Naslovnica Vijesti Hrvatska

Kina je već u EU, Hrvatska je među zadnjim stanicama

Što Hrvatska treba učiniti da ne iznevjeri obveze solidarnosti prema europskim partnerima, a da ipak apsorbira dobar dio ponuđenog kineskog kapitala
15. travnja 2019. u 18:12 6 komentara 522 prikaza
Li Keqiang i Andrej Plenković
Foto: REUTERS

Kinesko izaslanstvo izazvalo je euforiju u Hrvatskoj, kao da će ta velika zemlja preko noći pomladiti stara brodogradilišta, a po danu turistički oživiti samoga Broza koji im je za života pravio nemale ideološke probleme. Svi očekuju da će od velikog prometa biti i velike zarade. Kina je, međutim, stavila našu zemlju pred dvojbu koju možda nije ni očekivala: jesu li jače hrvatske obveze solidarnosti prema europskim saveznicima ili su preči nacionalni i državni interesi koje Hrvatska može ostvariti u suradnji s Kinom?

Ministar Horvat poslovni forum Horvat: Još četiri hrvatske tvrtke potpisale ugovore s Kinezima

Izloženi sumnjama

Nakon bogatih obećanja kineskoga premijera i njegove poslovne pratnje hrvatski su domaćini izloženi neugodnim sumnjama iz najjačih europskih metropola, najviše iz Berlina, da se ponašaju kao umiljato janje koje siše dvije majke: europski novac i kineske graditeljske (i druge) ambicije.

Hrvatska bi izdala sebe, ne samo Europu, kad bi se zatvarala. Pitanje granica suvereniteta između Unije i njezinih članica i dosad se različito tumačilo; radi (li) se o tome da se one ucrtaju da bi sve zemlje bile jednako suverene. Viktor Orbán na loš način – ili na krivim pitanjima – prisvaja više suvereniteta nego što pripada Mađarskoj ili drugoj državi. Zato je u permanentnom sukobu s velikim državama i s većinom drugih članica (i one s njim). Hrvatskoj ne treba taj tip sukoba oko vrijednosti na kojima se gradi Europa. Ali zašto bi pod svaku cijenu izbjegavala, ako treba i sukobe oko bitnih državnih interesa. A brži gospodarski razvoj za Hrvatsku je bitna, ili najbitnija stvar njezina uspjeha i afirmacije. Bijeg iz nerazvijenosti pitanje je svih hrvatskih pitanja. Ako Kina može pomoći Hrvatskoj da razvije svoje potencijale a da ne postavlja posebne uvjete, najmanje političke, može li to biti na štetu Europe? Sigurno nije na štetu Hrvatske koja nema dovoljno vlastitoga kapitala.

Pelješki most TJEDNI PREGLED - TONI IVANIŠEVIĆ Kinezi će nam izgraditi sve! Pruge, stadione, kumrovečku partijsku školu...

Kad je Njemačka prva ulazila na veliko kinesko tržište, podržavala je svoju proizvodnju i zaposlenost i pumpala svoju vanjskotrgovinsku bilancu: svi su pljeskali Angeli Merkel što je prva probila barijere jedne dugo zatvorene države. Njemački uspjeh bio je i europski uspjeh, bogata Njemačka pridonosi i bogatstvu Europe. I obrnuto, siromaštvo u svakoj članici čini i Uniju siromašnijom. Postoji Unija, kao milenijski zajednički projekt koji postupno zaživljava, i postoje države članice, koje se teško odlučuju idu li prema čvršćoj federaciji ili su dovoljne i labavije konfederalne veze. I s tim razlikama svaka zemlja ima i kaput i košulju; nije dokazano da ga svako jutro svi oblače jednakim redom. Treba li zbog toga Hrvatska postati problem Europe zato što je, sa zakašnjenjem, otkrila da i Kina može financirati njen bijeg iz nerazvijenosti. Od ulaska u Uniju Hrvatska je napravila stanoviti napredak u gospodarskome razvoju, koristeći europska sredstva; druge države iz iste skupine članica koje interesno gledaju prema Kini, pogotovo Poljska i Slovačka, napravile su veći skok jer su bolje koristile europsku solidarnost. Pokazuje se da europski fondovi nisu dovoljni ni za hrvatske potrebe ni za njenu ambiciju da se otrgne s dna europske ljestvice (ne)razvijenosti. Koliko su i hrvatske vlasti odgovorne što razvoj zemlje nije bio brži i uspješniji, za ovu je priliku drugo, ne i drugorazredno pitanje. Ali odluka da se s još 16 zemalja sličnoga položaja traže s Kinom nove tržišne mogućnosti suradnje sama po sebi ne može biti suspektna. Čak i kad Kina u Hrvatskoj gradi most europskim novcem.

