Kao da nedovoljno znamo častiti svoje svece i blaženike. Odnosno, kao da nam je stalo da se nekoga nominalno proglasi svetim ili blaženim, a kasnije se njegov lik i djelo, ma koliko bilo herojsko i krjeposno, sporadično spominje. Dobri primjeri su to likovi svetih kardinala Stepnica i Kuharića, jer je oko pokretanja kauze za Kuharićevu beatifikaciju uslijedilo opće oduševljenje, baš kao što vlada i opće ogorčenje zastojem Stepinčeve kanonizacije. Shvatljivo je i jedno i drugo, ali nedovoljno da bi se iz njihovih svetih primjera sustavno odašiljale poruke koje nisu dio samo njihova povijesnog životnog konteksta, nego prije svega primjeri i paralele za odgovore na današnje izazove.
Da, baš me ponekad iznenadi ta mržnja. Ali tim više podsjeti da smo na pravom putu.