Posjet sirijskog predsjednika Ahmeda al-Sharaa Sjedinjenim Državama, gdje ga je u Bijeloj kući primio Donald Trump, predstavlja događaj koji bi prije samo nekoliko godina bio nezamisliv. Nakon pada Bashara al-Assada krajem 2024., al-Sharaa je preuzeo vlast u zemlji razorenoj ratom i godinama međunarodne izolacije. No zahvaljujući Trumpovu pragmatičnom pristupu i realpolitičkoj filozofiji koja ignorira moralne granice, vođa koji je nekoć djelovao na marginama globalne politike danas je postao poželjan sugovornik.
Ahmed al-Sharaa bio je tijekom sirijskog rata povezan s različitim oružanim frakcijama i imao kontakte s islamističkim terorističkim organizacijama koje su dijelile ideološke poveznice s Al-Qaidom i Islamskom državom (ISIL). U ranim fazama sukoba navodno je održavao veze s osobama bliskima Osami bin Ladenu, vođi Al-Qaide, te s mrežom koja će kasnije iznjedriti Abu Bakra al-Bagdadija, vođu ISIL-a. Al-Sharaa, poznat po izraženomf egu, nije želio biti u sjeni ni bin Ladena ni al-Bagdadija, već je težio vlastitom vodstvu. Upravo zato osnovao je Hay’at Tahrir al-Sham, ogranak Al-Qaide u Siriji, odgovoran za smrt desetaka tisuća ljudi. Pod imenom Abu Muhammad al-Julani, vodio je organizaciju čiji su zločini doveli do toga da se nađe na popisu terorističkih skupina, dok je za njim raspisana međunarodna tjeralica s nagradom od 10 milijuna dolara.
Osama bin Laden, kao vođa Al-Qaide, stvorio je globalnu mrežu terorističkih ćelija i ideološki okvir koji je definirao moderno poimanje džihada. Njegovi nasljednici – Ayman al-Zawahiri, Saif al-Adel i Khalid Sheikh Mohammed – nastavili su djelovati kroz ogranke u Jemenu, Somaliji, Magrebu i Siriji. S druge strane, Abu Bakr al-Bagdadi, vođa Islamske države Iraka i Levanta (ISIL), nadogradio je bin Ladenovu ideologiju stvaranjem teritorijalnog kalifata koji je 2014. obuhvatio dijelove Sirije i Iraka, s brutalnim metodama vladanja i masovnim zločinima.
Al-Sharaa se, iako politički umjereniji, kretao unutar istih slojeva moći te preživio razdoblje u kojem su Al-Qaida i ISIL djelovale gotovo kao paralelne sile u Siriji. Njegov instinkt bio je uvijek isti – prilagoditi se. Nikada se nije potpuno sukobio s jednim taborom, ali se nikada ni potpuno nije vezao. Taj oportunizam omogućio mu je da preživi pad Assada, distancira se od islamističkih i terorističkih elemenata te, kada je to postalo oportuno, zamijeni džihadističku uniformu odijelom i kravatom. Danas se Zapadu predstavlja kao „reformirani vođa“, no njegovo ponašanje i dalje odražava staru brutalnost – njegovi ljudi i dalje provode represiju nad kršćanima, Alavitima i Druzima.
Trump, poznat po svojoj pragmatičnoj, gotovo transakcijskoj politici, u al-Sharaa vidi korisnog partnera za američke interese u regiji: suzbijanje iranskog utjecaja, kontrolu granica prema Iraku i stabilizaciju prostora između Turske i Izraela. No takva rehabilitacija nosi duboku simboliku. Ako je vođa koji je nekada bio povezan s ideološkim nasljeđem Al-Qaide i ISIL-a danas dobrodošao u Ovalni ured, tada su se granice između terorizma i diplomacije opasno zamutile.
Da su bin Laden i al-Bagdadi danas živi, teško bi bilo isključiti mogućnost da bi Trump – u svojoj logici „poslova, a ne ideologije“ – barem razmotrio mogućnost sastanka, ako bi procijenio da od toga ima političku korist. Njegov svjetonazor ne polazi od moralnog načela, nego od koristi. Upravo zato susret s al-Sharaa nije samo diplomatski čin, već odraz svijeta u kojem se pragmatizam sve češće pretvara u moralnu slijepoću.
Usporedba trojice – bin Ladena, al-Bagdadija i al-Sharaa – otkriva tri faze iste ideološke putanje: fanatizam, teror i oportunizam. Bin Laden je bio ideolog koji je želio srušiti Zapad; al-Bagdadi ratnik koji je pokušao stvoriti kalifat; al-Sharaa političar koji je naučio da se isti ciljevi mogu postići pregovorima i formalnim priznanjem. U svijetu Donalda Trumpa takva transformacija nije grijeh, nego prednost. Moral postaje promjenjiva kategorija, a granica između „bivšeg terorista“ i „novog državnika“ tanka je poput diplomatskog rukovanja pred kamerama. Ahmed al-Sharaa možda je napustio rovobve i uniforme, ali duh ideologija s kojima je nekad bio povezan i dalje lebdi u sjeni svake fotografije iz Bijele kuće.
Kao jedna jaka osoba sa čvrstim principima, kojih se uporno i uvijek drži, Predsjednik Trump bi i vlastitu majku prodao onome, tko bi mu dao više.