Valentinovo je dan kada slavimo ljubav, a rijetko koja priča u hrvatskoj povijesti utjelovljuje snagu, strast i žrtvu kao ona Petra Zrinskog i Ane Katarine Frankopan. Njihova ljubav, rođena u plemićkim krugovima, preživjela je političke oluje i urote, ali je, nažalost, tragično okončana, a na njih nas je podsjetio i pjevač Marko Perković Thompson koji je ovoga tjedna objavio pjesmu ''Nepročitano pismo''.
"Na taj način objave želimo simbolično odati počast banu Petru Zrinskom koji je večer prije smaknuća njega i Frana Krste Frankopana (brata supruge Ane Katarine), pišući oproštajno pismo davne 1671. godine, u 19 sati dovijeka pozdravio svoju voljenu suprugu Katarinu", poručio je Thompson, pa smo se prisjetili ove velebne ljubavne priče.
Naime, Petar Zrinski, hrabri ratnik i ban, te Ana Katarina, obrazovana i profinjena plemkinja iz obitelji Frankopan, bili su potomci dviju najuglednijih hrvatskih obitelji. Iako ne znamo točno kako su se upoznali, povijesni izvori upućuju na to da su se njihove obitelji često susretale na raznim svečanostima i političkim skupovima, gdje je lako zamisliti kako je između njih planula iskra. Oboje su bili snažnog karaktera, inteligentni i predani svojim obiteljima i domovini. Njihov brak, sklopljen 1641. godine, nije bio samo spoj dviju moćnih loza, već i sjedinjenje dviju srodnih duša, kada je Ana imala 16 godina, a Petar 20.
Njihov je zajednički život bio ispunjen ljubavlju, ali i stalnim izazovima. Petar je bio posvećen vojnim i političkim dužnostima, braneći Hrvatsku od Osmanlija i često izbivajući iz doma. Katarina je bila stup obitelji, brinula se o brojnoj djeci (imali su četvero djece: Jelenu, Juditu Petronelu, Ivana Antuna i Zoru Veroniku), upravljala imanjima, ali se i aktivno bavila književnošću i prevođenjem. Poznato je da je Katarina prevela na hrvatski jezik molitvenik "Putni tovaruš", a pisala je i vlastita djela. Njihov dom, dvorac u Ozlju, bio je središte kulturnog i intelektualnog života, gdje su se okupljali mnogi uglednici tog vremena.
Političke prilike u 17. stoljeću bile su izuzetno turbulentne. Nezadovoljstvo centralističkom politikom Beča raslo je, a Petar Zrinski se, zajedno s Katarininim bratom Franom Krstom Frankopanom, upustio u urotu (pokušaj rušenja vlasti ili vladara) s ciljem osiguranja veće autonomije za Hrvatsku i Ugarsku. Urota, poznata kao Zrinsko-frankopanska urota, uključivala je pregovore s raznim europskim silama, uključujući Francusku i Osmansko Carstvo, što je dodatno razljutilo bečki dvor. Nažalost, urota je otkrivena, a Petar i Fran Krsto su uhićeni.
Godine 1671. u Bečkom Novom Mjestu Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan su pogubljeni. Prije smaknuća Petar je Ani Katarini uputio potresno pismo, izražavajući svoju ljubav i brigu za nju i djecu. Iako se pismo danas smatra jednim od najljepših pisama u hrvatskoj povijesti, ono nikada nije stiglo do Ane Katarine jer je ona ubrzo bila uhićena i zatočena u samostanu u Grazu. Tamo je, lišena slobode, imovine i kontakta s djecom, i umrla 1673. godine, daleko od djece i domovine. A evo što je pisalo u pismu:
''Moje najdragše gospe hižne tovarušice za sada udove Anne Catharinae Groffinae Zrinske. Moje drago serce. Nimaj se žalostiti sverhu ovoga moga pisma, niti burkati. Polag Božjega dokončanja sutra o desete ore budu mene glavu sekli, i tulikajše naukupe tvojemu bratcu. Danas smo jedan od drugoga serčeno proščenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, Tebe proseči, ako sam te u čem zbantuval, aliti se u čemu zameril (koje ja dobro znam) i oprosti mi. Budi Bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan, niti se plašim".
"Ja se ufam u Boga vsemogučega, koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikajše mene hoče smilovati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se), da se mi naukupe pred njegovim svetim thronušem u diki vekovečne sastanemo. Veče ništar ne znam ti pisati, niti za sina, niti za druga dokončanja našega siromaštva, ja sam vse na volju Božju ostavil. Ti se ništar ne žalosti, ar je to tak moralo biti. U Novem Mestu pred zadnjim dnevom mojega zaživljenja, 29 dan aprila meseca, o sedme ore podvečer, leta 1671. Naj te Gospodin Bog s moju kčerju Auroru Veroniku blagoslovi."
Lijepo.... Svaka čast Thompsonu što nas je podsjetio (upoznao) na taj dio naše povijesti, jer ona ne počinje od jučer!!! Podsjetiom me na Divu Grabovčevu, za koju sam googlao priču nakon slušanja! Nisam veliki fan i neke pjesme su mi malo prebanalne, ali da ima TOP pjesama..... IMA!!!