Subota 9. travnja
USTAŠKA OBILJEŽJA SILNO SU UMNOŽENA U ZELENO-LIJEVOM POGLEDU
Sandra Benčić iz zeleno-lijevog bloka u povodu obilježavanja žrtava Bleiburga i Križnog puta kaže kako je "Austrija prepoznala da se ne radi o komemoraciji nego o skupu na kojem vrlo često dominiraju fašistička, odnosno, ustaška obilježja u hrvatskom slučaju". Pa dodaje: "To je njima neprihvatljivo, a trebalo bi biti neprihvatljivo i Republici Hrvatskoj".
Međutim, njezina je slika o skupovima u Bleiburgu jednostavno netočna. Ako među tisućama ljudi dva-tri "junaka" nose ustaška obilježja, ne znači da "dominiraju", dapače, ne zamjećuju se i ne bi se ni vidjela da nema medijske radoznalosti, uglavnom zlonamjerne. Tamo se žale i časte žrtve razoružanih hvatskih vojnika i civila koje su Britanci, od kojih su tražili zaštitu, predali partizanskim osvetnicima koji su ih brutalno smicali.
Jednom sam u Bleiburgu uza stazu što vodi do spomenika vidio ženu kako kleči i rida, očito žali nekoga iz rodbine. Nije tamo došla da slavi zločince nego da se "nađe" sa svojim najmilijim, da tijelom i dušom dodirne mjesto i ostavi suze gdje mu je oduzet život bez suđenja, a možda je bio posve nedužan, kakvih je ubijenih u Bleiburgu i na križnim putevima bilo na desetke tisuća.
Nedjelja 10. travnja
KAKO SE ZA NAPAD NA UKRAJINU 'OBRAZUJE' PUTIN
Vladimir Putin obožava neke ruske autore, pogotovo Ivana Iljina i Nikolaja Berdjajeva. Prema Iljinu, "nacionalsocijalizam, fašizam i bijeli ruski monarhizam duhovno su bliski pokreti te slave domoljublje, osjećaj časti, dragovoljnu žrtvu za dobro domovine". Malo je neshvatljivo što Putin slavi Iljina koji veliča nacionalsocijalističko domoljublje dok istodobno zahtijeva denacifikaciju Ukrajine, ali ono što čini nije s Iljinom u opreci. Slavni Berdjajev pisao je:
"Ruski narod je, više od svega, narod krajnosti; on je spoj suprotnosti. Može vas očarati i razočarati, od njega se uvijek možemo nadati nečem neočekivanom. On je više no drugi narodi sposoban probuditi veliku ljubav i veliku mržnju. To je narod koji izaziva nemir kod naroda Zapada".
Ako je, dakle, Hitler imao svoje povijesne uzore i učitelje Nietzschea i Wagnera, Putin ga i u tome oponaša, divi se Iljinu i Berdjajevu, a upotrebljava i Čajkovskog koji mu je, kao gay kojeg, kaže, rado sluša, dokaz da njegova politika ne isključuje homoseksualce. Diktatori i zločinci ne smatraju sebe ni nemoralnima ni ubojicama, a kao što vidimo, "za njih" su pisali i "opravdavali" ih književni, filozofski, glazbeni i drugi geniji.
Ponedjeljak 11. travnja
NARODU KRULI U ŽELUCU, A NEBO PARAJU RAFALEI
Aleksandar Vučić hvali se kako Srbija kupuje nove francuske ratne zrakoplove Rafale, a od Erdoğana Bayraktare preko reda! Nedavno na portalu Danas čitamo kako gotovo polovica stanovništva u Srbiji kraj s krajem sastavlja s određenim teškoćama, mnogi od njih žive teško ili vrlo teško, a samo 12 posto može relativno lako ili vrlo lako preživjeti s prihodima koje imaju. Na jednom drugom portalu objavljena je fotografija ispod koje piše kako je golemi red ljudi u središtu Beograda ispred dobrotvorne kuhinje "poraz našeg društva".
U jednoj pučkoj kuhinji hrani se i slavna glumica Vesna Pećanac! Ali glad i siromaštvo su jedno, a moćno oružje je drugo. Premda zapravo za Srbiju niotkuda nema opasnosti, osim onih koje Vučić i društvo sami proizvode čineći Srbiju opasnom za susjede – Kosovo, Hrvatsku, srpske neprijatelje u BiH. Osim toga, ne možeš biti u društvu moćnih zemalja Europske unije, Amerike ili Rusije ako sam nisi moćan.
Ne tako davno Srbija (velikosrpska Jugoslavija) bila je silno naoružana (govorilo se – treća ili četvrta vojna moć u Europi), pa je doživljavala poraz za porazom. Ali nije važno kruli li Srbijancima u želucu, važno je da Rafalei i Bayraktari paraju nebo.
Utorak 12. travnja
HOĆE LI PLENKOVIĆ SVE RUSE PROTJERATI U SIBIR
Andrej Plenković se još jednom iskazao, još jednom se dodvorio moćnicima EU, svladao je još jednu stubu na usponu prema karijeri u Bruxellesu – protjerao je 18 ruskih diplomata, mnogo više nego druge europske zemlje, a možda je Hrvatska i rekorder. Tako se to radi, ne protjeruje sve veće siromaštvo u Hrvatskoj, ne dira europske pljačkaše koji iz hrvatskih banaka i velikih tvrtki iznose godišnje milijardske profite, ne protjeruje strance koji su našli lukave načine da, unatoč zabrani, kupuju poljoprivedna zemljišta i pitku vodu u Lijepoj Našoj.
