Hrvatskim se političarima ovih tjedana otvorila sjajna prilika da bez uložene lipe uvećaju popularnost. Bilo je dovoljno pokazati prstom na Talijane i Slovence, pa reći "gledajte što nam rade", podmeću Hrvatskoj, ugrožavaju je i žele joj naštetiti. Zbog Mesićeve reakcije na govor talijanskog predsjednika Napolitana uz talijanski Dan sjećanja na žrtve u fojbama, kao da se na noge digla cijela Italija.
Glas podižu članovi vlade lijevog centra na čelu s Prodijem, koji na Mesićeve riječe reagira čak iz Indije. Iz Ljubljane pak jedna protestna nota sustiže drugu, a u percepciji hrvatske javnosti od toga je vrlo lako složiti mozaik gotovo pa općeg neprijateljskog okruženja iz susjedstva.
Devet mjeseci prije izbora, to se ovdje moglo iskoristiti kao vrlo praktična platformica za homogeniziranje svega od centra do krajnje desnice, uz nekoliko prikladnih parola predstaviti se štitom nacionalnih interesa, i dalje prekriženih ruku pratiti rast stranačke popularnosti. Hvala domaćim političarima što to nisu učinili, a imali su krasnu priliku.
Ne možeš doduše staviti ruku u vatru da to netko neće učiniti sutra, ali od 2000. godine naovamo, hrvatska politika nije politika zaoštravanja odnosa sa susjedima, nego obratno i baš prema zlatnom pravilu o ulozi malih zemalja u globalno političkoj utakmici brinuti se za vlastiti prosperitet i za mir sa susjedima... Aktualna vlada čvrsto se drži toga korisnog načela, pa se i u najnovijoj polemici Napolitano-Mesić držala po strani dok je god išlo, a onda reagirala na jedini logičan način. Povijest treba prepustiti mješovitoj povijesnoj komisiji, Hrvatska se drži sporazuma s Italijom preuzetih od SFRJ, što očekuje i od druge strane, a na podlozi toga stalo joj je do dobrih međudržavnih odnosa.
U Vladinim je krugovima navodno bilo mišljenja da Mesić nije uopće trebao reagirati na talijanske provokacije. Jer da nisu naišle na otpor, rasplinule bi se same od sebe. Čak ako je to točno, Banski dvori nisu tome dodali još jednu, svoju grešku, pa recimo reagirali kontra Mesića, nego je njihov eventualno drukčiji stav prešućen, a u prvoj javnoj reakciji potpuno usklađen s Mesićevim stavom o tome da se Osimski sporazumi ne mogu revidirati.
S druge strane, netko je iz Hrvatske trebao reagirati na javni govor vrhovnog talijanskog političara o "slavenskoj krvoločnoj mržnji i aneksionizmu", a Mesiću je kao šefu države dopušteno i ono što premijeru kao glavnom operativcu nije. Ministrica vanjskih poslova Kolinda Grabar-Kitarović polomila se u televizijskoj emisiji Otvoreno da bi javnosti prenijela poruku kako je i talijanskoj strani stalo da taj incident ne našteti ukupnoj suradnji. Možda je u ovom trenutku svaka takva poruka unaprijed lišena uvjerljivosti, ali dugoročno je neizmjerno korisnija nego podgrijavanje sukoba. Ministrica se izložila za dobru stvar, iako joj trenutačno zbog toga neće aplaudirati.
Gdje bi Hrvatska bila za godinu ili dvije da se ugleda na zapadne susjede i počne svoje unutarnje probleme izvoziti preko, recimo, istočnih granica? Talijanska vlada lijevog centra miri se s talijanskom desnicom relativizirajući fašističke zločine i vrijeđajući slavenske susjede. Janšina vlada tolerira radikalno desnim koalicijskim partnerima napade na Hrvatsku da bi se sama održala na vlasti. Javnost tih država godinama je izložena radikalnoj retorici svojih političara koji s vremenom i sami postaju taoci svojih riječi ili svojega oportunizma. Hrvatski političari srećom nas ne vraćaju u takav zatvoreni krug u kojemu smo jednom već bili. Iako im štošta zamjeramo, za to kapa dolje.
Otvori KEKS Pay
