovini tako i oni u inozemstvu. Iz dosjea Jurja Krnjevića vidljivo je da su Udbini informatori bili i iz redova njegove šire obitelji.

Dolazak Hrvata POVIJEST HRVATA Dinastija koja je nositelj hrvatskog identiteta javlja se najranije s Mislavom u 9. stoljeću

Tito protiv Mačeka

“Na temelju dosjea Vladka Mačeka i Jurja Krnjevića može se napisati špijunski roman. Jedan informator, na primjer, daje 1946. informacije i Udbi i američkoj obavještajnoj službi. Jugoslavenske komunističke vlasti su u realnom vremenu bile dobro informirane o Mačekovim planovima. Jedan Udbin informator je, recimo, bio posrednik između Mačeka i srbijanskog seljačkog prvaka Dragoljuba Jovanovića, koji je ostao u Jugoslaviji. Maček je baš preko njega davao naputke Dragoljubu Jovanoviću vezane za izbore u Jugoslaviji i stvaranje seljačkog bloka 1946. godine. Zanimljivo je kako je putem istog informatora Udbe Maček razmijenio informacije i sa Slobodanom Jovanovićem, čelnikom Jugoslavenskog odbora u Londonu i bivšeg predsjednika izbjegličke jugoslavenske vlade, a koje su se ticale prijedloga hrvatsko-srpskog sporazuma u emigraciji. S obzirom na to da je osoba koju je Maček koristio kao vezu s Beogradom i Londonom bila informator jugoslavenske tajne službe, o svemu tome Tito je imao informacije iz prve ruke, a Mačekove emigrantske aktivnosti Tito je spomenuo i u svojem govoru na velikom skupu u Zagrebu u povodu izbora za Ustavotvorni sabor NR Hrvatske u studenom 1946. godine. Tito je tada u svom govoru Mačeka zbog svih tih njegovih emigrantskih aktivnosti nazvao neprijateljem br. 1. hrvatskog naroda“, pojašnjava Tepeš (na fotografiji ispod).

Ivan Tepeš | Autor : Zarko Basic/PIXSELL Foto: Zarko Basic/PIXSELL

No, osim Udbe, Mačeka su pratile i strane obavještajne službe. Amy Schmidt, povjesničarka, pisala je da je američka obavještajna služba prvih godina poslije rata koristila razgranatu HSS-ovu emigrantsku mrežu za dobivanje informacija s obzirom na to da su u kampove u Austriji i Italiji konstantno dolazili izbjeglice iz Jugoslavije. Kako su Maček i njegovi suradnici s njima komunicirali, bili su zanimljivi zapadnim obavještajnim službama za dobivanje kvalitetnih informacija iz Jugoslavije.

O Mačeku se u emigraciji inače govorilo da je vezan za američku obavještajnu službu s obzirom na to da je on bio na plaći Nacionalnog odbora za slobodnu Europu. Nacionalni odbor za slobodnu Europu bila je produžena ruka američke vlade i obavještajne agencije u kontekstu hladnog rata protiv SSSR-a. Za taj odbor bile su vezane političke osobe iz zemalja iza željezne zavjese, odnosno iz Jugoslavije i satelitskih zemalja SSSR-a iz srednje i istočne Europe. U godinama poslije rata na popisu ljudi koji su bili članovi Odbora bio je i Dwight David Eisenhower, američki predsjednik od 1953. do 1961. Zapadne sile su, dakle, računale na HSS.

'Tomislav4' feljton (3) Hrvatska je u doba kralja Tomislava bila regionalna sila

Nijansirana politika

Naime, rukovodstvo HSS-a nije bilo kompromitirano suradnjom s fašistima i nacistima pa je bilo pogodno da ga zapadnjaci guraju kao moguće političko rješenje.

„Što se tiče Mačeka, on je uvijek vodio računa o nekoliko čimbenika, prvenstveno je bio svjestan interesa SAD-a, pogotovo poslije 1948., koji je bio za koncept očuvanja Jugoslavije te je i Maček slijedio takav stav jer ga je smatrao jedinim ostvarivim, ali je vodio računa i o velikom dijelu hrvatske političke emigracije koji je bio za koncept potpuno neovisne Hrvatske“, govori Tepeš.

Maček je, naime, u tom smislu vodio nijansiranu politiku, za razliku od Krnjevića koji je od kraja 40-ih bio decidiran u vezi neovisnosti Hrvatske, s obzirom na to da je bio u svađi sa srpskom emigracijom još dok je bio u izbjegličkoj vladi u Londonu.

