Dolazi li okrutno vrijeme kada će mladim ljudima s prosječnim plaćama, koji si zbog enormnih poskupljenja najma stanova i cijena nekretnina ne mogu priuštiti stan, glavom proći i misao da će stambeno pitanje riješiti tek kada im roditelji umru. Iako je Hrvatska u vrhu EU po udjelu građana koji su vlasnici nekretnina u kojima stanuju, to ne govori puno o kvaliteti stanovanja i priuštivosti stanova za mlade jer se trećina stanovnika ove zemlje, prema Eurostatu, zbija u tijesnim stanovima koji ne udovoljavaju minimalnom broju soba za sve članove kućanstva. Nažalost, i po tome smo u vrhu Unije. Vlasništvo nad nekretninama uglavnom je u rukama starijih građana, a ne mladih. Mladi u Hrvatskoj napuštaju roditeljski dom najkasnije u EU, u prosjeku s 31,2 godine, što upućuje na to da većina njih nema svoj stan, ni novca za najam stana, a time ni priliku za ranije osamostaljivanje.
Gdje autorica živi, u kojem paralelnom svemiru? To razdoblje je odavno došlo, čim je tzv. "Stanarsko pravo" ukinuto, a omjer rate otkupa, odnosno danas anuiteta nekog kredita u odnosu na nekakvu prosječnu plaću "radnika smrtnika" porastao u smjeru rate...sa nekadašnjih 1:20, ili u lošijim slučajevima 1:10 (95. godine recimo plaća 2000kn, rata za otkup stana na 25 godina 120-150kn, 46m2), na današnjih 1500eura plaće, a anuitet recimo 500eura, ista kvadratura, isto razdoblje otplate, znači omjer plaće i rate 1:3. Ne znate ni sami što dolazi, a dolazi. Završiti dobro ne može, može samo izbiti nasilje i nije pitanje hoće li, nego kada će.