Austrija od prošlog utorka više nije ono što je nekoć bila. Niti će to ikada više biti! U samo jednom danu promijenio ju je smrtonosni američki strašni virus. Zove se "school shootings" i najviše je rasprostranjen u SAD-u, no ni Europa nije imuna na njega. Riječ je o nezapamćenoj pucnjavi i masovnom ubojstvu u srednjoj školi BORG u Grazu, glavnom gradu austrijske pokrajine Štajerske, jednom od najvećih krvoprolića u poslijeratnoj povijesti Austrije. U masakru je ubijeno deset ljudi, a 11 ih je teško ranjeno. Počinio ga je 21-godišnji Austrijanac Arthur A., bivši učenik te iste škole koju je napustio bez završene mature, a koji si je nakon krvavog oružanog pohoda oduzeo život u jednom od školskih WC-a. Od tada je u središtu interesa javnosti, istražitelja i psiho-socijalne struke. Tko je taj 21-godišnji ubojica koji je iz pištolja i sačmarice pucao na nedužne ljude i što je zapravo bio okidač da počini ovaj stravični zločin koji je šokirao svijet? Upravo to i dalje istražuje policija, koja je u međuvremenu objavila ne samo profil napadača nego i njegovu sliku.
Arthur A. posljednjih je pet godina živio u malom mjestu Kalsdorf, udaljenom tek 14 kilometara od Graza. I to s majkom, austrijskog podrijetla, koja se sama brinula o njemu. Otac mu je, prema službenim podacima, podrijetlom iz Armenije i nije živio s njima. Je li imao austrijsko državljanstvo, to dosad nije objavljeno. U kvartu gdje je stanovao s majkom susjedi o Arthuru govore kao o povučenom, pristojnom i tihome mladiću koji nije imao mnogo prijatelja. Jeziva koincidencija je u tome da se filmski lik Jokera također zvao Arthur, ali Fleck, što povlači niz konotacija s Arthurom A. Navodno je imao samo jednog prijatelja, ali njemu se nije povjeravao. Nije baš bio sklon ni društvenim okupljanjima ni izlascima, iako u Kalsdorfu ima više desetaka raznih kulturno-zabavnih i sportskih udruga i klubova. Očito je živio u svom svijetu. A kakav je on točno bio, trebala bi otkriti istraga.
Mediji navode da je u školi, koja je bila poprište masovnog ubojstva, navodno bio maltretiran. Uz dijagnozu, mobing, što policija dosad nije potvrdila. Pri pretresu kuće u kojoj je stanovao, istražitelji su našli oproštajno pismo u analognom i digitalnom obliku u kojem se obraća majci, ali ne navodi motiv zločina. Pronađena je i cijevna bomba koja nije bila u funkciji.
U utorak, neposredno prije nego što je počinio masakr, Arthur je majci poslao kratki video putem mobilnog telefona. U toj snimci zatražio je oprost za "ono što sad namjerava učiniti" te joj zahvalio na svemu i na "brizi i skrbi koje mu je pružila". Prema izjavama istražitelja, majka je video, nažalost, otvorila tek 24 minute nakon što ga je primila. U tom trenutku zločin je već bio počinjen – deset života bilo je ugašeno, a Arthur je počinio samoubojstvo. Najmlađa žrtva bila je učenica od samo 14 godina. Ostale žrtve bile su u dobi između 15 i 17 godina. Među ubijenima je i 59-godišnja nastavnica, koju su učenici jako voljeli. Zločin je izvršen uz pomoć vatrenog oružja, pištolja i sačmarice. Prema informacijama koje su potvrdile austrijske vlasti, Arthur A. posjedovao je oružani list, dokument koji omogućuje posjedovanje i nabavu vatrenog oružja kategorije B, ali ne i njegovo nošenje. Za to je potrebna posebna "oružnička putovnica".
Oružje se, prema važećem austrijskom zakonu, mora transportirati nenapunjeno i u zaključanom spremniku, primjerice do streljane. No Arthur je, izgleda, prekršio taj zakon i s najmanje dvije vrste oružja, pištoljem i sačmaricom, izvršio masakr u školi. Pištolj je navodno kupio samo nekoliko dana prije masovnog krvoprolića. Kako je uopće došao u posjed oružja i zašto nije bilo ranijih upozorenja, predmet je opsežne istrage nakon tragedije u Grazu. Kao i traženje odgovora na pitanje zašto škole postaju poligoni za masovna ubojstva i iskazivanje ludila.
