SDP-ov ekonomski strateg Ljubo Jurčić možda je navukao protiv sebe četrdesetak tisuća burzovnih igrača, ali on dobro zna računati. U Hrvatskoj je znatno više onih koji ne ulažu ni u kakve vrijednosne papire. Takvi se broje u milijunima i takvi plaćaju porez na svaku kunu zarađenu radom. Porez se naplaćuje i na poduzetničku aktivnost, čak i kad je riječ o popravcima cipela ili prišivanju gumba i ciferšlusa. Porez se naplaćuje na vikendice i automobile. Porez se ne plaća samo na prihode od kamata, dividendi i vrijednosnih papira, a u te oblike imovine ulažu samo oni koji imaju “višak”.

Takvi su još uvijek u manjini i Jurčić se nipošto nije preračunao kad je baš prema njima najavio proširiti poreznu bazu, da bi se davanja mogla smanjiti za one koji su u velikoj većini i koji žive samo od prihoda iz rada.

Prema nekim računicama, na hrvatskom se tržištu kapitala sad već godišnje okreće oko 49 milijardi kuna. U to je uračunan promet što ga ostvaruju građani – vlasnici dionica, investicijski fondovi te posebni fondovi branitelja i umirovljenika. Tijekom prošle godine taj je promet povećan gotovo 35 posto, pa je shvatljivo što u potrazi za modelima robinhudovske preraspodjele od bogatih prema siromašnima upravo taj segment ekonomske aktivnosti zapada za oko kao sjajna meta oporezivanja.

Svojedobno, dok je SDP u koaliciji s drugim strankama držao vlast, na sličan način prostrujala je ideja o širem oporezivanju imovine. Prema procjenama stručnjaka za naiconalne račune, fond nekretnina težak je čak oko 600 milijardi kuna pa se nekima učinilo da bi se na kuće i stanove mogao također ubrati lijep porez.

Ali onda je netko upozorio da je u Hrvatskoj, kao i u drugim tranzicijskim zemljama, velik nerazmjer između prihoda građana i njihove imovine u nekretninama. Većina je nekretnine stekla na inflaciji u socijalizmu ili na jeftinom otkupu društvenih stanova, a ne na osobnom bogatstvu. Naplata poreza na tako stečene nekretnine dovela bi do toga da bi bogati postali još bogatiji jer bi jeftino došli do nekretnina onih koji ne mogu plaćati poreze, a siromašni bi postali još siromašniji.

Tu postoji određena sličnost sa situacijom oko hrvatskih vlasnika dionica. Kad bi sad bio uveden porez na promet vrijednosnim papirima, političarima bi se glatko moglo predbaciti da su građane najprije navukli na tu vrstu ulaganja, a onda ih podmuklo dočekali s porezima.

U neku ruku to se zapravo već dogodilo. Na samo spominjanje poreza na kapitalnu dobit, populističku atraktivnost te ideje prekrila je silna kritika iz stručnih krugova i interesnih skupina. Ako se vladajućima možda također po glavi motala ta ideja, sada će sigurno s njom pričekati. Zbog toga je valjda i premijer Sanader kazao kako je protiv toga da se porez na dionice uvede sada, kad su građani tek počeli na njima zarađivati.

Porez na dionice, kao i porez na imovinu, politički je istodobno i atraktivan i sklizak. Stručnjaci tvrde i da je tehnički teško izvodljiv dok se ne uvede porezni broj i dok se ne raščisti na koje bi se vrijednosne papire i u kojem trenutku naplaćivao porez. Drugim riječima, dok se ne nađe način da se razluči špekulativni od investicijskog kapitala.

U međuvremenu, Ljubo Jurčić će i dalje biti gromobran za protivnike uvođenja poreza na kapitalnu dobit, pri čemu bi mu u olakšavajuću okolnost trebalo uračunati barem jedno: da je u izbornu kampanju uveo ozbiljnu temu i da je otvoreno bacio karte na stol. Pa neka se vidi što tko smjera nakon idućih izbora.

Video sadržaj

6

NAKON TRI GODINE

Ida Prester pokazala kuhinju iz snova: Rađena je po mjeri, a jedan detalj svima je zapeo za oko

slažete li se?

Ovo su najgori horoskopski znakovi s kojima se možete vjenčati, tvrde astrolozi

high street hit

Chic hlače iz Zare koje vizualno produžuju figuru, a pašu na sve kombinacije

Alarmantno

Tihi ubojica u svakom domu: Hrvatska tone u epidemiju ovisnosti, a nitko ne reagira na vrijeme

Pouzdanost tradicije

Dobri kao kruh: Nevidljive karike u lancu koji hrani stotine Hrvata

Inkluzivni dodatak iznosi od 138 do 720 eura mjesečno, a visina naknade ovisi o dva uvjeta