U rujnu je na raspravi na kojoj su trebale biti iznesene završne riječi, otkazao punomoć branitelju. Što je značilo da se rasprava prekida dok on sam ne izabere novog. Ili mu ga sud ne postavi po službenoj dužnosti. Onda je pušten iz Remetinca jer mu je istekao maksimalni istražni zatvor u kojem je bio od rujna 2022. kada je uhićen. Pa je u srijedu po prvi i ispostavilo se i zadnji put na raspravu na zagrebački Županijski sud došao sa slobode. Jer na toj raspravi vijeće zagrebačkog Županijskog suda, Damira Keleminčića (66), optuženog da je 2011. ubio svoju susjedu Slavojku Senišin (76) kako bi se domogao njezinog stana te nakon toga njezino tijelo bacio u bunar u kojem je i nađeno u rujnu 2022., nepravomoćno je osudilo na 35 godina zatvora. Oduzima mu se i imovinska korist, nekretnina u Dinarskoj radi koje je, prema presudi, usmrtio susjedu Slavojku Senišin. U roku od 15 dana od pravomoćnosti presude treba predati stan Republici Hrvatskoj koja će biti upisana na nekretninu do okončanja ostavinske rasprave oštećenika. Mora platiti i 10.283 eura različitih sudskih troškova. Kada mu je kazna izrečena, u sudnicu su ušla dvojica pravosudnih policajaca kako bi mu na ruke stavili lisice i vratili ga u ćeliju.
Tužiteljstvo je Keleminčića teretilo za odiozan zločin, odnosno teško ubojstvo iz koristoljublja jer je prema optužnici Keleminčić ubio svoju susjedu Slavojku Senišin (76). Prema optužnici, odiozno djelo počinio je između rujna i 5. studenog 2011. Bio je susjed Slavojke Senišin te je, tvrdi tužiteljstvo, želio ući u posjed stana koji je bio u njezinom vlasništvu te vlasništvu njezina sina. Riječ je o stanu velikom 72 metra kvadratna, a Keleminčić se tereti da je iskoristio činjenicu što je žrtva živjela sama i što mu nije mogla pružiti otpor. Prišao joj je s leđa, zadavio je žicom, koju joj je dvostruko omotao oko žrtvina vrata. Zatim je vukao i stezao krajeve žice dok je nije udavio, nakon čega joj je zapešća vezao selotejpom, a njezinom mrtvo tijelo zamotao u tepih i prevezao u Prečno. Tamo je imao vikendicu s dvorištem i gospodarskim objektima. Tijelo je bacio u bunar, a bunar zatrpao građevinskim materijalom, ciglom, dijelovima betona... Naknadno je površinsko okno bunara premjestio ispred kuće, kao bi prikrio mjesto gdje je bacio tijelo.
Keleminčić je ispravno smatrao da će biti prijavljen nestanak Slavojke Senišin, a prijavio ga je njezin sin 5. studenog 2011. Kako potraga za njom nije urodila plodom, Keleminčić je strpljivo čekao da prođe zakonski rok od pet godina od nečijeg nestanka za proglašenje te osobe mrtvom. Potom je 20. rujna 2016. na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnio zahtjev za promjenom upisa nekretnine. Sa sobom je imao ugovor u kojem sebe neistinito naveo kao kupca stana Slavojke Senišin. U ugovoru koji nikada nije sklopljen pisalo je da je kupoprodaja stana obavljena 7. lipnja 2005., a čak je bio ovjeren i kod javnog bilježnika. Keleminčić je bio čak toliko bezobziran, smatra tužiteljstvo, da požuruje uknjižbu, koja je i provedena 16. siječnja 2017., nakon čega je on provalio u stan, promijenio bravu i u njega uselio svog sina. A sin je u njemu živo dok nije otkriveno što mu je otac, kako ga se optužnicom tereti, učinio.