Poznati austrijski psihijatar Reinhard Haller nakon pucnjave u Grazu rekao je kako je "upravo škola mjesto gdje se događa najveći broj uvreda". Naglasio je kako su iz perspektive napadača pucnjave u školama obično "osveta protiv škole kao institucije". Škola predstavlja "društvo u cjelini", objasnio je Haller. Dodao je kako se prema istraživanjima u takvim zločinima pojavljuju dva ponavljajuća obrasca: "dostupnost oružja" i "teški osjećaj ogorčenosti" odnosno "duboke povrijeđenosti" na strani počinitelja. "Ti su ljudi pretrpjeli uvrede koje se izvana čine trivijalnim, ali njima znače sve na svijetu", rekao je Haller dodavši: "To mogu biti i manje uvrede kojima se izvana ne posvećuje baš puno pozornosti. Međutim te su osobe duboko povrijeđene".
Haller je na temelju rezultata studija o sličnim slučajevima, točnije riječ je o oko 300 pucnjava u školama, ponajviše u SAD-u, ustvrdio kako počinitelji, od kojih neki godinama poslije dođu u svoju bivšu školu – ne idu onamo s ciljem da ubiju određene učitelje ili učenike koji su ih povrijedili. Nego je riječ o osveti školi kao instituciji, koju vide kao "hladno, isključujuće društvo" koje nije reagiralo i pomoglo im kada je to najviše trebalo. To su ciljani i planirani napadi na školu. A počinitelji obično "nisu psihološki osobito uočljivi". "Često dolaze iz dobrih obiteljskih sredina i ne konzumiraju drogu niti igraju agresivne internetske igre", pojasnio je austrijski psihijatar Haller.
O tome kako je osobno doživio vijest o masakru u Grazu i slaže li se s Hallerovim konstatacijama te kako spriječiti takve zločine, razgovarali smo u Beču s umirovljenim austrijskim psihijatrom, neurologom i psihoterapeutom, gradišćanskim Hrvatom dr. Ewaldom Höldom, koji je i stručnjak specijaliziran za CISM (Critical Incident Stress Management). Riječ je o obradi stresa kao odgovora organizma na šokantne situacije koje osoba doživljava kao ugrožavajuće po njezin tjelesni ili psihički integritet.
– Za masovno ubojstvo u školi u Grazu čuo sam od svoga sina, koji je upravo telefonirao s mojom kćeri koja također živi u tom gradu. Isprva nisam vjerovao, jer riječ je o činu koji je nevjerojatno strašan. Sve su to mladi ljudi, pred kojima je tek bio život. Bio sam zaprepašten i u nevjerici se pitao kako je moguće da se ovakvo što dogodilo u Austriji. Mislio sam da je ovo sigurna zemlja, ali očito nije tako – rekao je za Obzor dr. Höld. Dodao je da mu je teško govoriti o počinitelju zločina, jer ne poznaje ni njega ni njegov psihološki profil, ali da se slaže s Hallerovim mišljenjem.
– Svi masovni školski napadači vraćaju se u školu koju su pohađali. Većina ih to mjesto povezuje s neuspjehom, a mnogi i s maltretiranjem, izrugivanjem, odbacivanjem itd. Prošla iskustva pokazuju da poniženja i okrivljavanja također igraju važnu ulogu u pucnjavama u školama. One se ne događaju u naletima bijesa i drugih snažnih emocija, nego im obično predstoji planiranje –istaknuo je naš sugovornik. Napomenuo je kako se međutim ne može generalizirati i reći da su osobe koje pokazuju tendenciju da čine takva zlodjela mentalno bolesne.
– Vezano za moju liječničku struku i specijalizaciju svladavanja stresa, prvo na što sam pomislio kada sam čuo za masovno ubojstvo u školi bilo je što bih ja napravio s učenicima koji su za vrijeme masakra bili u razredu, sve vidjeli i na sreću preživjeli. Trauma i strah koji su se uvukli u svjedoke zločina neće tako brzo proći. To ostaje. Do neke mjere je to posttraumatski sindrom ili kako mi kažemo minitrauma. Stoga su u takvoj situaciji izuzetno važni krizni timovi za pružanje pomoći. I ja sam u Gradišću u njima radio – pojasnio je dr. Höld.
