Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Hrvatska

Naše prikolice za konje imaju i kuhinju s hladnjakom, spavaću sobu, ležajeve, tuš...

Goran Šarabok, direktor tvrtke Anka, kaže kako godišnje opreme dvadestak vozila. Slatinski je pogon jedinstven kod nas, takve proizvodnje nema drugdje u Hrvatskoj a rijetkost je i u Europi. Zapošljavaju četrdesetak radnika, a planiraju otvoriti još jednu proizvodnu halu.
27. rujna 2020. u 19:28 4 komentara 5069 prikaza
prikolice
Foto: Damir Spehar/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/5

Vozila koja oni proizvode praktički su kuće na kotačima – s hladnjakom, mikrovalnom pećnicom, toaletom, umivaonikom, tušem, vlastitom vodom i strujom, krevetima za spavanje pa čak i noćnim ormarićima. U njima je, ukratko, sve što treba jedno domaćinstvo. “Stambene” je površine od 20 do 30 četvornih metara pa i više jer se, kad se parkiraju, mogu razvući.

Hit na internetu Snimka konja oduševila je sve, pogledajte što napravi kada ga netko želi uzjahati

I što je najzanimljivije, svaka je unikat i ručni rad. Riječ je o luksuznim kamionima i prikolicama za prijevoz konja te kamp-prikolicama koje proizvodi tvrtka Anka d.o.o. u svom pogonu u Slatini. Iz malog slavonskoga grada izvoze u cijeli svijet – jedan takav kamion završio je svojedobno i u rukama slavnog Manuela Neuera, vratara njemačkoga nogometnog velikana Bayerna iz Münchena. Voze se u njima, nadalje, i policajci te policijski konji u dalekom Dubaiju.

– Što kupac zamisli, to mi napravimo! Sve radimo u dogovoru s njim, on bira visinu, širinu, duljinu vozila, naravno, u skladu sa zadanim gabaritima i zakonskim propisima, zatim boju namještaja i umjetne kože kojom se on presvlači, veličinu toaleta, baš sve... Svako je vozilo stoga posebno, nikada nismo proizveli dva identična – kaže Goran Šarabok, direktor tvrtke Anka, koja je, inače, u vlasništvu njemačkog poduzetnika Bernda Steinsbergera.

Svaki detalj zajedno razrađuju: netko želi veći prostor za konje, a manji za boravak, i obrnuto.

Svaki detalj se razrađuje

– Prikolice za konje naprijed imaju kuhinju s hladnjakom, mikrovalnom pećnicom, stolom, dva ležaja i tuš. Imaju tank za vodu i svoju struju koju dobivaju preko akumulatora, a u kamione ugrađeni su agregati za proizvodnju struje te tankovi za pitku i otpadnu vodu. Sve što ima jedno domaćinstvo, to ima i kamion – ističe Šarabok.

MEĐIMURSKI HLADNOKRVNJAK Danas su najugroženija hrvatska autohtona pasmina domaćih životinja

Može se njime otići u prirodu gdje nema ni struje ni vode i provesti ondje 48 sati da vam ništa ne nedostaje. Još je nevjerojatnije, pak, što je začetak same te poslovne ideje zapravo priča o petero slatinskih gastarbajtera koji su, u jeku gospodarske krize i recesije započete 2008., spakirali kovčege i trbuhom za kruhom otišli na rad u Njemačku. Zaposlili su se u poduzeću u Göttingenu, a poslodavac im je bio Bernd Steinsberger.

– Radili smo kod njega manje od godinu dana kada nam je predložio da nađemo neku halu u našem kraju jer smo svi iz Slatine i okolice, i zapravo radimo od kuće. Došli smo, potom, do prostora starog riječkog Elektromaterijala, gdje se nekada prodavala bijela tehnika. Vlasnik je kupio tu halu, nabavio je strojeve i u iduća dva ili tri mjeseca mi smo se vratili kući – prisjeća se direktor Šarabok.

Primili su se odmah ozbiljno posla, počeli obnavljati prostor, mijenjati prozore, struju, postavljati rolo-vrata, namještati strojeve, ukratko, pripremati sve za proizvodnju. A onda su na adresu u slatinskoj Ulici Vladimira Nazora 66 stigli prvi kamioni.

– Vlasnik nam je, dakle, našao posao, omogućio sve da krenemo, osigurao nam početni kapital kako bismo mogli isplaćivati plaće i strojeve, dao nam je prvi novac za materijal... Počeli smo raditi 1. rujna 2015. nas četvorica, a već na prvu godišnjicu postojanja tvrtke zaposlili smo još dva radnika, pa nakon tri-četiri mjeseca još dva, sve do njih ukupno 45, koliko ih je danas. Princip nam je uvijek bio isti – naučili bismo dvojicu raditi, a onda bismo za par mjeseci angažirali novu dvojicu zaposlenika.

prikolice | Autor : Damir Spehar/PIXSELL Foto: Damir Spehar/PIXSELL 18.09.2020., Slatina - U tvrtki Anka proizvode se superluksuzne prikolice za konje bogatasa iz cijeloga svijeta. Goran Sarabok, direktor tvrtke Anka. Photo:Damir Spehar/PIXSELL

Činili smo to kako oni koji već znaju raditi ne bi bili preopterećeni, jer kod nas se praktički sve radi ručno. Primjerice, stigao nam je kamion dužine šest metara, morali smo ga prerezati napola, odvojiti prednji kraj od kabine i stražnja četiri kotača gurnuti iza, produžiti šasiju za metar i pol, kako bismo dobili nadogradnju od 12 metara. To nisu jednostavni poslovi, ne može ih svatko raditi, tako da smo si sami obučavali radnu snagu – prepričava naš sugovornik.