Damir Knjaz Moćniji od SAD-a Znate li zašto Kinezi ulažu u Hrvatsku? Jedna stvar kod nas ih jako intrigira

S budućeg Pelješkog mosta ne može u vodu pasti europska solidarnost niti će s nekoliko perspektivnih sporazuma, ako se i realiziraju, Hrvatska postati trojanski konj u trbuhu Unije. U odnosu na Kinu, Hrvatska je za sve samo kap u moru. Bilo je slučajeva da kap prelije čašu, ali se to rijetko događa u visokoj politici i u velikoj trgovini: koliko se zna, Hrvatska je (pre)skrupulozno poštovala svoje savezničke obveze. Ali i zato se njezinim prugama prometuje puževim korakom, njezine luke zjape poluprazne, brodogradilišta su istrošena. Nije sigurno da nije „prošo voz“ i da se Hrvatska ne otvara prekasno za Kinu. Hrvatsku euforija zahvaća s istom lakoćom kao i depresija. Što god se, na kraju, ostvari od velikih obećanja o bumu u hrvatsko-kineskim odnosima, možda to bude veliki korak za Hrvatsku, da napokon sagradi moderne pruge, da spasi stara brodogradilišta, da izgradi nove stadione; za Kinu će to biti jedan od simboličnih koraka prema Europi, a za preplašenu Europu prenapuhana briga; Kina više ne izvozi ideologiju.

U okviru europskih normi

Prijeti li Hrvatskoj druga opasnost, kao što sugeriraju iz europskih metropola kad u kineskome novcu gledaju „strojeve za širenje moći Kine“? A koji je novac politički bezbojan u globaliziranome svijetu! Što Hrvatska treba (u)činiti da ne iznevjeri obveze solidarnosti prema europskim partnerima, a da apsorbira dio kineskoga kapitala s kojim bi Kina ušla u neke hrvatske strateške projekte. Da ne iskače iz europskih normi. Hrvatska sama nije imala novca, bogme ni hrabrosti, možda ni mudrosti, kad je odbijala olako i kineske i korejske planove da u Rijeci naprave „svoju luku“ i da je povežu s Europom. Pošto je Koper potisnuo Rijeku, a Trst bi, s kineskim novcem, mogao potisnuti Koper, Hrvatskoj se jedino postavlja Krležino pitanje: je li „prošo voz“? Da je, primjerice, pruga Rijeka – Zagreb bila od strateškog interesa za Europu, već bi je netko modernizirao prije Kineza, ako će to i oni učiniti. Ako to budu radili Kinezi, tko može reći da je Hrvatska sve trebala ostaviti po starom, da se Kina ne „iskrcava“ u Europi. Pa Kina je već stigla u Europu; Hrvatska je među posljednjim stanicama.

Kinesko i kumrovečko izaslanstvo ispred rodne kuće Josipa Broza Tita i Političke škole u Kumrovcu Kumrovec Kineska investitorica: Spremna sam pomoći u razvoju Zagorja, Tito je dobar brend

Nije sva Europa složna ni oko toga kojim će sve tokovima dolaziti ruski plin. I nikome zbog toga ne pada kruna s glave. Zašto bi se koplja morala slamati na Hrvatskoj ako nerazvijena zemlja nalazi partnera s kojim će nadoknaditi svoja strateška zaostajanja, ne samo u prometu. Put iz Rijeke do Zagreba ionako je uvijek vodio prema Europi. Vodit će i ubuduće, tko god gradio brzu prugu. Hrvatska je, jednostavno, u Europi; moraju toga biti svjesnije i Hrvatska i Europa.

Spin City car sharing
Pokretanje posla
Pet stvari koje morate znati prije pokretanja biznisa

A1 izdvaja za Vas

  • Avatar mars3486
    mars3486:

    Što se tiče Kineza - valjda će se nešto naučiti na dužničkom ropstvu zemalja u koje ulazi Kina. Nadam se. Ili se misli da su Kinezi glupi filantropi koki ulaze bez računice u poslovne pothvate??

  • etizop12:

    odličan članak ali premalo se osvrće na njemačko licemjerje najbolji primjer je bio južni tok gdje su stopirali gradnju u svim južnim državama kroz koje je trebao proći a na kraju se i saznalo zašto - jer su potpisali ugovor ... prikaži još! za sjeverni tok gdje je njemačka jedini opskrbljivač ruskim plinom za cijelu Europu.... a takvih tema ima koliko hoćeš samo ih se u hrvatskoj nitko ne usudi izvući i natrljati svabama nos

  • Mama:

    Dugo neproćitah ovako dobar članak u VL,pustite Plenkija da radi posao,najbolji politicar mozda i uopce u HR,kazem vam ja koji nikada nisam glasao za HDZ