To ne radi predsjednik Vlade u maloj europskoj koloniji, to nije njegov posao – njegov je posao da frazira, da hvali uspjehe ove vlasti koje nitko ne vidi, da pokaže svoju sve veću širinu u srozavanju ove zemlje na dno ljestvica EU i u protjerivanju sve siromašnijih Hrvata u inozemstvo iz kojeg se uglavnom ne namjeravaju vratiti i u kojem se odnarođuju. Njegov je posao da Ukrajini šalje oružanu i drugu pomoć i predvodi napade na Putina i Rusiju, ne bojeći se da će Rusi to upamtiti i da bi nam se jednoga dana moglo obiti o glavu. I neće stati, a Europa i Amerika bit će mu zahvalne valjda tek kad nakon protjerivanja diplomata sve Ruse protjera u Sibir.
Srijeda 13. travnja
SLAVNI POVJESNIČAR PROBRANIH GROBNICA
Kakav je povjesničar Hrvoje Klasić, koji se brine za političku i ideološku čistoću hrvatskog društva? Način na koji progoni ustaše po Hvatskoj nije mu baš originalan – batinu je naslijedio od komunističkih, ali i novohrvatskih političkih policajaca kojima su pozdravi "Za dom spremni" i drugi slični grijesi najveći teret za Hrvatsku, veći od gospodarskih nevolja, siromaštva, iseljavanja, korupcije..., premda su i to povijesne teme.
Za Klasića su NDH, Pavelić i ustaše najveći zločinci, ali su mu Tito, jedan od najzločinačkijih političkih vođa, i zločinačka Jugoslavija, međunarodni faktor i subjekt. Statistika pokazuje da su komunisti, s Titom na čelu, posmicali više ljudi nego ustaše i Pavelić, da su imali jednako okrutne zatvore i logore. Kad biste, na primjer, Klasića doveli do dvije susjedne masovne grobnice, partizanske i ustaške, i pitali ga koju otkopati, upro bi prstom u ustašku. Partizanska bi trebala ostati neotkopana jer u njoj žrtve nisu ljudske nego židovske, indijanske, crnačke, aboriđinske... koje je trebalo tamaniti jer su po rasi predodređene za smicanje kao što su to bili Hrvati po ratničkoj i političkoj pripadnosti. Klasić je, dakle, povjesničar probranih grobnica...
Četvrtak 14. travnja
KAD RONALDO I DRUŠTVO TUKU DJECU I POKAZUJU MEĐUNOŽJE
Veliki Ronaldo je divljački, svom žestinom udario po ruci sirotog dječačića koji ga je snimao mobitelom kad je izlazio s terena. Sad se upitajmo – što misli navijačka sirotinja, koja čini većinu nogometne publike, kad po stoti put pročita vijest o novom ugovoru koji bi neki poznati nogometaš poput Ronalda trebao potpisati s velikim klubom? Osobno, boli me kita za milijune koje igrači dobivaju i kupuju luksuzne stanove, grade raskošne vile i kurče se najskupljim automobilima.
Medijski napisi o pregovorima igrača s klubom kao da nam sugeriraju da se moramo žalostiti i osjećati sućut ako mu se daje manje nego što je očekivao. Kad smo igrali nogomet kao djeca, kad smo gledali natjecanja među razredima u školama i ludovali nakon pobjede našeg kluba u lokalnim nadmetanjima, uživali smo u nogometu u kojem novac nije imao nikakvu ulogu. I kad danas gledamo velike europske klubove obuzima nas užitak naslijeđen iz tih nevinih vremena.
Najradije nikad ne bih čitao tekstove o bajoslovnim zaradama tih neobrazovanih i nekulturnih virtuoza koji mlate nemoćne navijače i pokazuju međunožje protivničkoj publici. Tako zapravo stotinama milijuna navijača koji ih obožavaju kažu – evo vam kurac.
Petak 15. travnja
ŠOKIRA LI VAS PLJAČKA STRANIH BANAKA
Čitam u našem listu dva naslova objavljena jedan do drugoga, prvi – "Je li odzvonilo golemim bankarskim naknadama? Od lipnja moguća isplata plaće putem digitalne banke", i drugi – "Opljačkana banka u Zagrebu: Maskirani razbojnik oružjem prijetio zaposlenicama". Oba su me na svoj način obradovala, jedino se u drugome nikome ne može svidjeti strepnja zaposlenika pred pljačkašem, ali, sva sreća, nitko nije stradao.
U tekstu koji se odnosi na prvi naslov piše kako više ne bismo bankama morali plaćati masne naknade za "vođenje" tekućih računa te bismo mogli raspolagati svojim neokrnjenim plaćama i mirovinama zahvaljujući digitalnoj banci koja bi nam to omogućila besplatno. Drugi me i nije šokirao premda je riječ o kriminalu, jer baš me briga za pljačku novca u banci koja je ionako strana.
Kad naši mediji povremeno pišu o teškoćama s kojima posluju banke u Hrvatskoj čine to tako kao da bismo zbog toga trebali žaliti, premda nas žestoko deru i u inozemstvo, gdje su im vlasnici, iznose goleme profite, što znači da pljačkaš nije uzimao naš novac nego novac koji nam je otet. Na kraju, teško mi je povjerovati da Plenković i društvo ne bi pod pritiskom moćnika iz EU digitalnu banku otpilili.
Imam i ja jedan primjer, kako je Hit.le.r zabranjivao židovsku literaturu tako i zapad zabranjuje ruske klasike.