„Politiku iseljeničkog i emigrantskog HSS-a mora se staviti u širi međunarodni kontekst, a HSS-ovci su slijedili službenu politiku SAD-a i Velike Britanije. Sukladno tome, iseljeničke organizacije HSS-a iz SAD-a i Kanade tijekom Drugog svjetskog rata podupirale su politiku zemalja u kojima su djelovale pa su tako podupirale i poteze Ivana Šubašića te glorificirali Josipa Broza Tita“, pojašnjava Tepeš.

U iseljeničkom tisku, u listu Hrvatska iz 1948., postoji preslik HSS-ova godišnjaka iz 1945. godine, a na naslovnici je bio lik Josipa Broza Tita. U to vrijeme je i Šubašić u Titovoj vladi, a nakon izlaska Mačeka iz zemlje u svibnju 1945. i davanja intervjua The New York Timesu polako je HSS počeo okretati ploču što se tiče odnosa prema Titu.

Interes pao od 1953.

Kada Šubašić izlazi iz vlade u jesen 1945., onda se i oni HSS-ovci u iseljeništvu, koji su bili skloni njegovoj politici u potpunosti okreću protiv komunističkog režima i Tita. Stoga list Hrvatska negativno piše o HSS-ovcima u smislu da su još 1945. bili za Tita, a da su najednom poslije toga postali veliki Hrvati.

Teorije o pradomovini Hrvata Hrvati se ne slažu ni oko toga kada su i odakle došli

Inače, Krnjević, pa ni Maček, nisu blagonaklono gledali na Šubašićeve političke poteze i sporazum s Titom.

HSS-ovci su, naime, nakon 1945. mislili da će doći do velikog sukoba između Istoka i Zapada te da će doći i do promjena u Jugoslaviji. Kada su vidjeli da od toga nema ništa, a pogotovo nakon 1948. i sukoba Tito – Staljin, vodstvo HSS-a nadalo se da će Zapad inzistirati na demokratskim izborima u Jugoslaviji i da bi na tim izborima HSS odlično prošao, međutim, to se nije dogodilo. Inače je, po pitanju sukoba Tita i Staljina, Maček ispočetka smatrao da je riječ o triku, ali je vrlo brzo shvatio da je sukob trajan, a da je posljedica toga povećana potpora Titu od strane Zapada, što Mačeku i HSS-u nije odgovaralo.

Što se tiče rješavanja hrvatskoga pitanja, Mačeku je Banovina Hrvatska bila optimum. Banovina je, prema Mačeku, u svakoj kombinaciji bila u sastavu Jugoslavije. Zahvaljujući materijalima Udbe, u Tepeševu doktoratu to je posebno obrađeno.

Iz dijela razgovora Mačeka sa srpskom emigracijom i iz pisama Krnjeviću može se jasno vidjeti kakva su Mačekova razmišljanja o rješenju hrvatskog pitanja. Kako se o tim pitanjima nije izlazilo u javnost, sve je bilo obavijeno velom tajne, iako se u emigraciji o tome govorilo.

Srbi su bili zainteresirani, ali je, između ostalog, po HSS-ovcima, problem Srba u emigraciji bio taj što nitko od njih nije imao izborni legitimitet, kao što je to imao HSS među hrvatskim narodom na izborima 1938., a vodstvo HSS-a razmišljalo je u tim okvirima. HSS-ovci nisu priznavali činjenično ratno stanje niti izbore 1945. Smatrali su te „izbore“ nelegitimnim.

Maček i Stepinac Povijesne kontroverze Ustaše su rasformirali Mačekove paravojne formacije bez kojih bi teško proglasili NDH

Srpska emigracija bila je i podijeljena i među njima je bilo nekoliko struja, oni koji su bila među pučistima 27. ožujka 1941., ali i knez Pavle te Dragiša Cvetković. Maček je sa svim strujama održavao veze, dopisivao se s knezom Pavlom, a održavao je veze s Dragišom Cvetkovićem, kojeg je najviše cijenio, a s njim je, na kraju krajeva, i postigao sporazum iz 1939. godine. Maček se također sastajao i s kraljem Petrom, pogotovo što je još 1945. političku situaciju smatrao maglovitom i nije znao hoće li Zapad do kraja prihvatiti Tita ili je kralj još u igri.

„Zanimljivo je promatrati taktiku i strategiju jednog hrvatskog političara, koji uzima u obzir nacionalne interese, ali je svjestan i interesa SAD-a i zapadnih sila u hladnom ratu“, kaže Tepeš.