Na naš upit kako spriječiti takve zločine, austrijski stručnjak odgovorio nam je kako im pogoduju krize, neizvjesnost i nesigurnost posljednjih godina, kako na nacionalnoj tako i na svjetskoj razini. I tako dolazi do gomilanja privatnog oružja. Osim toga, kako je istaknuo, u Austriji je relativno lako nabaviti oružje, što ga "ljuti i zabrinjava".
Zamoljen za komentar rezultata neovisnog istraživačkog projekta Small Arms Survery prema kojem u devetmilijunskoj Austriji ima 30 komada oružja na 100 stanovnika pa je riječ o najnaoružanijem civilnom stanovništvu u Europi, dr. Höld je rekao da je to grozno i nevjerojatno. Ispred Austrije su samo Crna Gora i Srbija (svaka s po 30 komada na 100 stanovnika), Cipar (34), Finska i Island (svaka s po 32 komada) te Bosna i Hercegovina (31), prema podacima iz 2018.
Prema svježim podacima austrijskog Ministarstva unutarnjih poslova, do 1. lipnja ove godine u Središnjem registru oružja zabilježeno je 1,5 milijuna komada vatrenog oružja, koje je u legalnom posjedu nešto malo više od 370.000 Austrijanaca. Procjene o ilegalnom posjedovanju oružja navode da u Austriji postoji oko 2,5 milijuna pištolja. U svakom slučaju može se reći da je Austrija "zemlja vatrenog oružja".
Nakon masakra u Grazu s mnogih strana i razina pristižu pozivi za pooštravanje zakona o oružju. Između ostalih, oglasili su se i austrijski predsjednik Alexander Van der Bellen i gradonačelnica Graza Elke Kahr, koja traži da se civilima onemogući posjed vatrenog oružja te da ga mogu posjedovati i nositi samo policajci. Bečka policija izvijestila je da je oružje 21-godišnjeg napadača na školu u Grazu bilo legalno. Franz Ruf, šef austrijske Uprave javne sigurnosti u Ministarstvu unutarnjih poslova, rekao je da je austrijski zakon o oružju strog te da će, u slučaju da se u njemu pronađu rupe, one odmah "biti zatvorene".
Dr. Höld smatra da zabrane kao i pooštravanje zakona o oružju te povišenje kazni za prekršaje neće puno pomoći: "I u Americi je to napravljeno, ali nije doprinijelo smanjenju zločina." Po njemu je mnogo važnije sustavno se baviti patologijom koja potpaljuje očito kratak fitilj kod očajnih počinitelja masovnih ubojstava, čiji životi najčešće završavaju samoubojstvom, u slučaju da ih prethodno ne neutralizira policija. Treba im dati osjećaj da su jednakopravni dio okruženja u kojem žive.
Prof. Paul Plenar, voditelj sveučilišne klinike za dječju i adolescentnu psihijatriju na Medicinskom sveučilištu u Beču, rekao je na austrijskoj televiziji ORF da u liberalni zakon o oružju u Austriji treba uvesti strože propise. Napomenuo je kako psihološki test ne može posve precizno utvrditi je li netko opasan ili nije. Također je izrazio potrebu za više psihologa u austrijskim školama. Trenutačno na svakih 5600 učenika u Austriji dolazi po jedan školski psiholog.
Prof. Plenar je, govoreći o razvoju dinamike školskih masovnih ubojstava, upozorio da se ne smije umanjivati opasnost od mogućeg imitiranja takvih zločina. Pritom je skrenuo pozornost na činjenicu da su počinitelji masovnih ubojstava uglavnom muškarci. "Muškarci rjeđe traže pomoć zbog fizičkih i psihičkih problema. To se odražava i na stopi samoubojstava", rekao je prof. Plenar ustvrdivši kako "traženje pomoći očito još nije usidreno u društvenoj slici muževnosti".
Veliki je problem kako se te osobe i ljudi iz njihova okruženja mogu što bolje nositi s tim prije nego se dogode takovi zločini. Postoje tri stvari koje se preventivno mogu učiniti, tvrdi psihijatar Haller. Prvo, postignut je veliki napredak u kriminalistici i pucnjave u školama više su puta spriječene, kad se na vrijeme uoči problem. Drugo, kada se u školama događaju teške optužbe ili otpuštanja, treba biti oprezan i razgovarati s pogođenom osobom i pitati je što sada namjerava i kakvi su joj planovi. Treće, kada se bavimo ljudima, trebamo uzeti u obzir da postoje oni koji se osjećaju napuštenima i kojima je teško govoriti o vlastitim problemima", jer to "nije muški" ili imaju neke druge, slične razloge. Važno je pokušati započeti dijalog s tim ljudima i pokušati ih osloboditi tog osjećaja. Haller ističe kako treba biti posebno oprezan u predbacivanju krivnje na dotičnu osobu.