Samo u prve dvije godine investirano je 15 milijuna kuna. Inače, iako zvuči naški, naziv poduzeća zapravo je akronim njemačkih riječki “anhänger”, što je u hrvatskom prijevodu prikolica, i “karosserie”, koju i ne treba posebno tumačiti. Slatinski je pogon jedinstven kod nas, takve proizvodnje nema drugdje u Hrvatskoj, samo nešto egzistira u Mađarskoj i postojala je prije u Njemačkoj, ali je ugašena jer nije bila konkurentna cijenom rada. Anka se, pak, u samo pet godina postojanja proširila na sva europska tržišta, a značajan posao odradila je, kao što smo već spomenuli, i za policiju u dalekom Dubaiju.

– Napravili smo im sedam velikih kamiona za prijevoz policajaca i policijskih konja. Svaki ima prostor za devet policajaca i devet konja – spuste se tri rampe i kroz svaku prolaze tri konja, koji su inače u posebnim pregradama, dok je u prednjem dijelu kamiona prostor za spavanje i dnevni boravak policajaca – opisuje Šarabok. A kako uopće izgleda posao zaposlenika tvrtke Anka?

Zoran Kragojević SUMNJAJU NA TROVANJE Ostali bez osam kobila i tri ždrebeta: 'Trpjeli su strašne bolove, ne znamo tko je kriv'

– Izravno iz tvornice MAN stižu nam kamioni, uglavnom su to Mercedesi. Imaju samo kabinu i donju šasiju, na kojoj su montirani kotači, i na tome mi napravimo kompletnu nadogradnju – od stambenog prostora do bravarije, struje, umjetne kože, namještaja, lakiranja, imamo zaokruženu proizvodnju – pojašnjava direktor Šarabok, koji je inače po struci instalater vode i plina.

Sličan posao današnjem radio je 13 godina u brodogradnji, na opremanju putničkih brodova. Najveća brzina kamiona je 100 kilometara na sat.

Mogu li ih voziti žene?

– Mogu, naravno! Baš smo ove godine proizveli četiri mala kamiona od sedam tona, koji se u Austriji i Njemačkoj mogu voziti i s vozačkom dozvolom B kategorije, što kod nas nije moguće. Imaju malu kuhinju, kupaonicu, dnevni boravak, prostor za spavanje i iza prostor za dva konja. Prilagodili smo ih ženama, a kako su novost, traženi su. Prodali smo četiri, a naručena su još dva – zadovoljan je Šarabok.

Napravili 80 vozila

U pet godina rada, iz njihova je pogona izišlo oko 80 različitih vozila. Uz trenutačni broj zaposlenih, mogu napraviti 20 kamiona godišnje, no to, naravno, nisu mogli kada su ih bila samo četvorica. – Kupci su nam biznismeni, vlasnici privatnih tvrtki u Austriji i Njemačkoj čije se obitelji bave konjima i konjičkim natjecanjima. Kamioni i prikolice idu na konjička natjecanja i obitelji u njima borave dva-tri dana – kaže. Jedini im je hrvatski kupac dosad bio Krešimir Ćorić, poljoprivrednik i ugostitelj iz Iloka, za kojega su izradili prikolicu.

Ergela Lipik u doba pandemije postala bogatija za deset ždrebadi, a očekuju još dvoje Stižu i prvi posjetitelji Lipička ergela u karanteni dobila još deset ždrebadi

– Nismo se nigdje ni reklamirali jer i ovako imamo puno posla. Neprestano se širimo, a jedva stižemo ispuniti sve narudžbe. Inače, mi se ne bavimo izravnom prodajom, nego radimo za desetak velikih autokuća u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Francuskoj i Italiji koje nalaze kupca i prodaju naša vozila. Rijetko prodajemo sami, ovako nam je jednostavnije – dodaje.

Cijene su poslovna tajna, ali Šarabok odmah kaže da su takva vozila skupa. Ipak, može se doznati kako na tržištu prikolica s namještajem stoji oko 21.000 eura, a bez namještaja približno 15.000, dok za luksuzne kamione treba izdvojiti između 180 i 270 tisuća eura. Iako ih je pojava koronavirusa proljetos uplašila, uspjeli su “plivati” bez većih potresa. Štoviše, narudžbi danas imaju čak i nešto više nego prije koronakrize. U skoroj budućnosti proširit će se na još jednu proizvodnu halu u Slatini.

Valentina Valjak
NEOPISIVA TUGA
Valentinu su pokopali u vjenčanici i s prstenom na ruci, dogodine bi bila doktor znanosti
Zaklada Novo Sutra
ONI MOGU SVE
Čudotvorna terapija pomoću konja odsad će biti moguća u svim vremenskim uvjetima
  • fmica:

    dajte jednu donirajte predsjedniku,pokopat će ga žena s onim zdravim sendvićima....

  • CrazyCehinjo:

    Izravno iz tvornice MAN stižu im kamioni. Uglavnom su to Mercedesi.....??? 🤔❓❓

  • vinkam:

    Tim četveronožnim i treba luksuz!