Umjesto da njegujemo vrijednosti teško stečene demokracije, za koju su mnogi Hrvati morali i krv proliti, sve se češće suočavamo s različitim oblicima netolerancije i javnim istupima svojstvenima represivnim, a ne demokratskim društvima. Kako drukčije nazvati pozive na zabranu javnih nastupa Marku Perkoviću Thompsonu, u čemu su se ovih dana posebno istaknuli lijevi politički aktivist Zoran Pusić i glazbenica Mirela Priselac Remi, koji u Thompsonu ne vide jednoga od najpopularnijih hrvatskih glazbenika, nego ideološkoga neprijatelja kojemu bi oduzeli pravo na slobodu (umjetničkog) izražavanja. Pritom je indikativno to da se oboje smatraju autoritetima za javni moral, osobama koje određuju što se u javnosti može govoriti, pjevati i slušati. Baš kao što su nekad, u komunističkom režimu, činili državni cenzori zabranjujući knjige, filmove, pjesme, novine, sve ono što je imalo „neprijateljski“ sadržaj i što bi moglo „uznemiriti“ narod.
No, u kategoriju nedemokratskih postupaka može se svrstati i odluka imotskoga Radija NU da zbog postupka Mirele Priselac iz svoga glazbenog programa izbaci repertoar grupe Elemental. Iako tvrdi da zagovara glazbenu slobodu izbora, a ne cenzuru i ideološke podjele, uredništvo Radija NU učinilo je posve suprotno – uvelo je cenzuru i potaknulo ideološke podjele. Što je neprihvatljiv postupak koji ne može opravdati ni to što ga je izazvala nesnošljivost vokalistice grupe Elemental. Jednako je neprihvatljiva i zabrana povjesničaru Hrvoju Klasiću da nastupi na promociji jedne knjige u Vodicama, koja je vjerojatno motivirana i njegovim izrazito negativnim stavovima o Thompsonu i publici koja sluša njegove pjesme. Dodamo li svemu tome i „demokratski“ obol nekih političara – primjerice, liberal Ivica Puljak zagovara zabranu HDZ-a, a liberalka Dalija Orešković uklonila bi „klečavce s naših trgova“ i zabranila takva okupljanja – lako je zaključiti kako se naše društvo još nije oslobodilo mentaliteta represivnog komunističkog sustava. Da jest, ne bismo svako malo svjedočili idejama o zabranama niti bi glazbenici bili podvrgnuti cenzuri.
Umjesto da zagovaraju slobodu govora (dakako, slobodu koja nije govor mržnje) i dijalog s neistomišljenicima, umjesto da promiču ravnopravnost i štite različitost, jer demokracija podrazumijeva baš to, kojekakvi dušobrižnici i propovjednici javnoga morala ušutkuju one s kojima se ne slažu, svoju isključivost prikazuju kao demokratičnost, svoju ideologiju i svoje vrijednosti nameću kao temelj moralnoga poretka... A zapravo nas vraćaju u jednoumlje.
GALERIJA Evo kako je izgledao zagrebački Trg nakon dočeka rukometaša
Niti Puljak ni Dalija Oreškovic nisu nikakvi liberali. Oni su obični lijevi populisti.