Treba imati na umu i Hirschijevu teoriju socijalne kontrole koja govori o važnosti socijalnih veza, čije uspostavljanje ili slabljenje dovodi do rizika za počinjenje zločina. One koji su doživjeli maltretiranje i nepravdu posebice razdire osjećaj bijesa i želja za osvetom.
"Jednostavno, budi čovjek i ne radi ono što ne želiš da netko drugi tebi čini", kako kaže moja prva susjeda, 85-godišnja bivša austrijska profesorica engleskog jezika Barbara C. I ima pravo, jer ni u Austriji, koja je već treću godinu u recesiji, više ne teku "med i mlijeko". Sve se teže živi i sve je manje tolerancije. Ali ne samo tolerancije nego i sredstava za život. Zato je potrebna aktivnost društva u cjelini. Jer strahovi i nesigurnost posve su normalni ne samo za djecu nego i za odrasle. Dakle, bolje spriječiti nego liječiti", poručuje gradišćanski Hrvat dr. Höld. Uz opasku kako je masakr u Grazu jasno pokazao da od proteklog utorka ni Austrija nije više "otok blaženih" imun na masovna ubojstva u školama. Zemlja s daleko najvećim brojem žrtava masovnih ubojstava je SAD. Ovim "zlom današnjice" pogođene su već i Njemačka, Velika Britanija, Australija, Norveška, Švedska…
Tragedija u Grazu vjerojatno će ostati zapamćena kao najgora masovna pucnjava u austrijskoj povijesti. U utorak je bila proglašena trodnevna nacionalna žalost. Prije 10 godina Graz je također bio poprište masovnog ubojstva nedužnih ljudi. U lipnju 2015. muškarac je upravljajući automobilom velikom brzinom uletio na pločnik i u pješačku zonu. Tri osobe su poginule, a 36 ih je bilo ozlijeđeno.
Nakon masovne pucnjave u školi u Grazu Austrija je i dalje u teškom šoku i tuguje. Austrijanci su preko noći zbili redove i nastupaju ujedinjeno. Uključujući političare. Austrijski predsjednik Alexander Van der Bellen rekao je: "Ovaj užas ne može se opisati riječima. Ono što se dogodilo u školi u Grazu pogađa našu zemlju u srce. To su bili mladi ljudi koji su pred sobom imali cijeli život. Tu je i učitelj koji ih je pratio na njihovu putovanju. Ništa u ovom trenutku ne može ublažiti bol koju osjećaju roditelji, bake i djedovi, braća i sestre i prijatelji ubijenih žrtava." Savezni kancelar Christian Stocker govorio je o "mračnom danu u povijesti Austrije", i "nacionalnoj tragediji". "Nema riječi kojima bi se izrazila bol, užas i tuga", poručio je. Ministrica vanjskih poslova Beate Meinl-Reisinger rekla je: "Moja sućut i tuga su uz žrtve i njihove obitelji. Nitko ne može zamisliti ovu strašnu patnju. Kao majci troje djece to mi slama srce."
Izraze sućuti izrazili su i brojni inozemni predsjednici i šefovi vlada, a među njima i hrvatski premijer Andrej Plenković: "S velikom sam žalošću i nevjericom primio vijest o strašnom i bezumnom napadu na školu u Grazu, u kojem je nažalost smrtno stradao veliki broj djece. Naše misli i molitve su uz vas i žrtve ovog tragičnog događaja." Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen izjavila je: "Vijesti iz Graza pogađaju u srce. Moje misli su sa žrtvama, njihovim obiteljima i prijateljima. Škole su simboli mladosti, nade i budućnosti. Teško je podnijeti kada škole postanu mjesta smrti i nasilja." Kaja Kallas, visoka predstavnica EU za vanjske poslove, rekla je: "Svako se dijete u školi treba osjećati sigurno i mora mu biti omogućeno da uči bez straha i nasilja." Prema priopćenju bečke policije istraga o tragediji kao i utvrđivanje motiva masovnog krvoprolića nedužnih ljudi u školi BORG u Grazu, koje je zauvijek promijenilo mnoge živote, nastavlja se.
Otvori KEKS Pay
