Ivan Mijandrušić već je 19 godinu IDS-ov načelnik male istarske općine Gračišće koja ima oko 1400 stanovnika. No, medijsko zanimanje nije izazvao zbog tog dugog načelničkog staža, već zbog – svoje imovine.
Prema otkriću i pisanju današnjeg Jutarnjeg lista, Mijandrušić ima 34.980 kvadrata građevinskog zemljišta (vrijednosti 2,58 milijuna kuna), dvije kuće s okućnicama (1957 kvadrata i 1176 kvadrata, vrijedne dva i 1,5 milijuna kuna), gospodarski objekt (129 kvadrata, vrijedan 130 tisuća kuna), dvije garaže (76 kvadrata i 58 kvadrata, vrijedne 60 tisuća i 150 tisuća kuna), 23.244 kvadrata poljoprivrednog zemljišta (vrijednog oko 98.000 kuna, 96.300 kvadrata livada, šuma i oranica (procijenjene oko 768 tisuća kuna). Suvlasnik je i oko 19.200 kvadrata poljoprivrednog zemljišta i dviju kuća (vrijednosti oko 159 tisuća kuna). Nešto od toga je sam kupio, bilo vlastitim novcem, bilo onim od kredita (Karlovačke banke, u iznosu 205 tisuća eura na devet godina), a nešto je naslijedio. Načelnička mu je plaća oko 12.700 kuna, ali zarađuje i od iznajmljivanja kuće za odmor te od prodaje poljoprivrednih proizvoda sa svog OPG-a. Dobivao je Mijandrušić i poticaje Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razviju.
A onda ga je lani Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa kaznilo sa 7000 kuna jer u imovinskoj kartici nije uredno i precizno naveo svu svoju imovinu, kao ni promjene do kojih je s vremenom dolazilo. Nije to sve. Kažnjen je i zato što nije na vrijeme prijavio ni više puta dobivene poticaje za svoj OPG. Sankcije su ga sustigle i zato što je kao predsjednik Nadzornog odbora općinske tvrtke dobio božićnicu, dar u naravi i regres. To bi ukratko bilo to. A kada smo ga danas nazvali, tragom teksta kolega iz Jutarnjeg lista, i pitali zna li on uopće koliko svega toga ima u vlasništvu, zašto sve nije uredno i na vrijeme prijavio u imovinskoj kartici, zašto nije naveo i dobivene poticaje, što mu treba to mešetarenje sa zemljištem i smatra li nedoličnim da kao načelnik toliko radi na osobnom probitku, nije se dogodilo ono što se obično događa – da odbije razgovor s novinarima ili da je neljubazan, svadljiv, uvredljiv. Pozorno nas je saslušao i smireno odgovarao na svako pitanje.
– Više-manje zemljišta sam naslijedio od svojih roditelja. Pa što sam ih trebao nekome pokloniti samo zato što sam načelnik? Mislim da imam blizu 18 hektara zemlje, 10 sam naslijedio, a osam sam kupio. Najprije četiri, a onda kasnije dva puta po dva hektara. Imam dvije kuće, jednu u kojoj živim već 36 godina, a druga kuća je kuća sagrađena prije pet godina. To je kuća za odmor. Povjerenstvo me kaznilo jer u imovinskoj kartici nisam prijavio zemljišta u kojima sam suvlasnik. No, ispunjavajući tu prijavu napisao sam Povjerenstvu napomenu da za svaku česticu zemljišta, gdje se pojavljujem kao suvlasnik, nemam zapravo ni pojma kako sam postao suvlasnik. Vjerojatno je to neko naslijeđe od starine, no niti znam gdje su te čestice niti znam tko ih uživa niti se smatram ikakvim vlasnikom. Odnosno, na svu tu zemlju ne polažem nikakvo pravo. Sve sam to u toj napomeni naveo Povjerenstvu. No, onda sam ipak morao sve to navesti u imovinskoj kartici iako sam na samo jednoj parceli suvlasnik 50 posto zemlje, ali ne uživam ni tu polovicu. Negdje sam suvlasnik četvrtine, negdje šestine, a negdje ima čak 50 suvlasnika. Ipak, kada sam dobio rješenje Povjerenstva, otišao sam u Zemljišno-knjižni odjel i tražio da mi izbace svu zemlju gdje se pojavljuje moje ime i tada sam doznao da imam 61 parcelu gdje se navodim kao suvlasnik, a i ne znam gdje su te parcele. Eto, ispada da sam kažnjen za nešto za što i ne znam da je moje. A zapravo, i nije moje, ne znam gdje se to nalazi niti na bilo što od toga polažem ikakva prava – kazao je na početku našeg telefonskog razgovara Ivan Mijandrušić da bismo se onda dotaknuli i poticaja koje je u više navrata dobio, a nije ih prijavio.
