Fenomen smežuranih prstiju nakon boravka u vodi desetljećima zaokuplja pažnju znanstvenika. I dok su se ranije većinom bavili pitanjem kako dolazi do tog efekta, u novije vrijeme sve je veći fokus na zašto – i koja bi svrha iza toga mogla stajati. No možda je još zanimljivije to što ovaj naizgled jednostavan proces može otkriti o našem zdravlju. Naime, za prve znakove smežuranosti vrhova prstiju u toploj vodi (oko 40 °C) potrebno je otprilike 3,5 minuta, dok u hladnijoj vodi (oko 20 °C) taj proces može trajati i do 10 minuta. Većina istraživanja pokazuje da maksimalni efekt smežuravanja nastupa nakon otprilike 30 minuta namakanja.
Znanstvenici vjeruju da su konačno otkrili razlog zbog kojeg se koža na prstima ruku i nogu smežura kada boravimo u vodi. Laboratorijska istraživanja potvrdila su teoriju prema kojoj naborani prsti poboljšavaju hvat na mokrim ili potopljenim površinama, djelujući poput utora na gumama automobila koji odvode vodu. Mnogi misle da je riječ o pasivnom procesu – da voda ulazi u vanjski sloj kože i uzrokuje oticanje. No, već je 1930-ih otkriveno da se taj efekt ne događa ako su živci u prstima oštećeni, što upućuje na to da se radi o nesvjesnoj reakciji autonomnog živčanog sustava – istog sustava koji regulira disanje, otkucaje srca i znojenje. Smežurana koža zapravo nastaje stezanjem krvnih žila ispod površine kože.
Kasnija istraživanja iz 1970-ih godina dodatno su potvrdila ovu teoriju, a znanstvenici su predložili korištenje uranjanja ruku u vodu kao jednostavan test za procjenu oštećenja živaca, koji bi mogao utjecati na regulaciju nesvjesnih procesa poput protoka krvi. 2003. godine, neurologi Einar Wilder-Smith i Adeline Chow, koji su tada radili na Nacionalnoj sveučilišnoj bolnici u Singapuru, proveli su mjerenja cirkulacije krvi u rukama volontera dok su ih namakali u vodi. Otkrili su da je, kako su koža na vrhovima prstiju počela smežuravati, došlo do značajnog smanjenja protoka krvi u prstima. Kada su primijenili lokalnu anesteziju koja je privremeno izazvala sužavanje krvnih žila u prstima zdravih volontera, primijetili su da je to izazvalo slično smežuravanje kao namakanje u vodi.
Još 2011. godine, evolucijski neurobiolog Mark Changizi s instituta 2AI Labs u Idahu i njegov tim pretpostavili su da se smežuravanje prstiju razvilo kroz evoluciju zbog svoje korisnosti. Analizom su pokazali da uzorak nabora na koži podsjeća na sustav odvoda, osmišljen za poboljšanje prianjanja u mokrim uvjetima. Međutim, sve do sada nije bilo konkretnih dokaza da takva koža zaista nudi prednost u praksi. Nova istraživanja sada potvrđuju kako je možda to samo još jedan pametan evolucijski trik. Smežuravanje kože na prstima i stopalima prilikom izlaganja vodi moglo je pružiti evolucijsku prednost našim precima u vlažnim okruženjima.
Prema teoriji, ove bore na koži poboljšavale su prianjanje na klizavim površinama, poput vlažnih stijena ili biljaka, što je olakšavalo sakupljanje hrane ili kretanje kroz vlažna područja. Ova prilagodba bila je osobito korisna za prve ljude koji su provodili značajan dio vremena u ili blizu vode, čime su poboljšali svoje šanse za preživljavanje u raznolikim uvjetima. Smežuravanje je funkcija autonomnog živčanog sustava, što ukazuje da se radi o kontroliranoj, namjernoj reakciji, a ne samo nusproduktu namakanja u vodi. Ova prilagodba zasigurno je pružila našim precima bolje prianjanje prilikom rukovanja objektima ili kretanja kroz mokra okruženja, što je doprinosilo njihovom opstanku u raznim uvjetima. Ovaj fenomen na rukama i nogama pokazuje nevjerojatne mehanizme u tijelu koji pomažu poboljšati naš kvalitet života. Da nije bilo ove reakcije, koja je usmjerena na preživljavanje, život u današnjem svijetu bio bi mnogo teži!
Zar je skolovanje danas toliko nazadno u odnosu na ono desetljecima ranije da "znanstvenici" moraju trositi drustvene novce na "istrazivanju" o osmotskoj namezuranosti ljudske koze izlozene vodenim otopinama minerala?!