Prema Mačekovu dosjeu, Udba ga je konstantno pratila sve do smrti, međutim, interes Udbe za njega je od 1953. bio jako malen i njegove aktivnosti od 1953. do 1964. nalaze se na svega osam od sveukupno gotovo 900 stranica, koliko sadrži dosje.

Jugoslavenske tajne službe su, dakako, budno pratile rad i djelovanje Branka Pešelja (1909. – 1990.), Mačekova osobnog tajnika. Maček i Pešelj su u istom automobilu zajedno izašli iz Zagreba u svibnju 1945. Budući da je Pešeljeva supruga bila Amerikanka, išli su prema američkim, a ne britanskim trupama u Austriji. Pešelj je s Mačekom dijelio zajedničku kuću u Parizu i prvih godina u Washingtonu, a početkom 1950-ih se Pešelj preselio, ali je do kraja života održavao bliske kontakte s Mačekom. Pešelj je početkom 1950-ih dobio i američko državljanstvo. Pešelj je inzistirao na konfederativnoj Jugoslaviji. Puno je onih koji su u emigraciji percipirali da, ustvari, Pešelj govori ono što Maček misli. Tako je 1963. Pešelj sa srpskim i slovenskim političarima u emigraciji potpisao prijedlog Demokratske alternative. Pešelj je govorio da je Maček odobrio njegovu inicijativu. Na meti Udbe posebno su bile osobe koje su u medijima pisale protiv komunističkog Titova režima. Tako su pošto-poto htjeli zaustaviti i Bogdana Radicu, hrvatskog intelektualca i novinara, koji je bio blizak HSS-u. Radica je razorno pisao o Titovu režimu.

Vladko Maček | Autor : PIXSELL Foto: PIXSELL

Juraj Krnjević posebno je bio na meti Udbe. On je sve vrijeme emigracije održavao veze s domovinom, dobivao je informacije iz prve ruke, pratio hrvatski, jugoslavenski i međunarodni tisak. Živio je u Londonu i imao još iz ratnog i prijeratnog vremena odlične veze u Foreign Officeu (Ministarstvo vanjskih poslova). „Prema Udbi, Krnjević je imao jake veze s vrhom britanske politike, informirao je Britance preko Foreign Officea, i utjecao na njih. Isto tako, svaki put kad bi dolazio u Ameriku, obvezno je odlazio u State Department gdje je Amerikance sa svoje strane gledišta analizirao i informirao o događajima u Jugoslaviji“, pojašnjava Tepeš.

Krnjevićeva aktivnost bila je velika i intenzivna. Emigracija je u njemu u jednom trenutku vidjela i potencijalnog vođu, što je bilo logično s obzirom na to da je on bio zapadno orijentiran i za vrijeme rata nije bio kompromitiran. Zalagao se za demokraciju i, što je važno, za samostalnu Hrvatsku.

„Krnjević je bio isključivo za neovisnost Hrvatske. U jednom izvještaju Udbe iz 1952., nakon što su Krnjević i Pešelj bili u U.S. State Departmentu, informator prepričava, što je Krnjević rekao Amerikancima. Pešelj je, prema Udbinu informatoru, ispričao da je Krnjević u State Departmentu rekao da je svjestan kako Amerikanci to ne žele čuti, ali im netko mora reći da hrvatski narod želi samostalnu hrvatsku državu.“

građani Hrvatska nacionalna tanatofobija Hoćemo li mi Hrvati kako, kada i zašto izumrijeti

Krnjević je posebno iritirao Titov režim. U dokumentima jugoslavenske obavještajne službe uporno se ponavlja da je on mason i eksponent britanske obavještajne službe, da je preko tih veza bio dobar s Winstonom Churchillom i britanskim političkim vrhom. Osim što je HSS bio u član Međunarodne seljačke unije, zanimljivo je da su još krajem 40-ih godina prošloga stoljeća, Maček i Krnjević u stranačkom tisku počeli javno zagovarati ideju Europske zajednice i srednjoeuropske zajednice na potezu Baltik – Jadran – Crno more. To je istovremeno zagovarala i Međunarodna seljačka unija i organizacije koje su djelovale pod pokroviteljstvom SAD-a.

„Ono što je zanimljivo i o čemu se jako malo zna je činjenica da je Krnjević sudjelovao u radu Europskog pokreta, inicijative u kojoj su sudjelovali tadašnji vodeći europski političari, i koja je dovela do stvaranja Europske zajednice. Krnjević je bio na prvim sjednicama Europskog pokreta. I davao svoj doprinos diskusijama, o čemu se malo zna“, kaže Tepeš.

