Državna ergela lipicanaca u Lipiku ovog je proljeća postala bogatija za deset ždrebadi, a tijekom lipnja očekuju još dvoje. Svi su sretno došli na svijet i danas sa svojim majkama uživaju na pašnjacima oko ergele.
Prinove pred posjetiteljima
U Lipiku su jedva dočekali da se vrata ergele nakon ograničenja zbog pandemije koronavirusa otvore kako bi posjetiteljima ponosno pokazali svoje prinove. Ždrebad se ovih dana ne odvaja od svojih majki. Maleni ih prepoznaju po mirisu i na svako njihovo rzanje odmah su uz njih. Od 2017. do 2019. godine u Lipiku se radi na obnovi matičnog stada i zato im je bitna ova nova generacija ždrebadi, jer predstavlja temelj nove ergele.
– Od početka izbijanja epidemije koronavirusa u Hrvatskoj i ulaska u karantenu naša je ergela bila zatvorena za sve posjetitelje i radili smo u posebnim uvjetima. Srećom, u tom razdoblju dogodilo se i nešto pozitivno, u jednom vrlo kratkom vremenu na svijet je došlo deset ždrebadi. Prvi turisti upravo su ih došli vidjeti i posjetiti. To je budućnost ove ergele – rekao je Damir Jakšić, upravitelj Državne ergele Lipik. Lipicanci se rađaju s tamnom dlakom, ali nakon dvije godine njihova dlaka počinje svijetliti dok u dobi od osam do 10 godina postali potpuno bijeli. U ergeli od 2017. godine rade na obnovi matičnog stada, a nova ždrebad je poput djece u vrtiću. Trče, igraju se, ali uvijek su u sjeni svojih majki.
– Majke znaju svoju ždrebad i rijetki su slučajevi da neka kobila prihvati tuđe ždrijebe, posebno ako mu je majka živa. Samo u iznimnim slučajevima, kada se nešto dogodi majci malenog, moguće je da će neka od kobila postati pomajka. Ždrebad se stalno drže uz svoje majke, a one ih stalno štite. Uvijek kad se približi stranac, majka se postavlja između ždrebeta i pridošlice – dodaje Jakšić.
Pasmina je nastala 1580. u Lipici, u tadašnjoj Habsburškoj Monarhiji (danas Slovenija). Lipičku ergelu osnovao je grof Izidor pl. Janković 1843. godine, a državna je od 1937., kada Uprava Savske banovine seli Državnu ergelu Stančić u Lipik i započinje s uzgojem. Ergela je postojala sve do 1956., kada je odlukom tadašnjih vlasti ugašena, a konji rasprodani. Jedan dio završio je u Lipici, a upravo tim konjima obnavlja se 1982. godine i djeluje sve do Domovinskog rata, kada su konji otuđeni i odvedeni u Srbiju. Bijelo biserje Slavonije vraćeno je 2017. godine.
– Povratak lipicanaca važan je podjednako kao i povratak svih građana Lipika nakon Domovinskog rata. Nakon svega što su prošli, od progona, ubijanja i izgladnjivanja pa nadalje, oni su se vratili u svoj grad. Nažalost, lipicanci se nisu vratili u svoje štale, koje su u međuvremenu privatizirane. Stoga s Vladom RH razgovaramo o gradnji nove ergele – rekao je lipički gradonačelnik Vinko Kasana.
Gradnja nove ergele
Gradnja nove lipičke ergele trebala bi započeti ove godine. To će nesumnjivo dati vjetar u leđa razvoju turizma i konjogojstva na ovom području. Projekt je dogovoren, a građevinska dozvola ishođena. Ministrica poljoprivrede Marija Vučković prilikom posjeta ergeli u veljači ove godine najavila je i potpisivanje ugovora, a budući da je završila i karantena, u Lipiku se nadaju da će i to biti uskoro. Državna ergela Lipik danas predstavlja živi spomenik Domovinskom ratu, povijesti i tradiciji uzgoja konja, a ujedno je i dom oko 90 predivnih lipicanaca.
– Cjelokupni razvojni program, za koji je Grad Lipik napravio cjelovitu projektno-tehničku dokumentaciju, vrijedan je gotovo 50 milijuna kuna s PDV-om. Prva faza koja se odnosi na ergelu Lipik je 14 milijuna kuna. Obveza je našeg ministarstva da za lipicance osigura sredstva i mi ćemo se za to potruditi, s obzirom na vrijednost ove prirodne kulturne baštine koja je i povijest Lipika i naše države – izjavila je tada ministrica.
