Rat u Ukrajini već se dugo naziva "ratom dronova", no stručnjaci upozoravaju da posljedice njihove masovne uporabe neće završiti prestankom borbi. Tisuće kilometara optičkih kabela kojima se upravlja bespilotnim letjelicama ostaju razasute po šumama, poljima i naseljima uz bojišnicu, stvarajući dosad nezabilježenu ekološku prijetnju. Osim što predstavljaju smrtonosne zamke za životinje, znanstvenici strahuju da bi raspadanjem mogli trajno zagaditi tlo i vodu. Kako piše ruski neovisni portal Meduza, pogranična područja Ukrajine danas su prekrivena gotovo nevidljivom mrežom optičkih vlakana koja su ostala iza FPV dronova. Riječ je o tehnologiji koja je posljednjih godina potpuno promijenila način ratovanja, ali je istodobno otvorila i novo pitanje - kako sanirati okoliš nakon završetka sukoba.
Jedan od najupečatljivijih primjera je Serebrjanska šuma na granici Luganske i Donjecke oblasti. Nekada poznata kao "pluća Donbasa", danas je spaljeni krajolik prepun rovova, kratera i uništenog drveća. Između pougljenjenih stabala vise tisuće srebrnastih niti optičkih kabela koje se pružaju kroz krošnje, grmlje i travu poput goleme paukove mreže. Ukrajinski vojnici 63. brigade još su prošle godine objavili snimke tog područja, upozorivši da je gotovo cijela šuma prekrivena ostacima dronova. - Zamislite samo koliko ih je ovdje letjelo. I kako će ovaj krajolik izgledati nakon rata - napisali su uz objavljene fotografije.
Slične prizore opisuju i ruski vojnici, navodeći kako današnje bojište izgleda poput džungle u kojoj umjesto lijana vise kabeli, a umjesto pjeva ptica čuje se neprestano zujanje bespilotnih letjelica. Kako navodi Meduza, optički upravljani dronovi postali su jedno od najvažnijih oružja na obje strane bojišnice. Za razliku od klasičnih bespilotnih letjelica koje koriste radio-vezu, ovi su povezani tankim optičkim kabelom koji ih čini gotovo otpornima na elektroničko ometanje. Sve dok je vlakno neoštećeno, operater može upravljati dronom i primati videosignal bez prekida.
Ukrajinski ekolog Oleksij Vasiliuk, član neovisne Radne skupine za ekološke posljedice rata u Ukrajini (UWEC), upozorava da je riječ o tehnologiji koja se razvila nevjerojatnom brzinom. - Prije nekoliko godina ovoga nije bilo. Razvoj je bio iznimno brz, a danas je teško zamisliti koliko je tisuća jednokratnih dronova potrebno lansirati da bi krajolik izgledao kao da ga je obavila golema paukova mreža - rekao je.
Prema procjenama britanske Organizacije za istraživanje sukoba i okoliša, samo je Rusiji tijekom 2025. godine bilo potrebno najmanje šest milijuna kilometara optičkih vlakana za nastavak ratnih operacija. Istodobno je i Ukrajina višestruko povećala proizvodnju dronova, pa obje strane danas koriste milijune bespilotnih letjelica godišnje. Posljedice takve proizvodnje već su vidljive na terenu. Ukrajinski istraživači Ljudmila i Oleksij Antipenko procjenjuju da se tijekom 2024. i 2025. godine na području bojišnice nakupilo više od 13.000 tona otpada od optičkih vlakana. Drugi modeli procjene govore o oko 4.000 tona, no stručnjaci ističu da je zbog ratnih uvjeta gotovo nemoguće precizno izmjeriti stvarne količine.
Najveći problem predstavlja činjenica da su optička vlakna izrađena od polimera koji se razgrađuju iznimno sporo. Njihov glavni sastojak, polimetilmetakrilat, može ostati u okolišu između 400 i 1.200 godina, dok se fluoropolimeri iz skupine PFAS, poznati kao "vječne kemikalije", u prirodi zadržavaju tisućama pa čak i milijunima godina.
Ako se kabeli uklone prije nego što se raspadnu na mikroplastiku, šteta bi se još mogla ublažiti. No jednom kada se raspadnu na mikroskopske čestice, njihovo uklanjanje više neće biti moguće. - To je paradoksalan zagađivač. Ako ga uspijemo prikupiti odmah nakon završetka rata, posljedice će biti znatno manje. Ali kada se jednom raspadne, praktički više nema načina da ga uklonimo iz okoliša - upozorava Vasiliuk.
Mikroplastika se potom širi vjetrom i vodom, ulazi u organizme kukaca, riba, ptica i drugih životinja, a zatim kroz hranidbeni lanac može dospjeti i do ljudi. Na bojišnici su posljedice već vidljive. Ukrajinski vojnici pronašli su gnijezda ptica isprepletena optičkim vlaknima, dok su tijekom ove i prošle godine spasili sovu i jastreba koji su ostali visjeti zapleteni u gotovo nevidljive niti između stabala.
Osim samih kabela, dodatnu prijetnju predstavljaju litijske baterije koje ostaju nakon eksplozija dronova. One u okoliš ispuštaju litij, bakar, kobalt, mangan, nikal i druge metale čiji će se dugoročni učinci tek istraživati. Ekolozi upozoravaju da bi zbog promjena u tlu mogle stradati i vrste ključne za plodnost zemljišta, poput glista, dok bi mikroplastika mogla smanjiti sposobnost tla da zadržava vlagu. Dio stručnjaka smatra da će utjecaj na poljoprivredu biti ograničen, no drugi upozoravaju da je još prerano za takve zaključke jer se optička vlakna zasad tek počinju raspadati.
Ipak, najveći izazov za obnovu istočne Ukrajine i dalje ostaju milijuni mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava. Prema nekim procjenama koje prenosi Meduza, razminiranje cijele zemlje moglo bi trajati desetljećima, pa čak i stoljećima, zbog čega će velik dio područja ostati nedostupan za bilo kakvo sustavno čišćenje. Zanimljivo je da su na problem upozorili i pojedini ruski dužnosnici. Zamjenik predsjednika zakonodavne skupštine Nižnjenovgorodske oblasti Vladislav Atmahov još je prošle godine izjavio kako će optička vlakna otežati obnovu okupiranih područja te da je potrebno razviti sustav njihova prikupljanja i recikliranja. Međutim, konkretne mjere za sada nisu predstavljene.
Otvori KEKS Pay
čišćenje će platiti oni koji su braću zavadili