Zagreb, siječanj 1991. Hitni sastanak najužeg vrha stranke sazvao je Ivica Račan, lider SKH-SDP-a. Na sastanku je 4 ili 5 najbližih suradnika, među njima je i potpredsjednik prof. Zdravko Tomac. Situacija u državi je dramatična, a opasnost od državnog vojnog vrha JNA u suradnji s velikosrpskim liderom Slobodanom Miloševićem “osjećala” se u zraku.
– Mi moramo pružiti otpor, ako treba, opet ćemo u šumu, spremat ćemo se za ilegalnu borbu – kazao je Račan na sastanku. Odlučeno da se zakupi jedan stan u Zagrebu, koji će služiti za mjesto održavanja ilegalnih sjednica vodstva, a razgovarano je i o organiziranju ilegalne borbe u zemlji, kao i o upućivanju predstavnika u inozemstvo, odakle bi se također organizirala ilegala. – Ali za sve to treba nam novac, treba ilegalu financirati – kazao je Tomac Račanu. – Ne brini se, imamo mi partijsko zlato – odgovara mu Račan.
Naslijedio od Stojčevića
Ova senzacionalna priča naći će se u novoj knjizi Z. Tomca “Memoari dvostrukog obraćenika”, koju će tiskati krajem godine, a najavni tekst Tomac objavljuje u zadarskom “Hrvatskom listu”. – Činjenica je da su komunističke stranke svugdje, pa tako i u republikama bivše Jugoslavije, imale tzv. partijsko zlato, čuvano za događaje u kojima bi morale napustiti vlast i organizirati ilegalnu borbu – kaže Tomac.
Za Večernji potvrđuje da je i hrvatsko partijsko vodstvo posjedovalo to zlato, kao što mu je to ‘91. otkrio Račan. Tomac kaže da je to zlato Račan naslijedio od prethodnog lidera SKH Stanka Stojčevića. Tada im Račan otkriva kako je iz trezora već izvadio zlato te će njime osigurati organiziranje ilegalnog otpora u Hrvatskoj i u inozemstvu.
– Bio sam žestoki Račanov kritičar jer SDP nije glasao za proglašenje nezavisnosti RH, no zato, radi ravnoteže, imam obvezu javnosti otkriti da je Račan bio spreman potrošiti partijsko zlato u domoljubne svrhe i obranu Hrvatske – kaže Tomac. Potvrđuje da su imali informacije o pripremanju državno-vojnog udara, koji bi počistio ne samo Franju Tuđmana i njegovo vodstvo nego i Račanove socijaldemokrate, sve po planu vrha JNA okupljenog u stranci SK-Pokret za Jugoslaviju.
Borba i protiv “kvislinga”
Kaže da je državni udar trebalo prvobitno izvesti u vrijeme održavanja XIV. izvanrednog kongresa SKJ. Hrvatski i slovenski SK bio se dogovorio unaprijed da će otići s kongresa ako se Milošević nametne, a to se i dogodilo. Državni je udar tada odgođen, a vojni vrh krenuo je “proizvesti” argumente, poput špijunskog filma o Martinu Špegelju, s konstruiranom pričom o uputama hrvatskim policajcima kako treba ubijati obitelji oficira JNA. F. Tuđman odlazi na sastanak u Beogradu, prijeti mu opasnost da ga i uhapse, a Račan u Zagrebu organizira dogovor o ilegalnoj borbi. Tomac potvrđuje da je dogovarano pružanje oružanog otpora i JNA i eventualnoj “kvislinškoj vladi RH” koju bi postavili iz Beograda. A partijsko zlato? To ostaje i dalje tajnom.
– U tim uvjetima nisam pitao otkud to zlato, koliko vrijedi... Do državnog udara nije došlo, nismo se koristili zlatom, ono je vjerojatno vraćeno u trezor... Nikada poslije Račan nije više spominjao to zlato, niti sam ga pitao – kaže Tomac. Dugogodišnji poslovni direktor SDP-a Josip Leko kaže kako je ove Tomčeve navode “bolje ne komentirati, ali svakako ću kupiti njegovu knjigu”.
Tomac govori istinu ali to nije ništa novo. Zna se da nema večih lopova od komunjara, pa su tako popalili i ovo zlato. Pa kad je komunjara znala ikad išta osim ukrasti, ljenčariti, zaduživati se, ubijati metkom u zatiljak ii bacati u jame? Što komunjare znaju osim toga? Treba vidjeti koliko im je to zlato pomoglo da se popnu na vlast 2000. godine, kad us uništili ovu državu s nekoliko veleizdajničkih poteza od kojih je najvažnija ona deklaracijakojom sopuštaju da Savo Štrbac piše optužnicu za Oluju, te koliko im je to zlato pomoglo da sad dođu na vlast i da popnu svog čovjek na Pantovčak. Ovo s Josipovićem je posebno zanimljivo, budući se on razišao s Račanom 1994. jer je Josipović mislio da treba pomoći MIloševiću a Račan da treba pomoći Tuđmanu.