Tijelo žrtve nađeno je u rujnu 2022. u spomenutom bunaru na dubini od sedam metara i identificirano je preko DNK. Ruke su joj bile vezane na leđima samoljepljivom trakom, oko glave joj je više puta bila omotana PVC vrećica, dok joj je oko vrata bila omotana plastificirana žica dugačka 175 centimetara. Prije no što je uhićen, policija ga je tajno pratila i prisluškivala, pa je tako snimljeno kako u rujnu 2022. zove razne ljude i govori im što se događa dok su psi za detekciju mrtvih tijela njuškali po njegovom imanju u Prečnom
Keleminčić je početkom rujna iznio obranu u kojoj je nijekao krivnju, a naknadno je sudu dostavio dokumentaciju, koja je po njemu dokazivala da nije ubio susjedu jer je u vrijeme ubojstva bio na brodu u Crnoj Gori. No sud mu očito nije povjerovao. Tijekom suđenja saslušano je 50 svjedoka, provedeno je šest vještačenja i preslušani su tajno snimljeni razgovori, a iz tih dokaza sudsko je vijeće zaključilo da je Keleminčić susjedu udavio žicom te njezino tijelo zakopao na sedam metara dubine u bunar na svome imanju i onda sve to zatrpao građevinskim materijalom i potom premjestio okno bunara i posadio cvijeće. Potom je, smatra sud, pet godina od njezinog nestanka, krenuo u realizaciju svog plana da se preko krivotvorenog kupoprodajnog ugovora dokopa njezina stana.
- Optuženik tvrdi da je žrtva ugovor potpisala, a grafološko vještačenje je pokazalo da nije. Tvrdio je i da nije imao pojma da je žrtva u bunaru na njegovu imanju te da je bio u silnom šoku kada su policajci iskopali tijelo, ali ga demantiraju snimke telefonskih razgovora u kojima sinu i ocu najavljuje da će policija pronaći tijelo. Govori ključne riječi. Upravo zato što je znao da je unutra tijelo. Zašto je znao? Jer ga je sam zakopao. Optuženik nije krio da je imao ambicije za stjecanje te nekretnine. Imao je vremenski i prostorni okvir za počinjenje kaznenog djela između 24. listopada i 5. studenog – rekla je obrazlažući nepravomoćne presude sutkinja.
Kazala je i da nema govora da je Keleminčić bio na brodu, što je tvrdio nakon što je dostavio dokumentaciju, koja je po njemu, to dokazivala. Olakotnim je Keleminčiću cijenjena neosuđivanost i zdravstvene tegobe. Otegotnim mu je cijenjen maksimalni stupanj krivnje i način počinjenja djela.
- Kada je utvrđen nestanak žrtve, u stanu nije bilo nikakvih tragova što znači da je usmrćenje dugo i pomno planirao, pa je kazneno djelo posljedica do detalja razrađenog plana. I sve to samo kako bi se domogao susjedine imovine. Brutalnost i okrutnost se ogledaju u činjenici da je žrtvu davio, da joj je ruke i noge na leđima vezao trakom, a tijelo u fetusnom položaju zamotao tepihe te joj na glavu i noge navukao vrećice koje je oblijepio trakom. Surova zločinačka upornost zamjetna je u svim radnjama od planiranja do pripreme i kompleksnog poduzimanja ostalih radnji pa i prilikom prikrivanja jer tijelo žrtve baca u bunar na sedam metara i zatrpava šutom. Upornost skrivanja 11 godina i tajenja mjesta gdje se nalazi tijelo žrtve daje posebnu odioznost tim više što je često boravio na tom mjestu, organizirao proslave i druženja, dok oštećenik nije znao sve te godine gdje mu je majka – kazala je u obrazloženju presude sutkinja.
Osvrnula se, potom, i na odnos osumnjičenog i žrtve. On žrtvu u razgovoru sa sugovornicima pogrdno naziva babom, pri čemu smatra sud, ne mari za posljedice. - Optuženikov odnos prema kaznenom djelo najzornije ilustriraju telefonski razgovori. Dok traje iskapanje tijela bagerima, sugovornicima najavljuje pronalazak tijela i ležerno ćaska o hrani i neplaćenim računima za mobitel. Nevjerojatna je tolika gramzivost za nekretninom pored sređene materijalne situacije - kazala je sutkinja, napomenuvši i da protok vremena u ovom slučaju nije utjecao na visinu izrečene kazne.
Otvori KEKS Pay
Zavadlav ubio tri kriminalca, dilera dobio isto kao i ovaj !?!!