Odnos prema „tvrdoj“ hrvatskoj političkoj emigraciji vođe HSS-a nisu mijenjale. Imali su antikomunističku platformu, ali isto tako i antifašističku te antiustašku. Bili su naslonjeni na SAD i Britaniju.

„Što se tiče Mačeka i Krnjevića, oni nisu htjeli surađivati s bilo kim tko je bio kompromitiran sudjelovanjem u vlasti ili u ratu u vrijeme NDH. Krnjević nije odobravao ustaški režim i pokret iako je u kasnijim godinama gurao ideju ‘ne svađati se’.“

„Maček i Krnjević bili su izraziti protivnici NDH i ustaškog režima kao i političkih organizacija u emigraciji koje su proistekle iz toga režima. Poslije, i njihov odnos je bio slojevitiji. Neki HSS-ovci, koji su simpatizirali ustaše i NDH, a njih je bilo malo, poslije su opet ušli u redove HSS-a. Što se okupljanja hrvatske emigracije tiče, Krnjević nije prihvaćao niti davao legitimitet Hrvatskom narodnom vijeću.

„Krnjević je bio protiv ulaska HSS-a u Hrvatsko narodno vijeće stvoreno 1974. zbog toga što su on i Maček smatrali HSS jedinim legitimnim predstavnikom hrvatskog naroda. S obzirom na to da je jedini HSS imao demokratski legitimitet, smatrali su da ga drugi nemaju.“

Svetozar Borojević PRAVOSLAVAC, A HRVAT Borojević od Bojne: zaboravljeni hrvatski ratni junak

Meštrovićeva inicijativa

Valja podsjetiti i na inicijativu Ivana Meštrovića s kraja 40-ih godina kada je Mačeku ponudio političko vodstvo u emigraciji, međutim, Maček je bio neodlučan. Znao je govoriti: „Ne želim širiti jeda dok je magla.“ HSS je od 1988. do 1989. vodio Josip Torbar (1922.-2013.). Poslije smrti Krnjevića predsjedavao je Središnjim odborom. Torbar je bio u manjem fokusu Tepeševa istraživanja.

Prvi predsjednik obnovljenog HSS-a u domovini od 1989. do 1991. bio je Niko Novaković (1913. – 1994.), za kojeg je bilo karakteristično da je u Sarajevu 1977. osuđen na 12 godina zatvora zbog neprijateljske djelatnosti, odnosno veze s Krnjevićem i emigrantskim HSS-om. Novaković je kao politički zatvorenik robijao u Foči. Za njega je Krnjević je intervenirao preko Amnesty Internationala i prosvjedovao kod stranih vlada. Iz zatvora je pušten sredinom 1987. godine. Poginuo je u prometnoj nesreći 1994. godine.

„Prema Udbinu elaboratu, HSS je smatran opasnim sve do kraja 1989. Udba je radila elaborat o vanjskoj agresiji na SFRJ u kojem su zaključili da bi vanjske sile mogle iskoristiti Središnji odbor HSS-a, između ostalih, kao vladu koja bi bila nametnuta od zapadnih sila. U HSS-u su sve vrijeme vidjeli potencijalnu opasnost iako je HSS godinama slabio, pogotovo nakon 1979. i 1980., kada se događa veliki raskol u iseljeništvu. Evidentno je da su HSS-ovci jugoslavenskom komunističkom režimu predstavljali potencijalnu opasnost jer su imali potporu zapadnih demokratskih zemalja“, zaključio je Tepeš.

Rijeka: Ivan Đikić sudjelovao na znanstvenom skupu o virusu COVID-19
PODRŽAO VLADU I STOŽER
Pet preporuka znanstvenika Ivana Đikića za primjenu novih mjera
Jasminka Horvat Martinović, predsjednica Uprave Wiener osiguranja
EY PODUZETNIK GODINE
Priznanje pozitivnim i uspješnim pričama važnije je nego ikad
  • Avatar rubinet
    rubinet:

    Banovina Hrvatska -površina 65.456 km² NDH 115.133 km² SR Hrvatska 56.524 km²

  • Avatar Idler 3
    Idler 3:

    Zanimljiva i rjetko istražena tema upraf zato kaj su i pred rat predstavljali većinu HR puka, a i nakon rata bi brzo pridobili večinu jer su bili normalni. Jadnako anti-Tite i anti_Paveliča kaj su pred rat bili marginalni ekstremisti i ... prikaži još! jedino ih je rat mogel "lansirat" prema gor. Zato ih se YU bojala več neg nazovi-ustaške emigracije i zato ih jednako i danes prešučivaju !!!

  • Bongozg:

    da je Tito bio pametan, on je trebao ostati u granicama NDH, i ne siriti se na Srbiju..