– Da, to je bio razlog za drugu kaznu koju sam dobio. Bilo je ovako. U prosincu 2017. dobio sam, na ime OPG-a, poticaje za izgradnju kuće. Stoga sam nazvao Povjerenstvo pitajući trebam li to prijaviti. Rekoše mi u telefonskom razgovoru da ne moram. Zamolio sam ih da mi to potvrde i u pismenom obliku, na što su uzvratili da onda o tome i sam moram podnijeti pismeni zahtjev, što sam i učinio. Njihov odgovor, da ipak moram prijaviti i te poticaje, dobio sam tek u travnju 2018. I tri dana nakon tog njihova dopisa prijavio sam te poticaje. Znači, nisam ih prijavio u onoj godini kada sam dobio novac zato što nisam znao trebam li to učiniti ili ne, čekao sam odgovor Povjerenstva, a čim sam ga dobio postupio sam po njihovu naputku. Iskreno, nisam ni znao da svake godine moram prijavljivati promjene u imovinskoj kartici. Mislio sam, i tako sam i činio, da imovinsku karticu ispunjavam samo na početku i na kraju načelničkog mandata – uzvratio je dugogodišnji načelnik Gračišća.
A što kaže na optužbe da mešetari zemljištem te da za to koristi načelničku funkciju i utjecaj?
– Godinama se šire takve objede. Prijavljivalo me se svim nadležnim institucijama, raznim ministarstvima, DORH-u, inspekcijama... Nakon svih tih prijava dolazile su brojne inspekcije, ni ne znam koliko ih je bilo do sada, ali se na kraju uvijek pokazalo da je sve čisto. I nikada ni od koga nije izrečena nikakva sankcija niti službena optužba, osim ove tri koje dobih od Povjerenstva za neprecizno navođenje imovine, nepravovremeno navođenje poticaja i dobivanje božićnice, regresa i dara u naravi kao predsjednik Nadzornog odbora lokalnog komunalnog poduzeća, iako sam bio dobrovoljno na čelu tog NO-a i nisam za to dobivao ni kune. A moram reći, nisam jedini načelnik koji je tako dobio božićnicu, regres i taj dar. Dobivali su i drugi načelnici, ali oni nisu kažnjeni. Nisam ni znao da na to nisam imao pravo sve dok bivši ministar Arsen Bauk nije donio takvu uredbu. Nakon toga niti jedne lipe nije mi isplaćeno na ime božićnice ili regresa. A da sam se bavio kojekakvim malverzacijama, pa valjda bih već bio optužen za to i ne bih onda pet puta bio izabran za načelnika, i to tri puta na direktnom izboru u prvom krugu, i ne bih imao uvijek većinu u vijeću. I ne bih bio tri puta izabran za najuspješnijeg načelnika u našoj županiji – branio se Mijandrušić.
Na kraju, upitavši ga, što će mu tolika imovina, zašto je gomila, čemu potreba da je stalno povećava te ima li kraja toj njegovoj želji za osobnim probitkom, Mijandrušić je uzvratio:
– Nikada nisam radio na osobnom probitku. Imam troje djece i četvero unučadi, i sve radim za njih.
A bija je pompjer,noćni portir, va Pazinke Pazin. Pa je poša va IDS, i obogatia se.